한국   대만   중국   일본 
Suhoj Su-24 ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Suhoj Su-24

Izvor: Wikipedija
Su-24 "Fencer"
Op?i podatci
Tip Juri?nik
Proizvođa? Suhoj
Probni let 2. srpnja 1967.
Uveden u uporabu 1974.
Status Aktivan
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka ~1400
Portal:Zrakoplovstvo

Suhoj Su-24 ( NATO naziv: Fencer) je najnapredniji lovac-bombarder razvijen u biv?em Sovjetskom Savezu te se jo? uvijek koristi u zemljama nastalih raspadom SSSR-a i u inozemstvu.

Razvoj [ uredi | uredi kod ]

Sredinom 60-ih u Sovjetskom zrakoplovstvu se javila potreba za dalekometnim bombarderom jer se Jakovljevov Jak-28 pokazao lo?im u ulozi juri?nika jer je imao mali djelokrug i ograni?enu nosivost. U međuvremenu se u SAD -u razvijao F-111 s promjenjivom geometrijom krila, a SSSR-u je trebao sli?an zrakoplov s velikim djelokrugom te da je sposoban se probiti kroz neprijateljsku obranu u niskom letu kako bi izbjegao radare. Zahtjev za novim juri?nikom je dan Mikojanu i Suhoju . Novi zrakoplov je trebao imati sna?nu strukturu kako bi izdr?ao visokobrzinske letove na malim visinama, napredne motore koji ne bi tro?ili puno goriva te naprednu navigaciju i sustav upravljanja.

Mikojan je razvio prototip koji ?e kasnije postati MiG-27 na osnovu MiG-23 , a Suhoj je predlo?io Su-17 . Oba predlo?ena zrakoplova se nisu mogli nositi s ameri?kim F-111 jer su bili manji s manjom nosivosti, no osim Su-17 Suhoj je u međuvremenu razvijao potpuno novi zrakoplov koji je bio dosta sli?an ameri?kom F-111. Nakon nekoliko manjih izmjena Suhoj je krenuo u izradu nekoliko prototipova novog te?kog juri?nika pod unutarnjom oznakom T6 .

T6-1 prototip

Prototipovi [ uredi | uredi kod ]

Prvi prototip, T6-1 je bio dosta pod utjecajem Suhoja Su-15 tj. njegove ina?ice T-58VD koja je bila dizajnirana za kratka uzlijetanja uz pomo? okomito postavljenih motora. Kako je T6-1 napredovao sve je vi?e nalikovao Suhoju Su-15. Imao je delta krila , strelaste repne povr?ine , trup s dva motora te "D" usisnike koji su mogli ograni?avati koli?inu ulaznog zraka. Glavni pogonski motori su bila dva Tumanskiy R-27F2-300 turbomlazna motora s naknadnim sagorijevanjem, te ?etiri manja Kolesov RD-36-35 koji su bili okomito smje?teni iza kokpita kako bi stvarali uzgon za kratka uzlijetanja, a bili su skriveni unutar trupa osim tijekom polijetanja i slijetanja.

Probni let T6-1 je bio 2. srpnja 1967. no uskoro je do?lo do promjena u dizajnu te su uklonjeni okomiti potisni motori jer su bili nepotrebni, a jer se tra?ila jo? ve?a nosivost trebalo je izmijeniti i neprakti?no delta krilo koje je bilo neprikladno za letove na niskom visinama. Kasnije je razvijen drugi prototip T6-2I koji je poletio 17. sije?nja 1970. Bio je dosta druga?iji u odnosu na prvi prototip. Pokretala su ga dva Lyulka AL-21F motora a najve?i novitet su bila krila s promjenjivom geometrijom krila.

Sovjetski Su-24 u letu

Budu?i da je T6-2I obe?avao, izrađeno su jo? ?etiri prototipa, od kojih je jedan (T6-3I) izgubljen u nesre?i 1973. Program testiranja je trajao do 1976. , no ve? 1971. je naru?ena proizvodnja zrakoplova pod oznakom Su-24 te su u prosincu 1971. proizvedene prve jedinice. Prvi zrakoplovi su zapravo kori?teni za testiranja, a prvi ulazak u slu?bu je bio 1975.

Dizajn i ina?ice [ uredi | uredi kod ]

Su-24 je izgrađen uglavnom od aluminija , s tim da je struktura zrakoplova podijeljena u tri dijela (prednji, srednji i stra?nji). Ima visoko postavljena krila s promjenjivom geometrijom, a repne povr?ine su strijelaste i potpuno pokretne. Pilot i kopilot sjede jedan do drugoga u klimatiziranom kokpitu . Kontrole su hidrauli?ke, a struja za slo?enu avioniku se dobiva iz dva generatora u stra?njem dijelu i pokre?e ih motor. Zrakoplov pokre?u dva Lyulka AL-21F-3 turbomlazna motora od 75,5 kN potiska te s naknadnim sagorijevanjem 110 kN potiska. Zrak primaju kroz dva usisnika na bokovima (tkz. "D" tip) te su fiksirani ?to ih ograni?ava na maksimalnu brzinu od 1,4 macha , no tako su dosta efektivniji i lak?i nego pomi?ni. Svi dijelovi podvozja su imali dvostruke kota?e, dok se nosni dio uvla?io prema nazad, a stra?nji prema trupu. Podvozjem upravlja hidrauli?ki sustav te pomo?ni u slu?aju kvara. Unutarnje naoru?anje je ?inio jedan ?estocijevni gatling GSh-6-23 23 mm top koji je bio smje?ten u desnom dijelu trupa.

Su-24M [ uredi | uredi kod ]

Iako je trup Su-24 izrađen dosta robustan te je zrakoplov bio op?enito dosta pouzdan, bio je i dosta kompliciran a rani instrumenti u kokpitu su bili dosta lo?e izrađeni. Broj sati za odr?avanje Suhoja Su-24 i njegove pripreme za sljede?u misiju je bio znatno du?i nego kao kod drugih zrakoplova. 1975. po?ela je izrada nove ina?ice koja je u proizvodnju u?la 1978. pod oznakom Su-24M pritom dobiv?i NATO oznaku "Fencer-D". Nova ina?ica je imala trup produ?en za 76 centimetara, pobolj?anu elektroniku s PNS-24M Tiger navigacijsko-napada?kim sustavom, poja?ani sustav protumjera i uvla?e?u sondu za nadolijevanje goriva u letu.

Donji dio Su-24

Iako Su-24 nije bio planiran za izvoz, kasnije tijekom 1980-ih razvijena je ina?ica Su-24MK koja je bila namijenjena stranom tr?i?tu. Ta ina?ica je bila gotovo identi?na Su-24M samo ?to je imala lo?iju elektroniku.

Sredinom 1970-ih, jedna od glavnih izvidni?kih komponenti sovjetskog zrakoplovstva je bio zastrajeli Ilju?in Il-28 R i MiG-21 R koje je imao premali djelokrug. 1975. Suhoj je dobio zadatak razvoja najmodernije izvidni?ke platforme, no tada je prioritet bio razvoj M ina?ice tako da je izrada izvidnika otpo?ela tek 1978. Dva Su-24 su modificirana u prototipe oznake Su-24MR s prvim letovima u rujnu 1980. Su-24MR je dobio NATO oznaku "Fencer-E". Ugrađeni top je uklonjen a zadr?ana su samo dva nosa?a naoru?anja ispod trupa.

Sovjetski Su-24

Radovi na ina?ici za elektornsko ratovanje su tekli paraleleno s razvojem Su-24MR. Prvi Su-24MP je poletio u prosincu 1979. te je dobio NATO oznaku "Fencer-F". Ukupno je napravljeno samo oko 20 zrakoplova ove ina?ice. Ima ugrađeni top te mo?e nositi i rakete zrak-zrak za samoobranu.

Povijest kori?tenja [ uredi | uredi kod ]

Do sredine 80-ih Su-24 je postao glavni te?ki juri?nik Var?avskog pakta, te je bio u stalnoj pripremi da krene na juri?ne zadatke protiv Zapada. U kasnim osamdesetima, 87 sovjetskih zrakoplova je preba?eno u slu?bu mornarici kako bi izvodili potencijalne napade na Baltiku .

Rat u Afganistanu [ uredi | uredi kod ]

Su-24 je sudjelovao i u ratu u Afganistanu izvode?i precizne strate?ke napade iz Sovjetskih baza u Uzbekistanu i Kazahstanu pri ?emu je naj?e??e nosio ?etiri 500 kg ili dvanaest 250 kg bombi . Prva serija napada Suhojem Su-24 u Afganistanu se pokazala beskorisnom jer je bilo te?ko prona?i neprijatelja a kamo li ga uni?titi. Su-24 se ponovno po?eo koristiti tek 1988. kada je SSSR po?eo s povla?enjem iz Afganistana, a kori?ten je kako bi omeo planove mud?ahedina da napadaju Sovjetske postrojbe prilikom povla?enja. Tijekom sukoba, nijedan Su-24 nije izgubljen zbog neprijateljske vatre, no jedan je bio uni?ten u nesre?i prilikom slijetanja.

Post-Sovjetsko razdoblje [ uredi | uredi kod ]

I nakon raspada SSSR-a Su-24 ostaje va?na komponenta Ruskog zrakoplovstva kao i u drugim republikama koje su nastale raspadom SSSR-a. Planira se da ?e ga uskoro zamijeniti Su-34 , pobolj?ana ina?ica Su-27 Flankera dizajnirana za juri?ne zadatke, no kako je projekt zapao u financijsku krizu, predviđa se da ?e Su-24 jo? neko vrijeme ostati u punoj aktivnoj slu?bi. Godine 2000. Suhoj je izveo moderinizaciju Ruskih zrakoplova koja je uklju?ivala noviju avioniku, nove zaslone u kokpitu, sustav satelitske navigacije te cijeli program odr?avanja (SLEP) kako bi zrakoplov ostao u letnom stanju jo? 30 godina.

Ina?ice [ uredi | uredi kod ]

  • Su-24 ( Fencer A ) - Prve proizvedene juri?ne ina?ice.
  • Su-24 ( Fencer B ) - Su-24 od proizvodnog bloka 15
  • Su-24 ( Fencer C ) - Su-24 od proizvodnog bloka 24.
  • Su-24M ( Fencer D ) - Pobolj?ana juri?na ina?ica.
  • Su-24MK ( Fencer D ) - Izvozni Su-24M.
  • Su-24MR ( Fencer E ) - Izvidni?ka ina?ica Su-24M.
  • Su-24MP ( Fencer F ) - Su-24M ina?ica za elektroni?ko ratovanje .

Korisnici [ uredi | uredi kod ]

Su-24 korisnici (biv?i u tamno crvenoj)

Tehni?ke karakteristike

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • du?ina: 22,53 m
  • raspon krila:
    • ra?irena: 17,64 m
    • strijela: 10,37 m
  • povr?ina krila: 55,2 m 2
  • visina: 6,19 m

Letne karakteristike

  • najve?a brzina: 1.315 km/h
  • dolet: 2.775 km
    • borbeni dolet: 615 km
  • brzina penjanja: 150 m/s
  • najve?a visina leta: 11.000 m
  • specifi?no optere?enje krila : 651 kg/m 2
  • motor: 2× Saturn/Lyulka AL-21F-3A

Naoru?anje

  • naoru?anje:
  • 1 x 23mm GSh-6-23 top
  • Do 8.000 kilograma naoru?anja na 8 spoji?ta
  • 2 x R-60 raketa zrak-zrak ili R-73 kod moderiniziranih ina?ica
  • Razli?ite bombe i nevođene rakete

Izvori [ uredi | uredi kod ]