Suhoj
Su-24
(
NATO
naziv: Fencer) je najnapredniji
lovac-bombarder
razvijen u biv?em
Sovjetskom Savezu
te se jo? uvijek koristi u zemljama nastalih raspadom SSSR-a i u inozemstvu.
Sredinom 60-ih u Sovjetskom zrakoplovstvu se javila potreba za dalekometnim bombarderom jer se Jakovljevov
Jak-28
pokazao lo?im u ulozi juri?nika jer je imao mali djelokrug i ograni?enu nosivost. U međuvremenu se u
SAD
-u razvijao
F-111
s promjenjivom geometrijom krila, a SSSR-u je trebao sli?an zrakoplov s velikim djelokrugom te da je sposoban se probiti kroz neprijateljsku obranu u niskom letu kako bi izbjegao radare. Zahtjev za novim juri?nikom je dan
Mikojanu
i
Suhoju
. Novi zrakoplov je trebao imati sna?nu strukturu kako bi izdr?ao visokobrzinske letove na malim visinama, napredne motore koji ne bi tro?ili puno
goriva
te naprednu navigaciju i sustav upravljanja.
Mikojan je razvio prototip koji ?e kasnije postati
MiG-27
na osnovu
MiG-23
, a Suhoj je predlo?io
Su-17
. Oba predlo?ena zrakoplova se nisu mogli nositi s ameri?kim F-111 jer su bili manji s manjom nosivosti, no osim Su-17 Suhoj je u međuvremenu razvijao potpuno novi zrakoplov koji je bio dosta sli?an ameri?kom F-111. Nakon nekoliko manjih izmjena Suhoj je krenuo u izradu nekoliko prototipova novog te?kog juri?nika pod unutarnjom oznakom
T6
.
Prvi prototip, T6-1 je bio dosta pod utjecajem Suhoja
Su-15
tj. njegove ina?ice
T-58VD
koja je bila dizajnirana za kratka uzlijetanja uz pomo? okomito postavljenih motora. Kako je T6-1 napredovao sve je vi?e nalikovao Suhoju Su-15. Imao je delta
krila
, strelaste
repne povr?ine
,
trup
s dva motora te "D" usisnike koji su mogli ograni?avati koli?inu ulaznog zraka. Glavni pogonski motori su bila dva Tumanskiy R-27F2-300
turbomlazna
motora s naknadnim sagorijevanjem, te ?etiri manja Kolesov RD-36-35 koji su bili okomito smje?teni iza
kokpita
kako bi stvarali uzgon za kratka uzlijetanja, a bili su skriveni unutar trupa osim tijekom polijetanja i slijetanja.
Probni let T6-1 je bio
2. srpnja
1967.
no uskoro je do?lo do promjena u dizajnu te su uklonjeni okomiti potisni motori jer su bili nepotrebni, a jer se tra?ila jo? ve?a nosivost trebalo je izmijeniti i neprakti?no delta krilo koje je bilo neprikladno za letove na niskom visinama. Kasnije je razvijen drugi prototip T6-2I koji je poletio
17. sije?nja
1970.
Bio je dosta druga?iji u odnosu na prvi prototip. Pokretala su ga dva Lyulka AL-21F motora a najve?i novitet su bila krila s
promjenjivom geometrijom
krila.
Budu?i da je T6-2I obe?avao, izrađeno su jo? ?etiri prototipa, od kojih je jedan (T6-3I) izgubljen u nesre?i
1973.
Program testiranja je trajao do
1976.
, no ve?
1971.
je naru?ena proizvodnja zrakoplova pod oznakom Su-24 te su u prosincu 1971. proizvedene prve jedinice. Prvi zrakoplovi su zapravo kori?teni za testiranja, a prvi ulazak u slu?bu je bio
1975.
Su-24 je izgrađen uglavnom od
aluminija
, s tim da je struktura zrakoplova podijeljena u tri dijela (prednji, srednji i stra?nji). Ima visoko postavljena
krila
s promjenjivom geometrijom, a repne povr?ine su strijelaste i potpuno pokretne.
Pilot
i kopilot sjede jedan do drugoga u klimatiziranom
kokpitu
. Kontrole su hidrauli?ke, a struja za slo?enu avioniku se dobiva iz dva generatora u stra?njem dijelu i pokre?e ih motor. Zrakoplov pokre?u dva Lyulka AL-21F-3 turbomlazna motora od 75,5 kN potiska te s naknadnim sagorijevanjem 110 kN potiska.
Zrak
primaju kroz dva usisnika na bokovima (tkz. "D" tip) te su fiksirani ?to ih ograni?ava na maksimalnu brzinu od 1,4
macha
, no tako su dosta efektivniji i lak?i nego pomi?ni. Svi dijelovi
podvozja
su imali dvostruke kota?e, dok se nosni dio uvla?io prema nazad, a stra?nji prema trupu. Podvozjem upravlja hidrauli?ki sustav te pomo?ni u slu?aju kvara. Unutarnje naoru?anje je ?inio jedan ?estocijevni gatling GSh-6-23 23 mm
top
koji je bio smje?ten u desnom dijelu trupa.
Iako je
trup
Su-24 izrađen dosta robustan te je zrakoplov bio op?enito dosta pouzdan, bio je i dosta kompliciran a rani instrumenti u kokpitu su bili dosta lo?e izrađeni. Broj sati za odr?avanje Suhoja Su-24 i njegove pripreme za sljede?u misiju je bio znatno du?i nego kao kod drugih zrakoplova.
1975.
po?ela je izrada nove ina?ice koja je u proizvodnju u?la
1978.
pod oznakom
Su-24M
pritom dobiv?i
NATO
oznaku "Fencer-D". Nova ina?ica je imala trup produ?en za 76 centimetara, pobolj?anu elektroniku s PNS-24M Tiger navigacijsko-napada?kim sustavom, poja?ani sustav protumjera i uvla?e?u sondu za nadolijevanje
goriva
u letu.
Iako Su-24 nije bio planiran za izvoz, kasnije tijekom 1980-ih razvijena je ina?ica
Su-24MK
koja je bila namijenjena stranom tr?i?tu. Ta ina?ica je bila gotovo identi?na Su-24M samo ?to je imala lo?iju elektroniku.
Sredinom 1970-ih, jedna od glavnih izvidni?kih komponenti sovjetskog zrakoplovstva je bio zastrajeli
Ilju?in Il-28
R i
MiG-21
R koje je imao premali djelokrug.
1975.
Suhoj je dobio zadatak razvoja najmodernije izvidni?ke platforme, no tada je prioritet bio razvoj M ina?ice tako da je izrada izvidnika otpo?ela tek
1978.
Dva Su-24 su modificirana u prototipe oznake
Su-24MR
s prvim letovima u rujnu
1980.
Su-24MR je dobio NATO oznaku "Fencer-E". Ugrađeni top je uklonjen a zadr?ana su samo dva nosa?a naoru?anja ispod trupa.
Radovi na ina?ici za elektornsko ratovanje su tekli paraleleno s razvojem Su-24MR. Prvi
Su-24MP
je poletio u prosincu
1979.
te je dobio NATO oznaku "Fencer-F". Ukupno je napravljeno samo oko 20 zrakoplova ove ina?ice. Ima ugrađeni top te mo?e nositi i
rakete
zrak-zrak za samoobranu.
Do sredine 80-ih Su-24 je postao glavni te?ki juri?nik Var?avskog pakta, te je bio u stalnoj pripremi da krene na juri?ne zadatke protiv Zapada. U kasnim osamdesetima, 87 sovjetskih zrakoplova je preba?eno u slu?bu mornarici kako bi izvodili potencijalne napade na
Baltiku
.
Su-24 je sudjelovao i u ratu u
Afganistanu
izvode?i precizne strate?ke napade iz Sovjetskih baza u
Uzbekistanu
i
Kazahstanu
pri ?emu je naj?e??e nosio ?etiri 500 kg ili dvanaest 250 kg
bombi
. Prva serija napada Suhojem Su-24 u Afganistanu se pokazala beskorisnom jer je bilo te?ko prona?i neprijatelja a kamo li ga uni?titi. Su-24 se ponovno po?eo koristiti tek
1988.
kada je SSSR po?eo s povla?enjem iz Afganistana, a kori?ten je kako bi omeo planove mud?ahedina da napadaju Sovjetske postrojbe prilikom povla?enja. Tijekom sukoba, nijedan Su-24 nije izgubljen zbog neprijateljske vatre, no jedan je bio uni?ten u nesre?i prilikom slijetanja.
Post-Sovjetsko razdoblje
[
uredi
|
uredi kod
]
I nakon raspada SSSR-a Su-24 ostaje va?na komponenta
Ruskog
zrakoplovstva kao i u drugim republikama koje su nastale raspadom SSSR-a. Planira se da ?e ga uskoro zamijeniti
Su-34
, pobolj?ana ina?ica
Su-27 Flankera
dizajnirana za juri?ne zadatke, no kako je projekt zapao u financijsku krizu, predviđa se da ?e Su-24 jo? neko vrijeme ostati u punoj aktivnoj slu?bi. Godine
2000.
Suhoj je izveo moderinizaciju Ruskih zrakoplova koja je uklju?ivala noviju avioniku, nove zaslone u kokpitu, sustav satelitske navigacije te cijeli program odr?avanja (SLEP) kako bi zrakoplov ostao u letnom stanju jo? 30 godina.
- Su-24
(
Fencer A
) - Prve proizvedene juri?ne ina?ice.
- Su-24
(
Fencer B
) - Su-24 od proizvodnog bloka 15
- Su-24
(
Fencer C
) - Su-24 od proizvodnog bloka 24.
- Su-24M
(
Fencer D
) - Pobolj?ana juri?na ina?ica.
- Su-24MK
(
Fencer D
) - Izvozni Su-24M.
- Su-24MR
(
Fencer E
) - Izvidni?ka ina?ica Su-24M.
- Su-24MP
(
Fencer F
) - Su-24M ina?ica za
elektroni?ko ratovanje
.
Tehni?ke karakteristike
Osnovne karakteristike
- posada:
2
- du?ina:
22,53 m
- raspon krila:
- ra?irena: 17,64 m
- strijela: 10,37 m
- povr?ina krila:
55,2 m
2
- visina:
6,19 m
Letne karakteristike
- najve?a brzina:
1.315 km/h
- dolet:
2.775 km
- brzina penjanja:
150 m/s
- najve?a visina leta:
11.000 m
- specifi?no optere?enje krila
:
651 kg/m
2
- motor:
2× Saturn/Lyulka AL-21F-3A
Naoru?anje
- naoru?anje:
- 1 x 23mm GSh-6-23 top
- Do 8.000 kilograma naoru?anja na 8 spoji?ta
- 2 x R-60 raketa zrak-zrak ili R-73 kod moderiniziranih ina?ica
- Razli?ite bombe i nevođene rakete
Suhoj
|
---|
| Lovci/presreta?i
| | | Bombarderi/juri?nici
| | | Izvidni?ki
| | | Treneri
| | | Transportni
| | | Pokusni
| |
|