Stjepan Vuk?i? Kosa?a
(Kosa?a kod
Fo?e
, oko 1404. ?
Herceg Novi
, 22. svibnja 1466.) bio je veliki vojvoda
srednjovjekovne bosanske dr?ave
.
[1]
Grb Kosa?a (?Kosa?i?a“) prema Fojni?kom grbovniku datiranom u 17. st., koji je kopija grbovnika iz 16. st.
Herceg Stjepan rođen je u Fo?i oko 1405. godine kao sin
kneza Vukca
i Katarine, koja je bila podrijetlom iz Italije. Herceg Stjepan imao je i sestru
Teodoru-Doroteju
, koja je bila udana za velika?a
Radoslava Pavlovi?a
.
Vojvodstvo hercega Stjepana
Sandalj Hrani? Kosa?a
umro je
15. o?ujka
1435.
godine u
Blagaju
. Stjepan Vuk?i? ?sin bez grijeha” (posinak) kako ga je nazivala Sandaljova udovica
Jelena Lazarevi?
(k?er kneza Lazara i majka posljednjeg vladara
Zete
iz dinastije
Bal?i?a
). Saznav?i za smrt Sandalja Kosa?e, hrvatsko-ugarski kralj
?igmund Luksembur?ki
zauzima dijelove
Huma
. Zauzeo je prostor dana?nje
zapadne Herecegovine
, sve do
Neretve
. Sredinom travnja 1435. godine hereceg Stjepan uspio je protjerati kraljevu vojsku, prebaciv?i svoje trupe preko drvenog mosta koji se nalazio na mjestu dana?njeg
Starog mosta
u
Mostaru
.
Stjepan Vuk?i? Kosa?a pripremao je svoj pohod na Zetu. Razdoblje zauzimanja Zete trajalo je od po?etka rujna do kraja studenoga
1441.
godine. Vojvoda u Gornjoj Zeti zauzima krajeve oko
Mora?e
, grad Soko (kod sela ?titara u blizini
Cetinja
) i Medun. U Donjoj Zeti, herceg kre?e na grad
Bar
. Osvaja ga, predajom,
20. rujna
1441. godine.
Susjedni velika?i i sile nadali su se kako ?e uz podr?ku kralja ?igmunda razdijeliti njegove posjede.
Mle?ani
su ?eljeli prisvojiti
Novi
, pa su krenuli poduzimati i konkretne akcije u tu svrhu. Međutim, u pomo? vojvodi pri?ao je
turski
sultan
Murat II.
, pa se Stjepan uspje?no odupro protivnicima. Uz stalnu podr?ku pomajke Jelene Lazarevi? (zainteresiranu i za ranije posjede Bal?i?a u Zeti) krenuo je uve?avati naslijeđenu ba?tinu.
Pred kraj
1437.
godine sultan Murat II. napao je
Hrvatsku
,
Ugarsku
i
Srbiju
. Turci nisu napali Zetu, daju?i mogu?nost Stjepanu Vuk?i?u Kosa?i da se odu?i za tursku pomo?, te da pripoji Zetu svojoj vojvodini. Poslije tromjese?ne opsade,
18. kolovoza
1439.
godine, pao je dobro utvrđeni srpski grad
Smederevo
. Turci se usredoto?uju na osvajanje ugarskog grada
Beograda
, pa se zahvaljuju?i tome
Novo Brdo
odr?alo sve do
27. srpnja
1441. godine.
Stjepanov utjecaj u Gornjoj Zeti
[
uredi
|
uredi kod
]
Jo? u travnju 1439. godine, osna?eni Stjepan Vuk?i? tra?io je od Mle?ana neka mu predaju grad
Kotor
(kao nekada?nji posjed svog prethodnika, vojvode Sandalja Hrani?a). Nudio je u zamjenu trg
Drijeva
na Neretvi, ali ga je mleta?ki knez u Kotoru odbio zbog ?nejednake vrijednosti objekata”. Do 1441. godine (kada je u Srbiji palo
Novo Brdo
) kona?no je Stjepan Vuk?i? porazio i suparnike Pavlovi?e, zaokru?iv?i svoja podru?ja. Okrenuo se potom predjelima Gornje Zete gdje su najistaknutiji vlastelini bili
Crnojevi?i
. Stjepanica Crnojevi? (đura?evi?) isticao se kao prvi među ?etvoricom sinova, tada ve? pokojnog đura?a đura?evi?a (posljednji puta spominje se
18. listopada
1435. godine, kada ga Dubrov?ani nazivaju Crnojevi?em). Svoju namjeru da posjedne Zetu, Stjepan Vuk?i? Kosa?a je posebno na znanje stavio - Crnojevi?ima. Mleta?ki knez u Kotoru se na svoju ruku odazvao pozivu Crnojevi?a za pomo?, ali ga je zbog toga prekorio
Senat
? s obzirom na to da je osnovni cilj mleta?ke politike bio da sa?uvaju mir s Turcima. Iz tog razloga, djelovanja protiv Stjepana Vuk?i?a, kao sultanovog
vazala
, Mle?anima nisu i?la u prilog. Na kraju, Crnojevi?i su bili prepu?teni sami sebi i morali su prihvatiti planove vojvode da zauzme Zetu. Sitnim poklonima i ustupcima, vojvoda je nastavio privla?iti ostale zetske plemi?e na svoju stranu. Na njegovim posjedima je bio primije?en boravak Stjepana Bal?i?a Marmontea (nasljednika ranijih vladara Zete). U trgu Drijeva, vojvoda je nastavio graditi barke i brigantin (zavr?en 1441. godine). S druge strane se trudio zadr?ati dobre odnose s Mle?anima, iako je bezuspje?no od njih tra?io prepu?tanje
Kotora
.
Osvajanje Gornje Zete
[
uredi
|
uredi kod
]
Pridobiv?i Stjepanicu Crnojevi?a, uz njegovu pomo? Stjepan Vuk?i? upada u Gornju Zetu. Zauzima krajeve oko Mora?e, grad Soko (kod sela ?titara u blizini Cetinja) i Medun. U zauzete (predate) utvrde i naselja dovodi svoju posadu. Plemi?e u Gornjoj Zeti (Vukca Nikoli?a, Nikolu Lje?evi?a i Kalođurđa đura?evi?a) koji su u posjedu imali oko 700 ku?a, pridobio je za sebe, kao i prili?no samostalne ratni?ke dru?ine Bjelopavli?a, a sa skadarske granice ? Matagu?ane. U Medunu je za starje?inu postavljen Hot Junk, koji je bio u nemilosti kod đurađa Brankovi?a, protjeran, a Mle?ani su ga bili prebacili u
?ibenik
. Na osvojenom podru?ju, vojvoda ustupa Stjepanici Crnojevi?u pet katuna: Ozrini?e, Bere, Goljemade, Gori?ane i Kruse, ali kao taoca odvodi njegova sina
Ivana Crnojevi?a
(ostao je kod Stjepana Vuk?i?a vi?e od deset godina i o?enio je njegovu k?er Maru Kosa?u).
Osvajanja u Donjoj Zeti
[
uredi
|
uredi kod
]
Teritorij hercega Stjepana i njegovi upadi u Zetu.
U vrijeme osvajanja Gornje Zete, Stjepan Vuk?i? poduzimao je akcije u primorju, oko mleta?kih posjeda. Namjeravaju?i zauzeti Donju Zetu, Stjepan kre?e na grad
Bar
. Nakon predaje grada,
20. rujna
1441.
godine, upravu nad njim preuzimaju Marko i Mirko Boris (gospodari sela
Oboda
). Kako je Stjepan izbjegavao sukobe s Mle?anima,
Lu?tica
i
Budva
nisu osvajani. Naime, grad
Budva
jo? uvijek nije se nalazio u mleta?kim, ve? u rukama zetskog metropolita, s isturenom zastavom Mleta?ke Republike. Stjepan tako nije u potpunosti ostvario svoje namjere. Od Mle?ana vi?e nije tra?io ni grad
Kotor
. Tijekom zime u Baru nastaju unutarnji sukobi. U o?ujku
1442.
godine vojvoda Stjepan sa Stjepanicom Crnojevi?em morao je ponovn intervenirati, stigav?i s vojskom pod gradske zidine. Poslije ponovnog ulaska u Bar, vojvodinu vlast prihva?a i ve?ina
Pa?trovi?a
. Zbog naklonosti prema Mle?anima, protjerani su Radi? Grubav?evi? (pa?trovski vojvoda) i đorđe Pelinovi?, rata?ki opat. Sa Stjepanicom Crnojevi?em vojvoda Vuk?i? opusto?io je okolicu Budve, nakon ?ega je mleta?ki kapetan Jadranskog mora, Alviz Loredan, demonstrirao mo? mleta?kih galija du? Stjepanovih obalnih posjeda.
U mo?noj obitelji
Crnojevi?a
1442. godine dolazi do rascijepa. Za razliku od Stjepanice, kome je sin
Ivan Crnojevi?
ostao kao taoc kod vojvode, ostala tri brata otkazuju poslu?nost vojvodi, tra?e za?titu Republike i prihva?aju mleta?ke ponude. Vojvoda Stjepan im oduzima ustupljene posjede. Stjepanov rođak Sladoje, srpnja
1442.
godine, također prilazi Mle?anima, u Kotor, nezadovoljan ?to umjesto Stjepana nije naslijedio posjede Sandalja Hrani?a. Poslije neuspje?nih pregovora s Mle?anima, nemaju?i vojne snage da dugim ratovanjem odr?i osvojene teritorije, Stjepan Vuk?i? Kosa?a polovicom srpnja 1442. godine napu?ta Zetu, ostavljaju?i svoje posade u osvojenim tvrđavama i gradu Baru.
Mleta?ko zaposjedanje gradova u primorju
[
uredi
|
uredi kod
]
Djeluju?i iz dva sredi?ta (Kotora i Skadra) Mle?ani uspijevaju iznuditi predaju Budve,
1. kolovoza
1441. godine, potvrdiv?i joj povelje izdate od despota đurađa Brankovi?a. Nakon ostalih Pa?trovi?a, Republici se priklju?uje i njihovo utvrđenje Lastva. Svom podru?ju Mle?ani pripajaju Lu?ticu,
Bogda?i?e
,
Lje?evi?e
i sve zemlje Svetomiholjske eparhije. Tri brata Crnojevi?a stupaju u mleta?ku slu?bu, u Kotoru, a kotorski
knez
im priznaje ranije posjede i vlast nad podanicima u Gornjoj Zeti (Koji?in je progla?en za velikog vojvodu Zete, uz godi?nju mleta?ku pla?u od 900 perpera). Nakon zauzimanja Drivasta, skadarski knez Francesco Quirini pot?injava Pamaliote i veliki dio Zabojane (za odmazdu, Stjepan Vuk?i? ?e kasnije popaliti sve episkopske ku?e i samostan u Sva?u). Ratni?ke dru?ine Mrkojevi?a i Gradojevi?a (između Bara i Ulcinja) također prilaze Mle?anima (posredstvom ulcinjskog kneza koji im potvrđuje dotada?nje posjede i obe?ava nove ako padne grad Bar). Mle?anima prilaze i druge manje ratni?ke dru?ine. S tako pove?anim snagama skadarski knez Francesco Quirini u rujnu 1442. godine, osvojiv?i okolinu, dr?i grad Bar pod opsadom. Posjedi u svibnju 1443. godine: 1. vojvode S. V. Kosa?e; 2. srpskog despota; 3. Mle?ana i 4.
Dubrova?ke Republike
.
U pomo? opsjednutom Baru, Stjepan Vuk?i? uputio se s vojskom. Po mleta?kim kronikama, u jesen 1442. godine do?lo je do bitke u kojoj je skadarski knez s doma?im saveznicima odbio napad Stjepana Vuk?i?a. Iako su pod bedemima odbili napad vojvode, Mle?ani nisu uspjeli osvojiti Bar. Vojvoda je potom s vojskom krenuo k slabije branjenom Skadru, pusto?e?i mleta?ke posjede u njegovoj okolici. Na tri milje od Skadra, Stjepan sklapa primirje s knezom Quirinom, da bi se nakon toga povukao iz Zete. U tom razdoblju Mle?ani poku?avaju pod svoju vlast pridobiti Stjepanicu Crnojevi?a, ve? zapalog u neima?tinu. Postavljaju mu uvjet da bra?i vrati oduzete posjede. Strahuju?i za svog sina Ivana, ovaj to odbija. Po?etkom prosinca 1442. godine Dubrov?ani odbijaju vojvodu Stjepana da posreduju u izmirenju s Republikom. Ipak, strahuju?i od povratka vojske Stjepana Vuk?i?a, Mle?ani su s njim namjeravali sklopiti mir, ?ak i po cijenu odricanja od grada Bara (savjet Senata upu?en skadarskom knezu,
8. sije?nja
1443.
godine). Skadarski knez u međuvremenu privla?i na stranu Mletaka ratni?ke dru?ine i sela u Gornjoj Zeti. Okolne dru?ine ratnika zaposjedaju i zadu?bine Crnojevi?a na Skadarskom jezeru. Va?nije plemstvo (đura?kovi?i, Lje?kovi?i i
Nikoli?i
) ostaje pasivno, s obzirom na to da im Mle?ani nisu izvr?ili unaprijed obe?ana davanja (po 30 dukata godi?nje i odje?u za njihovu vlastelu). Bjelopavli?i ?ak plja?kaju 300 ku?a mleta?kog podanika Stjepanice Crnojevi?a, ali se zbog neispunjenih obe?anja Mle?ana zaustavljaju na tome. U svibnju 1443. godine, Republika prema Baru upu?uje flotu galija pod komandom Antonija Dijeda, kao i suhozemne snage
skadarskog
kneza Francesca Quirinija. Mle?anima, u brdima iznad Bara, prilazi i jaka ratni?ka dru?ina Krampsi. Grad bar predao se Mle?anima svibnja 1443. godine ali ne i vojna posada vojvode Stjepana Vuk?i?a. Oko 80 ljudi, pod komandom Marka Borisa, dva dana suprotstavljalo se mleta?kom napadu na tvrđavu (
citadelu
barskog grada) dok nisu izginule dvije tre?ine branitelja. Preostali branitelji (27) predali su se
4. lipnja
1443. godine, a uz mleta?ke propusnice omogu?en im je put do Dubrovnika.
Stjepan Vuk?i? nije vi?e imao mogu?nosti bilo ?to poduzeti u Donjoj Zeti. U Gornjoj Zeti ostali su mu utvrđeni Medun i Soko, s posjedima Stjepanice Crnojevi?a. Nakon smrti kralja i bana
Tvrtka II.
(
22. studenoga
1443.), njegov nasljednik
Stjepan Toma? Kotromani?
, zauzima Stjepanov trg
Drijeva
i okuplja oko sebe plemstvo koje je neprijateljski raspolo?evno prema vojvodi Stjepanu Vuk?i?u. On, u prijateljstvu s Republikom, zaslijepljen sukobom sa svojim vojvodom, omogu?ava Mle?anima da od Stjepana Vuk?i?a oduzmu gradove
Omi?
i
Poljica
(dakle, gradove koji su se tada nalazili u Stjepanovom vojvodstvu, ali i u njegovoj banovini\kraljevini). Vojvoda Stjepan nije se mogao nadati turskoj vojnoj pomo?i, s obzirom na njihove borbe protiv ugarskog kralja, srpskog despota i Janka Hunjadija (jesen 1443. godine). Vojvoda vi?e nije imao mogu?nosti posve?ivati pozornost Zeti. Stjepanica Crnojevi? ostao je vezan uz njega iz poznatih razloga, ali je dao bra?i pismenu zakletvu da ?e prije?i na stranu Mle?ana ? kada mu Stjepan Vuk?i? bude vratio sina Ivana. Bra?a su i pokraj toga nastavila s prijetnjama da ?e Stjepanicu, kao vazala Stjepana Vuk?i?a izbaciti ?iz na?ih brda”. Vijesti o namjeri sklapanja mira između despota đurađa Brankovi?a i Turaka, utjecala je na to da Stjepanica pređe pod mleta?ku vlast, sporazumom sa skadarskim knezom Quirinijem,
26. o?ujka
1444.
godine, a koji je između ostalog predviđao kako Republika ne?e sklopiti mir s vojvodom Stjepanom dok ovaj ne vrati Ivana Crnojevi?a njegovom ocu.
Od travnja 1444. godine
đurađ Brankovi?
obnavlja dobre odnose s Turcima koji mu vra?aju na upravu srpsku Despotovinu s 24 grada (ve? kolovoza 1444. godine). Stjepan Vuk?i?, kao turski vazal, u listopadu 1444. godine pomirio se s despotom đurađem Brankovi?em, također turskim vazalom, sklopiv?i s njime savez koji je ote?ao polo?aj kralja i bana Toma?a u Bosni i Mle?ana u Zeti (pogotovo ?to su obje strane iste godine otvoreno djelovale protiv Turaka). đurađ Brankovi? ?e u Gornjoj Zeti bez otpora preuzeti ranija podru?ja despotovine, ali do 1448. godine nije ni?ta poduzimao za obnovu svoje vlasti u Donjoj Zeti. Stjepan Vuk?i? nije uspio povratiti gradove
Omi?
i
Bar
, a zadovoljio se obe?anjima Mletaka da ?e dobiti natrag svoje ku?e u Mlecima, Zadru i Kotoru, uz redovitu isplatu kotorske provizije. Ovo je i zapisano ugovorom
23. kolovoza
1445. godine.
Dobivanje titule ? Herceg
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
1448.
priklonio se Osmanlijama i srpskom despotu
đurađu Brankovi?u
u napadu na svoga zeta, kralja i bana Bosne te usvojio titulu
hercega
, kojom ga je oslovljavao
Fridrik III.
Tijekom tre?eg braka, s bavarskom princezom Cecilijom, u korespodenciji je koristio njema?ku transliteraciju njegove titule vojvoda ?
Hercog
(?to je, u narodnom jeziku, evaluiralo u
herceg
). Teritorij pod njegovom vla??u, protezao se od
Lima
do
Cetine
i od
Rame
do Kotorskog zaljeva. Na tom je prostoru bio poput samostalnog vladara. Nosio je titulu
herceg od
Svetoga Save
(dux sancti Sabe), gospodar
humski
i veliki vojvoda rusaga bosanskoga, knez
drinski
i k tomu
.
[2]
[3]
Herceg Stjepan stolovao je u vi?e rezidencija, naj?e??e u dva grada: ljeti u
Blagaju
, a zimi u (Herceg) Novom. Te?nje za privrednim osamostaljenjem do?le su do izra?aja i u njegovim naporima da grad Novi razvije u pomorsko i trgova?ko sredi?te (1449. godine osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s
Kotorom
i
Dubrovnikom
, koji je trajao 1451 ? 1454.
Drugi konavoski rat
, a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj i ban
Stjepan Toma?
, hercegov sin
Vladislav Hercegovi? Kosa?a
, vlastela Vlatkovi?i i pojedini hercegovi vazali). Osmanlijska vojna pomo? upu?ena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se
1453.
godine pomirio sa sinom Vladislavom, a
1454.
godine s Dubrovnikom. Kako su Osmanlije po?eli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem, svojim unukom, Stjepanom Toma?evi?em (
1461.
). Nakon pada Bosne
1463.
njegove zemlje su postupno, od
1465.
godine, osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mle?ani (Neretvansku krajinu). Potkraj ?ivota vlast mu je bila svedena na usko primorsko podru?je s gradom Novim, koji su Osmanlije zauzeli
1482.
godine. Herceg je umro 22. svibnja 1466. godine. Nakon osmanlijskog osvajanja, posjed hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina. Kroz daljnji razvoj hercegova?ke povijesti, obujam podru?ja Hercegovina mijenjao se, a odr?ao se do danas.
Bla?ena Katarina Kosa?a-Kotromani?, k?er hercega Stjepana.
Stjepanova prva supruga bila je zetska vojvotkinja Jelena Bal?i? (1407. ? 1453.), k?er
Bal?e III. Bal?i?a
. Ona se udala za Stjepana oko 1422. godine. S njom je Stjepan imao jednu k?er i dva sina.
Vojvotkinja Jelena umrla je
1453.
godine. Herceg Stjepan 1455. godine o?enio je vojovtkinju Barbaru i s njom je imao sina koji je ?ivio kratko, a koji se rodio
1456.
godine. Tre?a Stjepanova supruga bila je bavarska princeza Cecilija. Herceg Stjepan imao je sina
Stjepana
. On je rođen 1459. godine, ali je upitno tko je bila njegova majka Barbara ili Cecilija. Ve?a Mogu?nost da je Ahmedova majka bila Barbara. Isto tako upitno je za Stjepanovu k?er Maru tko je bila njezina majka. Mara je bila supruga Ivana Crnojevi?a.