Stjepan Podhorsky
Stjepan Podhorsky
(
Zagreb
,
21. prosinca
1875.
?
Zagreb
,
13. listopada
1945.
),
hrvatski
arhitekt.
Arhitekt Stjepan Podhorsky rođen je 21. prosinca 1875. godine u Zagrebu, u Vla?koj ulici. Nakon ?to je zavr?io osnovnu ?kolu i realku Podhorsky se upisuje u Graditeljsku ?kolu, koju zavr?ava 1896. u skupini prvih apsolvenata graditeljskog te?aja, kojoj su pripadali i
Josip Markovi?
,
Alojz Bastl
i
Oto Munder
. Ve? tijekom ?kolovanja u svoj atelier kao osobito darovita đaka primio ga je arhitekt
Hermann Bolle
. No, prije uposlenja "po?alje Bolle Podhorskoga", pisat ?e tridesetih godina Jutarnji list, "'u klesariju stolne crkve, da temeljito izu?i klesarstvo, a nakon toga uposli ga stalno u svom atelieru projektiranjem svega, ?to je u ruku do?lo. U atelieru arhitekta Bollea na?ao se Podhorsky sa drugim Zagorcem, pokojnim arhitektom
Viktorom Kova?i?em
. Tako ova dva mladi?a postaju zna?ajnim saradnicima pokojnog Bollea."
Stjepan Podhorsky- Studija obnove
crkve sv. Kri?a, Kri?evci
1910.
Usprkos tome ?to ?e i Podhorsky i Kova?i? biti Bolleovi suradnici, oboje dolaze s njim u ?estok sukob, prije svega zbog neslaganja s radikalnim puristi?kim pristupom obnovi hrvatske arhitektonske ba?tine. Kako ?e pisati
Gjuro Szabo
u nikada objavljenom rukopisu iz 1932. : Hermann Bolle i njegova (ne)djela- Djela Hermanna Bolle- a sude sud Hermannu Bolle- u: "… od doba Tatara nije nitko toliko toga u maloj Hrvatskoj uni?tio, dapa?e uradio je gore, jer je ne samo ono, ?to su dapa?e i Turci ostavili utamanio, ve? je jo? toliko apsolutno bezvrijednoga posagradio, tako, da to treba ponajprije sru?iti. U?inio je to ne zato, ?to bi bio samo ?eljan rada, ve? vi?e ?to je bio nezasitan za novcem, kako mu je sam
Strossmayer
to zapisao…". No, ne budimo u zabludi, britko Szabino pero ne?e zaobi?i niti Podhorskog.
Sukob Bollea i Podhorskog do?ao je do izra?aja 1901. godine kada ga Bolle ?alje na
Fru?ku
goru da vodi izgradnju i rekonstrukciju pravoslavnoga manastira Grgetka. Ubrzo Podhorsky napu?ta atelier i samostalno se prihva?a obnove i izgradnje sru?ene srednjovjekovne 'crkve Bla?ene Djevice Marije u
O?tarijama
1901./'02.). Godinu poslije Podhorsky odlazi u
Be?
na daljnje ?kolovanje, na
Akademiju lijepih umjetnosti
kod profesora Viktora Lunza, dvorskog savjetnika za anti?ku i srednjovjekovnu umjetnost i jednog od predstavnika be?kog historicizma. Takav ?e odabir ostaviti trajan trag na njegovom daljnjem radu, koji se o?itovao u neostilskom eklekticizmu. Tih godina Podhorskom ?e u Be?u biti dodijeljeno nekoliko priznanja, od kojih je najzna?ajna velika Hansenova medalja za najuspjeliju klasi?nu radnju.
Stjepan Podhorsky- Ku?a Gajer,1907. ? 1908.
Klub hrvatskih arhitekta (1905. ? 1914.)
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon ?to se vratio sa ?kolovanja, Podhorsky u Zagrebu izvodi ?itav niz zapa?enih gradnji, kao ?to su vila Heim u Nazorovoj ulici (1906.), zgrada pravoslavne op?ine u Bogovi?evoj ulici (1907.), stambena zgrada i ljekarna Gayer na kri?anju Ka?i?eve i Ilice (1908.), te Obrtni dom na Ma?urani?evom trgu (1908./10.). Tih godina izveo je i adaptaciju glasovite ljekarne kod
Kamenitih vrata
, te regulaciju parka napu?tenog Jurjevskog groblja.
Dakako, najzna?ajnije iz tog razdoblja djelovanja Podhorskog je osnivanje
Kluba hrvatskih arhitekta
. Podhorsky tada pi?e: "'Dnevnik o ustroju Kluba vodjen po arhitektu S. Podhorskom", iz koga doznajemo da je: "Prvi sastanak da se ustroji klub bio 20. svibnja 1905.". Jedna od prvih "akcija" Kluba bio je 1906. sukob s Bolleom i Kr?njavim u vezi ru?enja
Baka?eve kule
, u kome niti jedna strana ne?e ?tedjeti na uvredljivim rije?ima i brzojavima međusobnih optu?bi upu?ivanim iz dana u dan tada?njem banu
Teodoru Peja?evi?u
.
No, to je i vrijeme prvih velikih doma?ih arhitektonskih natje?aja, na kojima ?e sudionik biti i Podhorsky. Među inim na "natje?ajima za Vladinu pala?u ( danas zgrada Sabora, 1907., 2. nagrada), regulaciju
Kaptola
(1908., 2. nagrada) i ?upnu crkvu u
Voloskom
(1913., 1. nagrada)." Podhorsky ?e dugi niz godina biti predsjednikom Kluba hrvatskih arhitekata, a Kova?i? tajnikom ?to ?e u po?etku među njima pokrenuti rivalstvo, posebice nakon dolaska arhitekata
Dioniza Sunka
i
Huge Ehrlicha
, kada dolazi i do otvorenog sukoba interesa zbog ?ega ?e Podhorsky par puta podnositi i povla?iti ostavku na ?lanstvo i sve funkcije u Klubu, ?to ?e na kraju ?e rezultirati njegovim raspadom. 4. velja?e 1914.
Podhorsky ?e se tijekom ?ivota istaknutu kao uspje?an obnovitelj hrvatske graditeljske ba?tine. Kao ?to je re?eno, najranija je obnova crkve u O?tarijama. No, vrhunac ?e dosti?i realizacijom projekta obnove crkve sv. Kri?a u
Kri?evcima
(1910. ? 1913.), ?estoko se sukobiv?i oko pristupa obnovi s
Isom Kr?njavim
, koji je u Hrvatskoj bio glavni promotor historicisti?ke doktrine i Bolleov ideolo?ki pokrovitelj. Zbog toga sukoba Podhorsky ne?e dobiti profesuru na tada?njoj Srednjoj tehni?koj ?koli na ?ijem je ?elu bio Bolle.
Stjepan Podhorsky- bazilika sv. ?irila i sv. Metoda na Duvanjskom polju
Stjepan Podhorsky- franjeva?ka crkva Velike Gospe Makarska
Presudna godina u stvarala?tvu Stjepana Podhorskog je 1911. Naime, te godine Podhorsky u spomen 300 godi?njice grkokatoli?ke crkve u Hrvatskoj na nadbiskupskom dobru u
Strmcu Pribi?kom
kraj Kra?i?a podi?e crkvu sv. Marije koncipiranu kao centralni objekt s jasnim naznakama neobizantske arhitekture. Po?etak je to dugoga puta na kome je Podhorsky nastojao stvoriti novi stil zasnovan na elementima bizantske i starohrvatske arhitekture, koji ?e crkveni povjesni?ar o. fra
Dominik Mandi?
okarakterizirati kao "renesansu starohrvatskih oblika" nazvav?i ga stilom "Vero Croatica". U te?nji prema tome stilu Podhorsky ?e projektirati ?itav niz sakralnih objekata, od kojih mnogi nikada ne?e biti realizirani. Najzna?ajnije realizirane sakralne građevine Podhorskog su: bazilika sv. ?irila i Metoda na
Duvanjskom polju
(1921. ? 1925.),
crkva sv. Jurja u đurđevcu
(1928.) i franjeva?ka crkva u
Makarskoj
(1921./31. ? 1939./43.).
Franjeva?ka crkva Bla?ene Djevice Marije
u sklopu franjeva?kog samostana u Makarskoj jedno je od njegovih najuspjelijih ostvarenja i u smislu ?isto?e oblika i jednostavnosti, ali i u jasno?i prostornog koncepta. Moglo bi se re?i, da Podhorsky razvija jednu sakralnu maniru, koja ?e mu 1914. na velikoj izlo?bi likovnih umjetnosti u
Beogradu
donijeti prili?no uspjeha u onda?njim krugovima, koji ga pozivaju u
Srbiju
, kako bi projektirao razne zadu?bine. No, u tome ga je omeo rat, koji ?e provesti u
Kri?evcima
dovr?avaju?i jedno od svojih najzna?ajnijih ostvarenja - zgradu Hrvatskog doma ( 1913. ? 1916.). Nakon rata, Podhorsky je dekretom narodnog vije?a 1918. imenovan profesorom na
Obrtnoj ?koli
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 29. travnja 2007. (
Wayback Machine
), a ubrzo postaje i ?lanom Udru?enja jugoslavenskih in?enjera i arhitekata- sekcija Zagreb.
Osim velikog broja crkava Podhorsky ?e također projektirati i nekoliko mauzoleja od kojih su najpoznatiji mauzolej obitelji Halper u
Krapini
(1911.) i mauzolej obitelji Podhorsky na zagreba?kom
Mirogoju
(1929. ? 1933.) Među zna?ajnijim ostvarenjima koje ?e Podhorsky realizirati između dva rata je i Dom sv. Antuna na zagreba?kom Kaptolu, građen za potrebe franjeva?kog samostana, danas
Kazali?te Komedija
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 11. svibnja 2007. (
Wayback Machine
) (1936. ? 1937.). Besplatno je napravio nacrt za
međugorsku crkvu sv. Jakova
.
[1]
Tijekom 2. svjetskog rata, Podhorsky radi projekte za obnovu crkava i samostana u
Plitvicama
,
Zrinu
,
Gvozdanskom
,
Vo?inu
i
Kostajnici
(1941.), obnovu
grkokatoli?ke stolne crkve
i biskupskog dvora u
Kri?evcima
(1941. ? 1943.), te projekt vlastite vile na Prekri?ju (1942. ? 1943.) Tijekom rata dovr?ava i velebnu dogradnju crkve sv. Ante u
Biha?u
, koju je zapo?eo 1938. godine, no koja je 1944. pred sam zavr?etak radova tijekom savezni?kog bombardiranja sru?ena gotovo do temelja. Bila je to ujedno i posljednja crkva koju je gradio, jer umire 13. listopada 1945. u 78. godini ?ivota.