Step je vrsta plesa . To je veseo, ritmi?an i bu?an ples prilikom kojega se kori?tenjem stopala proizvode razli?iti zvukovi .

Ples ( eng . dance , franc . tance , njem . Tanz , tal . danza ) je ritmi?no pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rijetko kad bez glazbe), pojedina?no, u parovima ili u skupinama. Ples prati ?ovjeka od pamtivijeka, a jo? i crte?i u spiljama pokazuju ?ovjeka kako ple?e. U svojim po?ecima, ples je bio motori?ka reakcija na određene osje?aje , na poja?ano veselje , strah , ?alost , ljubav ili mr?nju . Motori?ke reakcije na ta uzbuđenja bili su ?ivahni, iracionalni, ali vrlo izra?eni sljedovi pokreta, koji su vi?ekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmi?ki obrazac i pretvorili se u ples.

Poseban na?in kori?tenja stopala razlikuje step od ostalih vrsta plesa i daje mu posebnu dra?. Kada gledamo bilo koju drugu vrstu plesa, vidimo, ali ne ?ujemo ritmi?ke uzorke. ?ujemo glazbenu pratnju i povezujemo ono ?to vidimo sa zvukom. U stepu, uz to ?to vidimo, istovremeno i ?ujemo ritmi?ke uzorke koje proizvode pokreti stopala. U tome je posebna ?ar i dra? stepa.

Ono ?to proizvodi zvuk u stepu jest stopalo. Da bi zvuk bio ja?i, ple?e se u cipelama s metalnim plo?icama na petama i prstima. Te plo?ice se zovu tepovi.

U ovoj vrsti plesa postoji o?ita razlika između pravog i krivog . Uska koordinacija zvuka i pokreta s glazbom ?ini plesa?a svjesnijim pogre?aka.

Povijest stepa i najpoznatiji plesa?i [ uredi | uredi kod ]

Ono ?to je danas poznato kao step zapravo ima dva izvora, koji su se tijekom povijesti izmije?ali. U po?etku, step je do?ao iz Irske oko 400. godine, i taj se ples ?esto naziva "pradjedom" stepa, no step koji danas postoji ustvari su zapo?eli crna?ki robovi na jugu SAD -a koji su udarali ritam i plesali na rije?nim brodovima. Nakon neuspjelog ustanka robova 1739. godine, robovima je bilo zabranjeno svirati bubnjeve , rog i ostale instrumente pomo?u kojih su se zabavljali. Na?av?i se u nezavidnom polo?aju, robovi su svoju muzikalnost i ritmi?nost izra?avali toptanjem nogu, udaranjem dlanom u dlan, pucketanjem prstiju te lupanjem i bubnjanjem po tijelu. Vlasnici planta?a su nazivali ove plesa?e the Levee dancers ili "plesa?i rije?nog nasipa". Za te plesa?e, cipele nisu bile bitan faktor plesanja, neki su ih nosili, a neki ne. Domoroda?ki ameri?ki na?in stepanja predstavlja kompleksne i sinkopirane ritmove. Step i Irski clog su vrlo sli?ni, uglavnom zato ?to step ima duboke korijene u clogu. U clogu pozornost se ne posve?uje gornjem dijelu tijela koje mora biti potpuno mirno i to se vrlo strogo po?tuje. Postoji legenda da je tomu razlog također jedna zabrana. Naime, i Ircima je zbog dru?tvene situacije bilo zabranjeno plesati pa su, da bi napakostili re?imu, plesali pored prozora, proizvode?i glasne zvukove, a gornji dio tijela im se nije micao. Danas se taj stil plesa zove Irski step i postao je poznat kroz plesne predstave Michael Flatleya.

Ropsko plesanje je prvi puta kazali?no uprizoreno 1828. u tzv. minstrel showu , kroz ples Thomasa Daddya Ricea , Jube (William Henry Lane) i drugih crnih stepera. U isto vrijeme, po?inju se razvijati dvije tehnike stepanja: buck and wing tehnika, koju su karakterizirale izuzetna brzina i drvene cipele, a tako je plesao duo Jimmy Doyle i Harland Dixon te soft shoe tehnnika, koja se plesala lagano i opu?teno u mekanim ko?nim cipelama, a proslavio ju je George Primrose . Obje tehnike se s vremenom spojile u jednu.

Primarna zada?a step plesa?a je uvijek bila da zabavi. Mjesto mu je bilo u popularnom kazali?tu, a sve do pojave pokretnog filma i televizije publika mu je bila stanovni?tvo srednje i donje klase, umjesto elite i sofisticiranog dru?tva.

1902. producent Ned Wayburn stvara kazali?nu predstavu pod nazivom Minstrel Misses (Minstrel gospođice) i prvi puta u povijesti profesionalno i javno koristi naziv Tap i Step Dance . Gospođice su nosile cipele s drvenim potplatima na petama i prstima. Skoro cijelo desetlje?e, sve do negdje oko 1910. plesa?i su koristili cipele s drvenim potplatima, sve dok se netko nije sjetio pri?vrstiti nov?i?e na pete ?izama da bi poja?ao zvuk, i tako stvorio po prvi puta ono ?to danas nazivamo step cipelama. Uz nov?i?e, raznolikost step koraka, kori?tenje pljeska i udaraca po tijelu, i dalje su bili u upotrebi.

1920. Bill Bojangles Robinson ( 1878. ? 1949. ), postaje najpoznatiji ameri?ki step plesa?. Najve?i san svakog plesa?a bio je vidjeti velikog Bojanglesa, ili plesati kao on. Svi su nastojali poput njega dr?ati gornji dio tijela opu?tenim i pri tom naglasiti ritmi?ko sinkopiranje stopalima. Govorilo se on mo?e otplesati najlak?u to?ku na svijetu da ljudi ne primijete, zbog svojeg neopisivog ?arma i karizme. On je mogao izludjeti plesa?a kompleksno??u određenog koraka koji je izgledao tako lagano. Kada sami step plesa?i govore o velikom Bill Robisonu, govore o najve?em plesa?u svih vremena. Zanimljivo je da je u svoje doba bio toliko slavan da je na njegovu 60.-u godi?njicu sudjelovanja u show biznisu, njujor?ki gradona?elnik W. O'Dwyer proglasio Dan Billa Robinsona.

Step je dolazio na mala vrata, a posebno je dobio na zna?aju 30.'ih i 40.'ih godina 20. st. , kada se ljudi ubrzano upoznaju s tim na?inom plesa. Plesa?i poput Fred Astairea , Paul Drapera i Gene Kellya dodali su u step elemente i pokrete iz baleta i modernog plesa.

Mislim da smo svi ?uli za Fred Astairea ( 1899. ? 1987. ), ameri?kog plesa?a i glumca, poznatog po svojem sofisticiranom stilu plesa i glumi u glazbenim komedijama. U svojim mladim danima plesao je sa svojom sestrom Adelle i kao duo su bili poznati plesni tim s Broadwaya koji je plesao u mjuziklima. Kada mu se sestra povukla, Fred je zapo?eo karijeru u filmovima. Mnoge su njegove uloge nezaboravne, s partnericama poput Judy Garland i Audrey Hepburn no najve?i uspjeh postigao je s Ginger Rogers . Zajedno su razvili elegantan plesni stil, zapa?en po tehni?kom savr?enstvu i intimnosti. Kao mo?da najve?i plesa? svog vremena, Astaire je kombinirao svoje tehni?ko umije?e sa smislom za humor. 1949. njegov rad je priznat i od ameri?ke Akademije posebnom nagradom. Nacionalna Akademija Znanosti i Umjetnosti postumno mu je dodijelila Grammya za ?ivotno djelo 1989. Njegova autobiografija se zove Koraci u vremenu ( Steps in time , 1959. )

Drugi velikan stepa tog vremena je Gene Kelly ( 1912. ? 1996. ), ameri?ki plesa? stepa i klasi?nog baleta, najpoznatiji po svom radu na velikim holivudskim mjuziklima. Po?eo je plesati u maj?inoj plesnoj ?koli, nakon Broadwaya preselio se u Hollywood , otplesao je desetke filmova, a najzapa?enija uloga mu je u slavnom filmu Singin' in the rain ( 1952. ). Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, pa tako i posebnu nagradu ameri?ke Akademije za zasluge u koreografiranju na filmu ( 1951. ), posebnu nagradu Legije ?asti od francuske Vlade ( 1960. ), te dvije nagrade za ?ivotno djelo; jednu od Kennedy centra ( 1982. ), a drugu od Ameri?kog Filmskog Instituta. 1994. dobio je i Nacionalnu medalju za umjetnost.

Kada se step preselio na filmsko platno, unato? mnogim pozitivnim promjenama, poput toga da su sada stvarno svi znali ?to je step, dogodile su se i neke negativne promjene, a to je da je velika ve?ina crnih plesa?a zamijenjena bijelim.

50.'ih je step polako gubio na popularnosti, i to iz mnogih razloga, poput promjena stila u glazbi i trendu uvođenja klasi?nog baleta u filmove. Step je opstao samo kao ples "za gu?t" i u?itak plesa?a. Ranih osamdesetih niz filmova s Gregory Hinesom vra?a step ponovno na kartu i pridonosi ponovnom rastu njegove popularnosti.

Gregory Hines ( 1946. ? 2003. ), ameri?ki je plesa?, glumac i zabavlja?. Osim ?to je poznat kao plesa?, također je i poznat glumac koji je nastupao na pozornici, u filmovima i na televiziji. Po?eo je plesati zajedno s bratom s kojim je sudjelovao u to?ki The Hines Kids , a kasnije im se pridru?io i otac. Svirao je i pjevao u bendu, nastupao na Broadwayu i u hollywoodskim filmovima. Najpoznatiji plesni filmovi su mu The Cotton Club ( 1984. ), White Nights ( 1985. ), i Tap ( 1989. ). Mlađoj generaciji poznat je po neplesnoj ulozi Ben Doucettea u humoristi?noj seriji Will & Grace . Dobitnik je nagrade Emmy 1989. i nagrade Tony 1992.

Osnovni smjerovi u stepu [ uredi | uredi kod ]

Ritmi?ki ili crna?ki na?in stepanja [ uredi | uredi kod ]

Sli?no kao i u samom Jazz plesu, tako se i u stepu razvio na?in plesa koji se ?esto naziva crna?kim na?inom. Osnovna mu je zna?ajka izvesti ?to ve?i mogu?i broj varijacija na određenu temu, a u biti poigravati i svirati popularne ritmove. U po?etku su crni steperi stepali gdje god su stigli. Naj?e??e je to bilo na uglovima ulica, u tavernama, a krajem 19. st. i u putuju?em showu . Plesa?i su pritom ostvarivali efekt svirke na bubnjevima. Tako su iz redova plesa?a potekli neki poznati jazz bubnjari, poput Jo Jonesa . Nakon II. svj. rata izuzetno popularan postao je Sammy Davis jr. , koji je uz to ?to je bio plesa?, bio i pjeva?, glazbenik i glumac. Zajedno sa svojim ocem i ujakom nastupao je u varijeteima i no?nim klubovima Los Angelesa i New Yorka .

Ovaj stil plesanja se i danas ple?e na isti na?in, a za neukog ili lo?eg poznavaoca glazbe zna biti ?ak i prete?ak.

Revijski ili Hollywoodski na?in stepanja [ uredi | uredi kod ]

To je vrsta stepanja koja prije svega mora biti lijepa za oko. Gledaju?i takav ples, slu?amo i glazbu, kojoj plesa? udaraju?i plo?icama o pod, daje svoj doprinos. U vi?e je slu?ajeva takav na?in stepanja bio popra?en i vokalnom pratnjom samih plesa?a.

Glavni predstavnici su Bill Robinson , Fred Astaire , Ginger Rogers , Gene Kelly .

Step danas [ uredi | uredi kod ]

1989. osnovan je Ameri?ki Nacionalni Step Ansambl i od tad bilje?i nezapam?eni rast i uspjeh. Koliko Amerikanci vole step, govori ?injenica da je 1989. glasanjem Kongresa donesen zakon o obilje?avanju Nacionalnog dana stepa, 25. svibnja .

Step je ?ak spomenut i u jednoj od najpoznatijih knjiga na svijetu, Guinessovoj knjizi rekorda, i to po broju udaraca koje je jedan plesa? uspio proizvesti u sekundi. Sve do 1989. taj rekord je dr?ao Roy Castle, i to od 14. sije?nja 1973. , s 1440 udaraca u minuti, ili to?nije 24 u sekundi. U svibnju 1989. Irski plesa? Michael Flatley uspio je sru?iti taj rekord, i to s 28 udaraca u sekundi. 1998. je sru?io sam svoj rekord s nevjerojatnih 35 udaraca u sekundi. Da bismo bolje razumjeli o kakvoj se brzini radi, napomenimo da televizor proizvodi sliku brzinom od 24 sli?ice u sekundi.

Michael Flatley ( 1958. -), postao je poznat po svom velikom djelu Riverdance , spektakularnoj plesnoj predstavi. Rođen je kao Michael Ryan Flatley 16. srpnja 1958. u Chicagu s irskim korijenima. Baka mu je od ?etvrte godine usadila u noge i srce ljubav prema irskom plesu, a nakon ?to se oku?ao i kao boksa?, roditelji su ga u 11. godini natjerali i slu?beno u ?kolu irskog plesa. Iako po zanimanju građevinski radnik s poslom u o?evoj firmi, ples mu je bio u krvi. Majka i baka su mu nekad bile prvakinje irskog stepa a pokojnoj baki i danas odaje po?ast ostavljaju?i uvijek jedno prazno mjesto u prvom redu publike. Nakon srednje ?kole, otvorio je svoju ?kolu plesa i zapo?eo svoj put prema slavi. Nakon godina i godina plesanja i sviranja flaute, 1993. su mu se otvorila sva vrata kada ga je na jednom plesnom nastupu vidjela irska predsjednica i bila toliko odu?evljena da je naru?ila plesnu to?ku za spektakl pjesme Eurovizije u Dublinu 1994. Sve nakon toga je povijest.

Na Eurovizji je to?ka trajala 7 minuta, a publici se toliko svidjela da je perasla u cjelove?ernji show koji je po?eo funkcionirati 1995. Jednako spektakularno kao ?to se show proslavio, tako se i Flatley nakon samo nekoliko mjeseci iz nepoznatih razloga povukao iz to?ke i desetak dana nakon po?eo koreografirati svoje ?ivotno djelo, Lord of the Dance . To je pri?a utemeljena na staroj keltskoj legendi: "...kada je vrijeme stajalo i Erin je bila bo?ica svega...sve pri?e su bile napisane i svatko je znao sve dijelove. Ali stari klanovi su ?uli podrhtavanje i san Duha je bio prekinut. Nova tamna sila se izdigla da se suprotstavi Lordu Plesa. Duh putuje kroz vrijeme i prostor da pomogne Lordu Plesa za?tititi njegove mitske stanovnike..." .

Pri?a je klasi?na bajka o borbi dobra i zla temeljena na irskom folkloru u kojem se Lord Tame i Lord Plesa suprotstavljaju jedan drugome. Ova pri?a odjevena u predivne srebrne i crne kostime, ispri?ana kroz plesa?e koji ple?u moderan ples u kombinaciju s irskim folklorom, u specifi?nim tvrdim cipelama i izvedena s nevjerojatnom precizno??u imala je svoju premijeru u srpnju 1996. Nakon ?to ga je vidio i upoznao gotovo cijeli svijet, sam Flatley je otplesao svoju zadnju predstavu 1998. u londonskom Hyde parku, i to u turbo verziji Feet of Flames sa 100 plesa?a na pozornici istovremeno. Nakon ?to se povukao iz aktivnog plesanja, Flatley je nastavio slijediti svoj san i sada ima jednu trupu stacioniranu u Las Vegasu , jednu u Disneylandu i dvije internacionalne koje putuju svijetom.

Popis nagrada i po?asti koje je dobio je iznimno velik, a ?injenica da ima svoje sredstvo rada, svoja stopala, osigurana na 25 mil. funti i poseban Dan Michaela Flatleya u Las Vegasu svaki puta nas ostavi bez teksta.

Danas radi na novom showu the Celtic Tiger koji ?e, vjerujatno, pomaknuti granice plesa na razine koje ne vjerujemo da postoje.

Institucionalizacija stepa kao plesa danas [ uredi | uredi kod ]

Nakon ?to je step u Americi postao iznimno popularan, htjelo se znati tko je u stvari najbolji u toj vrsti plesa. No, bilo je potrebno dugo vremena da se takvo pitanje postavi i u cijelom svijetu.

U po?etku su u Americi postojala natjecanja, koja su na ?alost bila izuzetno usko usmjerena. Naime, njih su organizirale pojedine plesne ?kole, koje su tvrdile da su najbolje, pa su prema tome svog najboljeg plesa?a smatrale i najboljim u svijetu. Ono ?to je svijet mogao vidjeti i prosuditi, bilo je jedino u filmovima. Ali, u filmovima zasigurno nisu nastupali najbolji plesa?i svoga doba. Zbog rasne diskriminacije, u to doba prisutne u Americi, ?esto su mnogi crni plesa?i nepravedno potiskivani u pozadinu.

Prvo ozbiljno natjecanje na svjetskom nivou bilo je organizirano tek 1980. godine formiranjem svjetske organizacije za revijski ples, gdje spada i step. Organizacija koja je uspjela okupiti gotovo sve plesa?e slobodnijih stilova ili revijskog plesa je International Dance Organization ( IDO ) sa sjedi?tem u Firenci .

Revijski plesa?i su uglavnom profesionalci, stoga je i ova organizacija namijenjena profesionalcima, a pristup na natjecanja dozvoljen je i amaterima. Posljednjih godina ova organizacija doprinijela je naglom razvoju stepa u cijelom svijetu.

Formiranjem Hrvatskog udru?enja revijskog plesa ( HURP ) 1993. razvoj je i u Hrvatskoj naglo ubrzan. Zahtjev za ?lanstvo u IDO -u je poslan 1993, nakon ?to je Hrvatska poslala svoje prve predstavnike na natjecanje u Luzern ,u ?vicarsku , koji nisu pro?li nezapa?eno. Nakon natjecanja u Dunajvarosu , u Mađarskoj , Hrvatska je primljena u punopravno ?lanstvo. Danas se natjecanja stepa odvijaju pod organizacijom Hrvatskog show dance saveza ( HSDS ). Hrvatski predstavnici zadnjih nekoliko godina postaju dio svjetske step elite, osvajaju?i niz svjetskih naslova godinu za godinom, od kojih izdvajamo naslov svjetskih prvaka u stepu u kategoriji dje?jih malih grupa, nekoliko naslova viceprvaka, kao i iznimno dostignu?e kao svjetskih viceprvaka u kategoriji odraslih na natjecanju odr?anom u Riesi, Njema?koj , 2004.

Nakon po?etnih napora pionira stepa u Hrvatskoj po?etkom 90.-ih, danas se u Hrvatskoj organizirano bave stepom dva plesna studija, Step'n Jazz iz Dubrovnika i Step by Step iz Zagreba , koji svake godine na svjetska natjecanja ?alju gotovo 200 predstavnika koji ponosno brane boje svoje dr?ave. Oba kluba su na sli?noj razini ?to se samih koreografija ti?e i vrlo sli?nih rezultata

Step je dio svijeta zabave preko 150 godina. Kako su se mijenjali zahtjevi publike, step je zadr?ao ono najbolje iz povijesti i dodao bogatstvo materijala sada?njosti. Dok god postoje kreativni plesa?i i uvijek novi izazovi, ?ini se da ?e publika ohrabrivati stepere za iskazivanjem svoje jo? ve?e virtuoznosti i stra?ivanjem granica svojih mogu?nosti. Osje?aj za jigging, shuffling i winnging nastavit ?e razvijati svoj put u budu?nost.

Vidi i: [ uredi | uredi kod ]

• Irski step