Socijalizam

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
  v  • u  
Struje
Vjerski socijalizam
Klju?ni problemi
Ljudi i organizacije
Povezane teme
Crvena zastava , simbol radni?kog i socijalisti?kog pokreta

Socijalizam (engl. socialism; franc. socialisme; njem. sozialismus; novovjeka tvorba prema lat. socialis: dru?tveni; savezni?ki), pojam koji ozna?ava ideje, teorije, pokrete koji te?e socijalizaciji (podru?tvljenju) temeljnih uvjeta ljudske egzistencije . Nastao je u 18. stolje?u u Europi kao reakcija na industrijalizaciju i kapitalizam . [1] [2] [3] Socijalizam se kroz povijest svojega razvoja pojavljivao unutar razli?itih politi?kih koncepcija i teorija , od kojih su najzna?ajnije: utopijski socijalizam , anarhizam , marksizam razli?itih struja, antiautoritarni komunizam , bolj?evizam (autoritarni komunizam), religijski socijalizam ( kr??anski socijalizam i sl.), demokratski socijalizam , socijaldemokracija itd. [4] [5] [6] [7]

Svaka varijanta socijalisti?ke ideje nastoji u industrijaliziranom dru?tvu ostvariti dru?tveni poredak u kojem ne?e postojati kapitalizam , tj. u kojemu ?e se ukinuti privatno vlasni?tvo u gospodarstvu . Valja opaziti da je takav cilj u potpunoj oprjeci s liberalnom demokracijom , u kojoj se po?tovanje prava vlasni?tva uzima kao jedan od preduvjeta demokrati?nosti odnosa u dru?tvu, a pravo vlasni?tva sagledava kao jedno od temeljnih ljudskih prava .

Uvod [ uredi | uredi kod ]

Sredi?nje vrijednosti zajedni?ke svim oblicima socijalizma jesu kritika privatnoga vlasni?tva i njegovo socijaliziranje, tj. podru?tvljenje (ili barem neki oblik dru?tvene kontrole nad njim), te na?elo dru?tvene jednakosti. [8] [9] [10] [11] [12] Pojavni oblici socijalizma međusobno se razlikuju po na?inu (sredstvima) kojim ?e se te vrijednosti posti?i. Iako se za?etci socijalizma mogu prona?i u iskustvima ?ovje?anstva ve? i u davnijoj povijesti (u starim eti?ko-religijskim nau?avanjima, [13] u praksi nekih religijskih zajednica, ?idovsko-kr??anskom mesijanizmu, odnosno u nau?avanjima svih onih koji su bolje dru?tvo poku?avali posti?i koncepcijama pravednosti temeljenima na jednakosti i bratstvu), socijalizam kao razrađeni koncept je ipak plod novijeg vremena.

Takvi razrađeniji sustavi socijalisti?kog mi?ljenja mogu se prona?i u djelima slavnih utopista ( Tommaso Campanella , Thomas More ). [14] U djelu Utopija iz 1516. Thomas More dr?i da ≫tamo gdje je vlasni?tvo privatno, gdje je novac mjerilo svih stvari, te?ko je i nemogu?e da zajednica ima pravednu vladu≪.

Utopijski socijalizam [ uredi | uredi kod ]

Prve konkretne ideje socijalisti?kog na?ina proizvodnje i uređenja dru?tva postavili su utopijski socijalisti, koji su se protivili privatnom vlasni?tvu, kapitalizmu; napose ranom kapitalizmu svojstvenoj doktrini slobodnog (nereguliranog) tr?i?ta . Charles Fourier je te?io izgradnji dru?tva na osnovi falansterija ili falangi (model uravnote?enih zajednica), koje bi funkcionirale poput dioni?kih dru?tava, ?iji dohodak bi se dijelio među ?lanovima dru?tva, pa nikakav oblik vlasti ne bi bio potreban. Henri Saint-Simon se zauzimao za novi dru?tveni poredak s centraliziranom strukturom u kojem ?e umjesto vladavine kapitalista dru?tvom upravljati znanstvenici i najobrazovaniji ?lanovi dru?tva, a Robert Owen naglasak je stavio se na sindikalno i zadru?no radni?ko udru?ivanje.

Rije? "socijalist" prvi se put pojavila 1827. u ?asopisu "Cooperative Magazine", koji je uređivao Robert Owen , a rije? "socijalizam" u ?asopisu "Le Globe" 1832.

Anarhizam [ uredi | uredi kod ]

Anarhizam je pokret i doktrina unutar socijalisti?ke teorije i socijalisti?kog pokreta, koji se zauzimao za uređenje gdje se odlu?uje o svemu izravno-demokratski od strane naroda, te zbog toga nema potrebe za vođama i vladarima. Inspirirani idejama P. J. Prudhona i praksom Pari?ke komune iz 1871. ruski anarhisti Mihail Bakunjin i Petr Kropotkin zauzimali su se za dru?tvo bez dr?ave i privatnoga vlasni?tva. Dru?tvo je trebalo predstavljati skup slobodno ujedinjenih komuna ( anarhisti?ki komunizam ) i proizvodnih udru?enja u kojem nema vanjske prisile (dr?avne, pravne, politi?ke, ekonomske) nad pojedincima.

Marksizam [ uredi | uredi kod ]

Nakon revolucije 1848. i pojave novih mi?ljenja socijalizam je dobio novo zna?enje. Pod utjecajem Karla Marxa i Friedricha Engelsa socijalizam je dobio znanstvenu formu ? tzv. znanstveni socijalizam (termin za koji je K. Marx tvrdio da se koristi kao suprotnost utopijskom socijalizmu; poslije ?e marksisti svoju ideologiju prezentirati kao znanost, te su na fakultetima dr?ava pod komunisti?kom vladavinom osnivali katedre na kojima su studenti polagali ispite, a profesori branili doktorate gdje se ideologiju izu?avalo kao da je doista posrijedi znanost). Kriti?kom analizom kapitalisti?ke politi?ke ekonomije uz kori?tenje metode Hegelove dijalekti?ke filozofije, K. Marx i F. Engels prikazali su neke osnovne zakonitosti razvoja kapitalizma, njegove unutra?nje proturje?nosti, ali i neke op?e zakonitosti dru?tvenog razvoja. "Znanstveni socijalizam" smatrao je da socijalizam nije mogu? u bilo koje vrijeme, nego kada se ostvare materijalni uvjeti prvenstveno u ekonomiji i kada se razviju proizvodne snage potrebne za stvaranje socijalizma (kasnije ?e, za?udo, socijalisti?ke revolucije najvi?e uspjeha imati upravo u gospodarski slabije razvijenim zemljama - od Ruskog Carstva , preko Jugoslavije i Carske Kine , do Etiopije , Angole i Mozambika ). Osnivanjem Prve internacionale 1864. postavili su temelje međunarodnom socijalizmu. Marxov socijalizam (komunizam) je uklju?ivao strategiju revolucionarne klasne borbe radni?tva i s tim u vezi razgrani?enje od ostalih tada?njih strujanja unutar međunarodnog socijalizma.

Iz teorija K. Marxa i F. Engelsa nastale su kasnije razli?ite struje marksizma , s razli?itim tuma?enjima i interpretacijama.

Socijaldemokracija [ uredi | uredi kod ]

Socijaldemokracija, pokret i doktrina unutar socijalisti?ke i teorije i pokreta, na ?elu s E. Bernsteinom i dr., zauzimala se za evolucijsku i postupnu reformacijsku transformaciju kapitalisti?koga dru?tva u besklasno socijalisti?ko dru?tvo. Time su se protivili revolucionarnom putu, a naro?ito autoritarnom konceptu revolucije, zbog ?ega su bili nazivani reformistima (ili revizionisti?kim marksistima).

Socijaldemokrati su ostvarili sna?no sudjelovanje u vlasti cijelog niza demokracija u Europi, poput SR Njema?ke , Kraljevine ?vedske i Ujedinjenog Kraljevstva (tu, pod imenom " Laburisti ") .

Bolj?evizam [ uredi | uredi kod ]

Bolj?evizam, struja i od 1912. samostalna politi?ka stranka u Rusiji , revolucionarnim je putem 1917. (Oktobarska revolucija) osvojila vlast u Rusiji i time odredila novo zna?enje i smjer tada?njeg međunarodnog socijalizma. Vladimir Ilji? Lenjin , predvodnik bolj?evi?ke revolucije i ideolog ruskog socijalizma ( lenjinizam i marksizam-lenjinizam ), postulate u Sovjetskom Savezu ostvarenog (realnog) socijalizma je temeljio na svojoj interpretaciji Marxove i Engelsove teorije, odbacuju?i do tada vladaju?i teorijski tzv. revizionizam (naime, kriti?ko ramatranje Marxovih ideja) i politi?ki reformizam u socijalisti?kom pokretu.

Bolj?evizam je odbacio i politi?ku demokraciju tijekom socijalisti?ke revolucije (pri ?emu je nau?avao da je revolucija jedan vrlo dugotrajni proces obilje?en opresijom nad ostacima neprijateljskih socijalnih slojeva - od bogatih seljaka i plemstva, do obrtnika i od naroda otuđenih intelektualaca), o kojoj je primjerice govorila Rosa Luxemburg , koja se zalagala za "revolucionarni demokratski socijalizam ". To je ozna?ilo povijesni raskid bolj?evizma s marksistima razli?itih struja i po?etak prevladavanja bolj?evi?ke (marksisti?ko-lenjinisti?ke) struje u tada?njem međunarodnom socijalisti?kom pokretu, ?to je bilo oja?ano osnivanjem Komunisti?ke internacionale (Kominterne ) 1919. godine.

Bolj?evizam (marksizam-lenjinizam) je sebe prikazivao kao politi?ku ideologiju koja kroz revoluciju predvođenu profesionalnim revolucionarima uspostavlja jednopartijski sustav , koji izgrađuje socijalizam autoritarnim i represivnim metodama. Stvaranjem SSSR -a bolj?evizam se u?vrstio kao poredak, a dolaskom J. V. Staljina na ?elo Partije sve je vi?e poprimao totalitarni karakter prema unutra i imperijalisti?ki prema van (≫socijalizam u jednoj zemlji≪).

Nakon Drugog svjetskog rata sredi?nje i isto?ne europske dr?ave pod utjecajem SSSR -a razvile su sli?ne jednopartijske re?ime, koji su sebe nazivali socijalisti?kima. Od osnivanja Var?avskoga pakta 1955., u koji je bilo uklju?eno osam europskih dr?ava, jednopartijski sustav se jo? sna?nije institucionalizirao te je doveo do blokovske podijele svijeta. Tako su se jednopartijski re?imi uspostavili i osna?ili u Europi, ali i u ostatku svijeta (Kina, Sjeverna Koreja, Kuba itd.). U to doba, socijalizam bio naziv za politi?ki sustav u onoj zemlji gdje je bio uspostavljen jednopartijski sustav na ?elu s komunisti?kom partijom.

Zbog nemogu?nosti pra?enja svjetskog ekonomskog napretka, gospodarske neefikasnosti, nesposobnosti za?tite ljudskih prava, kulturne insuficijencije te neosjetljivosti za suvremene dru?tvene tendencije, jednopartijski re?imi predvođeni Komunisti?kom partijom, koji su svoje unutra?nje uređenje nazivali socijalisti?kim, uru?ili su se po?etkom 1990-ih u SSSR-u i nizu drugih zemalja.

Osude jednopartijskih re?ima komunisti?kih partija [ uredi | uredi kod ]

Parlamentarna skup?tina Vije?a Europe je Rezolucijom VE 1481/2006 od 25. sije?nja 2006. godine osudila je zlo?ine jednopartijskih re?ima komunisti?kih partija iz 20. stolje?a, kao totalitarnih. U toj osudi se izri?ito spominju ?masovna kr?enja ljudskih prava od strane totalitarnih komunisti?kih re?ima ... koja su kao djela nasilja uklju?ivala individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracionim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mu?enje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog psihi?kog terora.“

Hrvatski sabor je iste godine donio Deklaraciju o osudi zlo?ina po?injenih tijekom totalitarnog komunisti?kog re?ima u Hrvatskoj 1945. ? 1990. ; [15] tu se navodi: " Totalitarni komunisti?ki re?imi koji su vladali u Srednjoj i Isto?noj Europi u pro?lom stolje?u, a koji su jo? na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, ozna?eni masovnim povredama ljudskih prava ."

U Hrvatskoj [16] i u ve?ini drugih europskih dr?ava [17] obilje?ava se 23. kolovoza kao Europski dan sje?anja na ?rtve svih totalitarnih i autoritarnih re?ima - među koje se ubrajaju i sve zemlje s jednopartijskim re?imima na ?elu s Komunisti?kom partijom.

Ljevi?arska kritika bolj?evizma i marksizma-lenjinizma [ uredi | uredi kod ]

Socijaldemokrati, demokratski socijalisti, anti-autoritarni komunisti, anarhisti i "nebolj?evi?ki marksisti" ne podr?avaju bolj?evi?ki i "marksisti?ko-lenjinisti?ki" pristup izgradnji socijalisti?kog dru?tva.

Suvremeni marksisti smatraju bolj?evizam i marksizam-lenjinizam iskrivljenjem i izopa?enjem plemenitih ideja Marxa i Engelsa o socijalnoj pravdi, jer da oni nisu bili protiv politi?ke demokracije tijekom izgradnje socijalizma. [18] U Kritici Gotskog programa, Građanskom ratu u Francuskoj, Manifestu i drugim radovima Marx ukazuje da se socijalisti?ki preobra?aj treba u?initi u obliku demokratskog politi?kog re?ima, te da je prvi cilj "osvajanje demokracije".

U ovim djelima, Marx na jezgrovit na?in govori, između ostalog, o dr?avi, i daje skicu tranzicijske dr?ave koja je demokratska radni?ka vlast. U toj Marxovoj skici, ukazuju ljevi?arski kriti?ari bolj?evizma, ne spominju se logori, strijeljanja i protjerivanja. Socijalisti?ka izgradnja je suprotna vladavini partijske elite i autokratskim odnosima u ekonomskoj sferi, smatraju ovi kriti?ari. Marx pi?e o tome da je oslobođenje radni?tva djelo samog radni?tva (a ne male konspirativne organizacije profesionalnih revolucionara), o tome da je sloboda pojedinca uvjet slobode svih, te o tome da je Pari?ka komuna (koja je ipak bila nasilna prema "unutarnjem neprijatelju") uzor socijalisti?ke izgradnje.

Komunisti ?e, ina?e, slijedom takvih Marxovih napisa - a razvijaju?i njegove misli o narodnoj demokraciji, o klasnoj borbi i diktaturi proletarijata (koje je on propustio prezentirati na jedan jasan na?in) - u jednopartijskim dr?avama pod svojom vla??u desetlje?ima redovito odr?avati izbore, na kojima se uvijek moglo birati kandidate (pri tome se u pravilu moglo "birati" samo jednog kandidata) koji su bili ?lanovi (komunisti?ke) Partije, a neke od tih dr?ava su imale u nazivu rije?i "Demokratska Republika" - tako do danas Demokratska Narodna Republika Koreja . Komunisti su smatrali da je ba? to demokracija o kojoj je Marx govorio u svoje vrijeme, dapa?e da ba? njihov jednopartijski sustav predstavlja punu realizaciju ideje demokracije.

U Građanskom ratu u Francuskoj Marx analizira iskustvo Pari?ke komune iz 1871. i ocjenjuje da je ta tvorevina koja je trajala nekoliko tjedana kona?no pronađeni politi?ki oblik oslobođenja radni?ke klase. ?Kona?no pronađeni oblik oslobođenja radni?ke klase“ je vlast koja je razvijala mehanizme direktne demokracije u politici i ekonomiji, koja je uvela radni?ko samoupravljanje, po?tovala razli?ita, pa i suprotna politi?ka mi?ljenja, te dozvolila demokratsko takmi?enje razli?itih stranaka na izborima, koja je pretvorila predstavni?ko tijelo u vrhovnu vlast, spojiv?i zakonodavnu i izvr?nu funkciju u njegovim rukama, te ukinula staja?u vojsku i birokraciju. Tu nema mjesta za nikakvu represiju pojedinaca nad dru?tvom, ukazuju ljevi?arski kriti?ari bolj?evizma. [19]

Demokratski socijalizam u 21. stolje?u [ uredi | uredi kod ]

Suvremena ljevica temeljena na politici demokratskog socijalizma te?i umanjenju ili nadila?enju svih dru?tvenih stratifikacija , [20] pri ?emu se zala?e za ukidanje privatnog vlasni?tva , smatraju?i da bi se time postiglo umanjenje neslobode, nejednakosti i nesolidarnosti u dru?tvu, koje uzrokuje ekonomski kapitalizam. [21]

Termin nova, demokratska ljevica ili demokratski socijalizam koristi se i kao sinonim za razli?ite anti-autoritarne socijalisti?ke i neo-marksisti?ke pokrete, organizacije i stranke, ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih ljevi?ara od bolj?evizma 20. stolje?a i marksisti?ko-lenjinisti?kog modela izgradnje socijalizma, kojega zagovornici demokratskog socijalizma smatraju nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde.

Pristalice suvremene i nove ljevice shva?aju svoj ideal kao proces umanjenja i nadila?enja nepravda koje stvara ekonomski kapitalizam, koji slijedi vi?estoljetnu tradiciju borba naprednih pokreta, radnika, poljoprivrednika, ?ena, manjina i starosjedilaca. Izrazito se inzistira na borbi protiv nacionalizma , na borbi za mogu?nost poba?aja , te na temama koje spadaju u domenu socijalne politike. [22]

Kao rezultat nadila?enja ekonomskog kapitalizma (tj. ukidanja privatnog vlasni?tva u gospodarstvu) uz istodobno promicanje demokracije, bilo bi, smatra nova ljevica, uspostavljeno dru?tveno-ekonomskog uređenje utemeljeno na izravnoj demokraciji u politi?koj i ekonomskoj sferi, te na demokratski planiranoj proizvodnji. To bi bio, smatraju socijalisti, sustav proizvodnje i raspodjele koji bi bio u skladu s potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca, te dru?tva kao cjeline, i koji bi uzimao u obzir nosive kapacitete i uvjete obnove okoli?a.

Zagovara se dostizanje postkapitalisti?kog dru?tva koje bi bilo zasnovano na pojedina?noj i kolektivnoj slobodi, jednakosti, solidarnosti i međusobnoj pomo?i, u kojemu bi se stalno te?ilo umanjenju i nadila?enju svih oblika represije, hijerarhije i vlasti pojedinca nad pojedincem. Pristalice takve politike smatraju da je za ostvarivanje ovih ideja neophodno umanjiti i nadi?i sve oblike autoritarnog na?ina organiziranja - pri ?emu se vlasni?tvo u principu smatra autoritarnim oblikom organiziranja, dapa?e izvorom svake autoritarnosti. Zbog toga se organiziraju u ljevi?arske politi?ke stranke i pokrete.

Glavni prijedlozi suvremene demokratske ljevice za umanjenje nepravda koje stvara ekonomski kapitalizam uklju?uju:

  • Na razini poduze?a to zna?i razvijanje mehanizama demokracije na radnom mjestu, bilo da ta demokracija nastupi kao posljedica ukidanja privatnog vlasni?tva, ili da postupno ja?anje demokracije na radnom mjestu vodi ukidanju privatnog vlasni?tva;
  • Na razini ekonomije to zna?i razvijanje dru?tvene i demokratske koordinacije umjesto slijepe tr?i?ne proizvodnje (socijalisti uglavnom smatraju da akteri na tr?i?tu djeluju nerazumno, ili barem da su dru?tveno neodgovorni; te o?ekuju da ?e građani koji ?e imati mogu?nost da demokratski donose ekonomske odluke biti u upravljanju imovinom razumniji i odgovorniji nego ?to su prema svojoj imovini i prema dru?tvu razumni i odgovorni dana?nji privatni vlasnici);
  • Na razini dr?avnih institucija to zna?i ?irenje predstavni?kog tipa demokracije s mehanizmima izravne demokracije (npr. participativni prora?un, opoziv zastupnika i gradona?elnika, itd.);
  • Na razini dru?tva to zna?i borba protiv svakog oblika podređenosti i iskori?tavanja, naro?ito borba protiv diskriminacije na osnovi rase, spola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etni?ke pripadnosti, svjetonazora, hendikepa, pripadnosti manjinskoj zajednici i sl.;
  • U odnosu na okoli? to zna?i usklađivanje gospodarstva u skladu s nose?im i obnovljivim sposobnostima okoli?a, te s uvođenjem ekolo?ki prihvatljivih tehnologija.

Slijede?i ljevi?arsku tradiciju, pristalice suvremene ljevice govore o "borbi", u kojoj se zala?u za internacionalizam, umanjenje i nadila?enje nepravdi koje stvara svjetski kapitalizam, pa se vezuju uz tzv. napredne pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba obuhva?a svjetski anti-kapitalisti?ki pokret, [23] kojeg ?ine razli?iti radni?ki i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te suvremene ljevi?arske stranke, organizacije i pojedinci. Socijalisti?ki pokreti obi?no se organiziraju ili kao stranke koje ?ele dobiti demokratsku politi?ku mo? i djelovati kao anti-sistemska vlast, ili i kao pokreti koji se bore za nadila?enje sustava bez ?elje za preuzimanjem politi?ke vlasti. Obje strategije su zna?ajne: oni koji djeluju odozdo, i nadilaze dosada?nje dru?tvene odnose, i oni koji u formalnom politi?kom prostoru mijenjaju politike odozgo.

Na?elna obilje?ja nove, demokratske ljevice i demokratskog socijalizma su: anti-autoritarnost i demokrati?nost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam. Ljevi?ari su skloni svoje politi?ke sklonosti (primjerice, k slabljenju nacionalne dr?ave ) smatrati demokratskima, a one politi?ke sklonosti koje su liberalne (liberalima ljevi?ari zamjeraju njihovo odobravanje kapitalizma, makar su suvremeni ljevi?ari u velikoj mjeri prihvatili liberalno poimanje demokracije) i osobito konzervativne smatraju antidemokratskima. [24]

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Sinclair, Upton (01. 01. 1918). Upton Sinclair's: A Monthly Magazine: for Social Justice, by Peaceful Means If Possible. ≫Socialism, you see, is a bird with two wings. The definition is 'social ownership and democratic control of the instruments and means of production.'≪
  2. ↑ Nove, Alec. ?Socialism”. New Palgrave Dictionary of Economics, Second Edition (2008). ≫A society may be defined as socialist if the major part of the means of production of goods and services is in some sense socially owned and operated, by state, socialised or cooperative enterprises. The practical issues of socialism comprise the relationships between management and workforce within the enterprise, the interrelationships between production units (plan versus markets), and, if the state owns and operates any part of the economy, who controls it and how.≪
  3. ↑ Nove, Alec. ?Socialism”. New Palgrave Dictionary of Economics, Second Edition (2008). ≫A society may be defined as socialist if the major part of the means of production of goods and services is in some sense socially owned and operated, by state, socialised or cooperative enterprises. The practical issues of socialism comprise the relationships between management and workforce within the enterprise, the interrelationships between production units (plan versus markets), and, if the state owns and operates any part of the economy, who controls it and how.≪ Rosser, Mariana V. and J Barkley Jr. (23. 7. 2003). Comparative Economics in a Transforming World Economy. MIT Press. str. 53. ISBN 978-0262182348 . ≫Socialism is an economic system characterised by state or collective ownership of the means of production, land, and capital.≪
  4. ↑ "What else does a socialist economic system involve? Those who favor socialism generally speak of social ownership, social control, or socialization of the means of production as the distinctive positive feature of a socialist economic system" N. Scott Arnold. The Philosophy and Economics of Market Socialism : A Critical Study. Oxford University Press. 1998. p. 8
  5. ↑ Busky, Donald F. (20. 7. 2000). Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. str. 2. ISBN 978-0275968861 . ≫Socialism may be defined as movements for social ownership and control of the economy. It is this idea that is the common element found in the many forms of socialism.≪
  6. ↑ Bertrand Badie; Dirk Berg-Schlosser; Leonardo Morlino (2011). International Encyclopedia of Political Science. SAGE Publications, Inc. str. 2456. ISBN 978-1412959636 . ≫Socialist systems are those regimes based on the economic and political theory of socialism, which advocates public ownership and cooperative management of the means of production and allocation of resources.≪
  7. ↑ Zimbalist, Sherman and Brown, Andrew, Howard J. and Stuart (1988). Comparing Economic Systems: A Political-Economic Approach. Harcourt College Pub. str. 7. ISBN 978-0155124035 . ≫Pure socialism is defined as a system wherein all of the means of production are owned and run by the government and/or cooperative, nonprofit groups.≪
  8. ↑ Brus, Wlodzimierz (5. 11. 2015). The Economics and Politics of Socialism. Routledge. str. 87. ISBN 978-0415866477 . ≫This alteration in the relationship between economy and politics is evident in the very definition of a socialist economic system. The basic characteristic of such a system is generally reckoned to be the predominance of the social ownership of the means of production.≪
  9. ↑ Michie, Jonathan (1. 1. 2001). Readers Guide to the Social Sciences. Routledge. str. 1516. ISBN 978-1579580919 . ≫Just as private ownership defines capitalism, social ownership defines socialism. The essential characteristic of socialism in theory is that it destroys social hierarchies, and therefore leads to a politically and economically egalitarian society. Two closely related consequences follow. First, every individual is entitled to an equal ownership share that earns an aliquot part of the total social dividend…Second, in order to eliminate social hierarchy in the workplace, enterprises are run by those employed, and not by the representatives of private or state capital. Thus, the well-known historical tendency of the divorce between ownership and management is brought to an end. The society ? i.e. every individual equally ? owns capital and those who work are entitled to manage their own economic affairs.≪
  10. ↑ "2. (Government, Politics & Diplomacy) any of various social or political theories or movements in which the common welfare is to be achieved through the establishment of a socialist economic system" "Socialism" at The Free dictionary
  11. ↑ Arnold, Scott (1994). The Philosophy and Economics of Market Socialism: A Critical Study. Oxford University Press. str. 7?8. ISBN 978-0195088274 . ≫This term is harder to define, since socialists disagree among themselves about what socialism ‘really is.’ It would seem that everyone (socialists and nonsocialists alike) could at least agree that it is not a system in which there is widespread private ownership of the means of production…To be a socialist is not just to believe in certain ends, goals, values, or ideals. It also requires a belief in a certain institutional means to achieve those ends; whatever that may mean in positive terms, it certainly presupposes, at a minimum, the belief that these ends and values cannot be achieved in an economic system in which there is widespread private ownership of the means of production…Those who favor socialism generally speak of social ownership, social control, or socialization of the means of production as the distinctive positive feature of a socialist economic system.≪
  12. ↑ Hastings, Mason and Pyper, Adrian, Alistair and Hugh (21. 12. 2000). The Oxford Companion to Christian Thought. Oxford University Press. str. 677. ISBN 978-0198600244 . ≫Socialists have always recognized that there are many possible forms of social ownership of which co-operative ownership is one...Nevertheless, socialism has throughout its history been inseparable from some form of common ownership. By its very nature it involves the abolition of private ownership of capital; bringing the means of production, distribution, and exchange into public ownership and control is central to its philosophy. It is difficult to see how it can survive, in theory or practice, without this central idea.≪
  13. ↑ Cort, John C. (1988). Christian Socialism: An Informal History. Maryknoll, New York: Orbis Books. ISBN 978-0-88344-574-7 .
  14. ↑ von Mises, Ludwig (1981) [1951]. "Christianity and Socialism". Socialism. New Heaven: Yale University Press
  15. ↑ Deklaracija o osudi zlo?ina po?injenih tijekom totalitarnog komunisti?kog re?ima u Hrvatskoj 1945.-1990., "Narodne novine" 76/2006
  16. ↑ Hrvatski sabor: "23. kolovoza - Europski dan sje?anja na ?rtve svih totalitarnih i autoritarnih re?ima", pristupljeno 25.8.2014 . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2011 . Pristupljeno 25. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  17. ↑ Deklaracija Europskog parlamenta o danu sje?anja na ?rtve staljinizma i nacizma 2.4.2009.
  18. ↑ http://komunist.free.fr/arhiva/mar2004/markovic.html
  19. ↑ http://www.noviplamen.net/glavna/marks-zivlji-nego-ikad/
  20. ↑ Woshinsky, Oliver H., Explaining Politics: Culture, Institutions, and Political Behavior (Oxon, England, UK; New York, New York, USA: Routledge, 2008) pp. 145-149.
  21. ↑ Radni?ka fronta. 2016. Antikapitalisti?ka kuharica (PDF) . Radni?ka fronta. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. o?ujka 2021 . Pristupljeno 26. lipnja 2018.
  22. ↑ Nova ljevica. Programske postavke . Nova ljevica. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2018 . Pristupljeno 26. lipnja 2018.
  23. ↑ Jeremy Rifkin. 15. o?ujka 2014. " The Rise of Anti-Capitalism " ( engleski ). New York Times . Pristupljeno 26. lipnja 2018.
  24. ↑ Damir Pili?. 26. prosinca 2016. Preslagivanje na ljevici: ideologija i dalje ispred ekonomije . Slobodna Dalmacija . Pristupljeno 26. lipnja 2018.

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Socijalizam&oldid=6597592 "