Slavonski sabor ( lat. Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis , "Op?i sabor ?itave kraljevine Slavonije") je bilo predstavni?ko tijelo Kraljevine Slavonije. Kraljevstvo Slavonije ( Regnum Sclavoniae ), pojam je prvi put upotrijebljen u 13. stolje?u. Isprva je podrazumijevao samoupravnu zajednicu ?upanija, koja je krajem 15. stolje?a prerasla u Kraljevinu Slavoniju . U njezinu su se sastavu nalazile Zagreba?ka , Vara?dinska Kri?eva?ka i Viroviti?ka ?upanija . Vlast hrvatsko-ugarskog kralja bila je ja?e izra?ena u srednjovjekovnoj Slavoniji nego u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji , krajevima ju?no od Gvozda .

Tijekom 13. stolje?a, u Slavoniji se sabor postupno oblikovao kao plemi?ko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograni?enim mogu?nostima odlu?ivanja. Na prostoru srednjovjekovne Hrvatske dominirao je feudalni partikularizam s (uglavnom) neznatnom vla??u vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Zato je sabor toga plemstva, hrvatsko-dalmatinski sabor , u 14. stolje?u odr?an samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Postupni razvoj stale?a od polovice 15. stolje?a vodio je transformaciji dvaju sabora u ustanove slavonskoga i hrvatskog plemstva, koje su odlu?ivale u dr?avnim poslovima. Zbog zajedni?kih interesa u obrani od Osmanlija i sku?enoga dr?avnog teritorija, godine 1533. slavonsko i hrvatsko plemstvo prvi je put zasjedalo zajedno, a nakon 1558. vi?e se nije sastajalo zasebno. Tako je nastao jedinstveni Hrvatski sabor .

Prvi slavonski sabor 1273. [ uredi | uredi kod ]

Povijesni se korijeni Hrvatskoga sabora kao institucije razmjerno redovita djelovanja i određenih ovlasti u dr?avnim poslovima mogu na?i u 13 stolje?u u srednjovjekovnoj Slavoniji (prostor sjeverno od Gvozda ), iako su se i u ranijim razdobljima hrvatske patrimonijalne dr?ave javljale skup?tine na kojima se raspravljalo o najva?nijim pitanjima zajednice, objavljivale se vladarove naredbe ili se na njima obavljala krunidba kralja. ^[2]

Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda ( Petrova gora ) poznat kao slavonski sabor odr?an je u Zagrebu 20. travnja 1273. godine za banovanja Matije ?aka Tren?inskoga. Na njemu su plemi?i i slobodni vojnici ( jobogioni ) sastavili i dali banu na potvrdu prava kraljevstva i banovine u 33 ?lanka. U tom prvom cjelovitom sa?uvanom saborskom zapisniku utvrđen je i latinski naziv sabora: Op?i sabor ?itave kraljevine Slavonije ( Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis ), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones, odredbe sa zakonskom snagom. Njih svojim pe?atom potkrepljuje ban i tako dobivaju snagu sveudiljne ?vrsto?e . ^[4] Na tom saboru su sudjelovali predstavnici Zagreba?ke , Vara?dinske , Kri?eva?ke i Viroviti?ke ?upanije . ^[5]

Na tome saboru plemstvo je, prije svega, ?eljelo u?vrstiti sudski postupak i tako zajam?iti obranu vlasni?tva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom. Stoga je najve?i broj odredaba o nadle?nosti i postupku sudovanja. Odredbom da ba?tina onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemenite ba?tine nazo?no na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemi?i imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velika?a pod ?ijim ?e barjakom ratovati. Utvrđene su također i određene porezne obveze (zalaznina i marturina). ^[4] Tijekom 13. stolje?a, sabor se postupno oblikovao kao plemi?ko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograni?enim mogu?nostima odlu?ivanja. Sabor se sastajao povremeno, po potrebi, i na razli?itim mjestima ( Kri?evci , Steni?njak i dr.). ^[2]

Krvavi sabor kri?eva?ki 1397. [ uredi | uredi kod ]

Nezadovoljni vladanjem hrvatsko-ugarskog kralja ?igmunda kao i ?injenicom da je do?ivio poraz od turske vojske te se nije znalo je li uop?e ?iv, hrvatski narod 1396. godine za novog kralja izabire napuljskog kralja Ladislava . Time se stvara hrvatska liga, koju predvodi ban Stjepan Lackovi? . Kralj ?igmund je, međutim, pre?ivio bitku s Turcima i ?elio pomirbu s hrvatskim velika?ima. U tu svrhu saziva sabor u Kri?evcima 27. velja?e 1397. godine, najvjerojatnije u crkvi Svetog kri?a . Ban Lackovi? odazvao se pozivu pa je, jer je u?ivao kraljevu za?titu, s plemi?ima ostavio oru?je ispred mjesta odr?avanja sabora, a vojsku izvan grada. Uslijedila je burna rasprava tijekom koje je ban Lackovi? optu?en za izdaju u posljednjoj bitci s Turcima. ^[6]

Uslijedio je krvavi epilog u kojem su kraljevi vazali pobijedili bana Lackovi?a i hrvatsko plemstvo . Na vijest o pogibiji bana i plemi?a hrvatska vojska pohitala je u Kri?evce i zapo?ela je bitka sa ?igmundovim prista?ama. ?igmund , međutim, uspijeva pobje?i u Ugarsku, a sve posjede bana Lackovi?a daruje svojim podanicima. Vijest o zbivanjima na saboru u Kri?evcima odjeknula je hrvatskim zemljama, a i danas se taj događaj naziva krvavi kri?eva?ki sabor, koji je ovjekovje?io i Oton Ivekovi? freskom u kri?eva?koj crkvi Svetog kri?a. ^[6]

Sabor u Zdencima 1478. [ uredi | uredi kod ]

Postupni razvoj stale?a od polovice 15. stolje?a vodio je transformaciji sabora u ustanovu slavonskoga, koja je suodlu?ivala u dr?avnim poslovima. ^[2] Dolaskom Turaka na hrvatske granice nakon pada Bosne 1463. godine , njihovim stalnim plja?ka?kim pohodima, ugro?enost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga hrvatsko-ugarski kralj Matija? Korvin je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi ja?anja vlastite obrane, ne pla?a puni ratni porez nego samo polovicu. ^[7]

Radi daljnjih obrambenih potreba Slavonije, kralj Matija? Korvin je 18. listopada 1477. nalo?io da se zaka?e odr?avanje slavonskog sabora. U tom nalogu, upu?enom stale?ima Kraljevine Slavonije ( Regnum Sclavoniae ), poru?io je da se na poziv bana Ladislava Egervaryja sakupe na saboru , dogovore o mjerama za obranu i izaberu svoga kapetana koji ?e surađivati s banom kod obrane zemlje . Ban Egervary je sazvao taj sabor za 20. sije?nja 1478. u Zdencima . Bio je to vrlo va?an sabor jer su njegovi sudionici donijeli prvi poznati zakon o insurekciji (op?em oru?anom ustanku) u Slavoniji radi obrane od Turaka. Zbog ratnog stanja slavonski sabori su sazivani jo? mnogo puta u Biha?u , Zagrebu, Kri?evcima i ?azmi . U odredbama zakona, donesenog u Zdencima, određeno je: ^[7]

Tko ima 25 kmetova, treba dati jednog konjanika i jednog pje?aka. Konjanik mora biti opremljen ?titom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim ili kratkim ma?em . Pje?ak mora imati ?tit, tobolac, luk, dugi ili kratki ma? ili kratku sulicu . Kad se proglasi ratno stanje, svaki ?e velika? i plemi? po?i osobno u boj . Crkveni dostojanstvenici izuzeti su od obveze osobnog sudjelovanja u ratu. U boj nisu du?ni i?i ni starci, dje?aci, sirote i slabi?i , kao ni oni koji su vezani zavjetom da se ne?e u dvoboju boriti , i to dotle dok im taj zavjet traje . Oru?ani otpor imade se voditi samo do Save, a ne dalje kako je to obi?aj kod vojevanja na Turke . Na banov proglas ratnog stanja svatko se treba staviti na zapovijed k svome vođi ?upanije . I plemi?i jednoselci moraju osobno vojevati . Onima koji se ne odazovu bit ?e zaplijenjeni posjedi sve dotad dok im kralj ne oprosti . Budu?i da plemi?i nisu mogli osigurati kapetanu doli?nu pla?u i raspolo?bu , tada nije izabran kapetan pa je ban, kao glavni vojskovođa, ostao do daljnjega bez toga pomo?nika. ^[7]

Protuhabsbur?ki sabor 1527. [ uredi | uredi kod ]

Na prostoru srednjovjekovne Hrvatske (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, ju?no od Gvozda ) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vla??u vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, Hrvatsko-dalmatinski sabor , u 14. stolje?u odr?an samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je 1515. odbio pomo? banu Petru Berislavi?u za obranu prostora ju?no od Velebita uz obrazlo?enje da su slavonski stale?i po starom obi?aju du?ni braniti samo svoju kraljevinu , dakle Slavoniju , ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao po?etkom 1527. godine. ^[2]

Smrt ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. i te?ki vojni poraz na Moha?kom polju 1526. godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri va?na zadatka: izbor novoga kralja, okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka . Ve?i dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlu?ili da austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga izaberu za kralja. Slavonski su stale?i stoga na svom saboru 23. rujna 1526. u Koprivnici zaklju?ili poslati mu izaslanstvo te je 10. studenog 1526. sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza Krste Frankopana o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postoje?e povlastice hrvatskoga plemstva. ^[8]

Hrvatsko je plemstvo na Cetinskom saboru , 31. prosinca 1526. i 1. sije?nja 1527. u Cetingradu , nakon pogibije Ludovika II. Jagelovi?a na Moha?kom polju 29. kolovoza 1526. za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu Ferdinand Habsbur?ki . Ferdinand je obe?ao po?tovati i ?tititi postoje?a prava i povlastice Hrvatskoga Kraljevstva , obvezao se o svojem tro?ku uzdr?avati 1.000 konjanika i 200 pje?aka i odr?avati hrvatske protuturske utvrde.

Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor u Dubravi kraj Vrbovca izabrao za kralja 6. sije?nja 1527. Ivana Zapolju , nakon ?ega je uslijedilo razdoblje građanskog rata , koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olak?ao prodiranje i donio nove osvaja?ke uspjehe . ^[9]

Jedinstveni Sabor od 1558. [ uredi | uredi kod ]

Stalno smanjenje hrvatskog kraljevstva, kao rezultat turskih osvajanja u 16. stolje?u, uvjetovalo je spajanje slavonskog i hrvatskog sabora u jedinstveni stale?ki sabor. Zbog zajedni?kih interesa u obrani od Osmanlija i sku?enoga dr?avnog teritorija, godine 1533. slavonsko i hrvatsko plemstvo prvi je put zasjedalo zajedno, a nakon 1558. vi?e se nije sastajalo zasebno. Prvo zasjedanje jedinstvenoga hrvatskog i slavonskog sabora odr?ano u Zagrebu 1. rujna 1558. godine. ^[10]

Pod pritiskom osmanske opasnosti, sabor se okupljao ?e??e. Za sabor su se u tom razdoblju rabili latinski nazivi diaeta , congressus , congregatio generalis , conventus Regni , a na hrvatskome spravi??e i stanak. Neko je vrijeme prevladavao naziv status et ordines Regni (stale?i i redovi Kraljevstva), kojim su bili obuhva?eni svi koji su imali pravo na mjesto i glas u saboru, a od 1681. i Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae ( Sabor Kraljevstava Hrvatske, Dalmacije i Slavonije ). Unato? ?injenici da je Dalmacija jo? mnogo vremena bila pod vla??u Mle?ana , njezinim uklju?enjem u naziv Sabora pokazalo se da je hrvatsko kraljevstvo obuhva?alo i Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju kao tri neodvojive, ali samostalne jedinice hrvatskog kraljevstva. ^[2]

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Krvavi sabor kri?eva?ki
• Hrvatsko-dalmatinski sabor
• Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor
• Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom
• Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima

Izvori [ uredi | uredi kod ]