Sintetika ( njem . Synthetik , engl . synthetics , prema gr? . συν??τι??? : prikladan za sastavljanje) je skupni naziv za umjetna vlakna na?injena od sintetskih polimera i za tekstilije koje se od njih izrađuju ( pređa , tkanine , pletiva , ?ipke , netkani tekstil , podne i zidne obloge). Tekstilni materijali i proizvodi od sintetskih vlakana op?enito se odlikuju velikom ?vrsto?om , elasti?no??u , rastezljivo??u i trajno??u, odli?nom dimenzijskom stabilno??u i otporno??u na gu?vanje, kao i otporno??u na djelovanje mikroorganizama , truljenje , kemikalije i korozivna sredstva. No skloni su tvorbi pilinga (nakupina zamr?enih vlakana u obliku kuglica na povr?ini tkanine ili pletiva) i nabijanju stati?kim elektricitetom , slabo upijaju vlagu , razmjerno su slabo otporni na djelovanje topline , a takva odje?a nije osobito ugodna za no?enje. Suvremenim postupcima visoke tehnologije mogu?e je ukloniti nedostatke i proizvesti sintetska vlakna i proizvode vrhunskih svojstava. ^[1]

Alifatski poliamidi [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Poliamidi

Alifatski poliamidi visokog su tali?ta , dobre vla?ne ?vrsto?e , udarne ?ilavosti i otpornosti prema otapalima , abraziji i umoru materijala . To su bili prvi sintetski polimeri koji su se primijenili kao tekstilna vlakna , a među najva?nijim su vlaknima i danas (poliamidna vlakna). Ozna?uju se prema broju ugljikovih atoma u reagiraju?im monomerima . Najzna?ajniji su poliamid 6,6 i poliamid 6:

• poliamid 6,6, poli(heksametilenadipamid), po?eo se proizvoditi 1938. ( DuPont , SAD ) pod tr?i?nim nazivom najlon , ?to je ubrzo postao popularan pojam povezan s po?etcima uporabe takozvane sintetike u odijevanju. Dobiva se polikondenzacijom heksametilendiamina i adipinske kiseline (oba monomera imaju po 6 ugljikovih atoma, odatle oznaka 6,6):

n H ₂ N?(CH ₂ ) ₆ ?NH ₂ + n HOOC?(CH ₂ ) ₄ ?COOH → [?HN?(CH ₂ ) ₆ ?NH?CO?(CH ₂ ) ₄ ?CO?] _n + 2 n H ₂ O

• poliamid 6 po?eo se proizvoditi 1939. u I. G. Farbenindustrie ( Njema?ka ) kao vlakno pod komercijalnim nazivom perlon . Dobiva se polimerizacijom cikli?kog ε-kaprolaktama, koji se prvo hidrolizira i stvara aminokiselinu , a ona pokre?e (inicira) otvaranje prstena daljnjih kaprolaktamskih molekula i ve?e ih poliadicijom na rastu?i polimerni lanac, stvaraju?i poliamid 6:

[?NH?(CH ₂ ) ₅ ?CO?] _n

• osim kao vlakna, poliamidi (na primjer PA 11, PA 12 i PA 6,12) slu?e kao konstrukcijski materijali za dijelove industrijskih uređaja, u automobilskoj industriji, elektroindustriji i elektronici.

Sinteza [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Sinteza (kemija)

Pod sintezom se ponajprije podrazumijeva priprava slo?enih organskih spojeva , koja se po?ela razvijati 1828., kada je F. Wohler sintezom prvi put uspio dobiti jedan od organskih spojeva , za koje se do tada vjerovalo da mogu nastati samo u ?ivom organizmu. Laboratorijska sinteza naj?e??e se provodi u specifi?ne svrhe. Tako se npr. sintetiziraju spojevi ve? dobiveni iz prirodnih izvora kako bi se dokazala njihova struktura i objasnilo njihovo nastajanje u prirodi; teorijski se pretpostavljaju posebna svojstva nekih do tada nepoznatih spojeva, a sintezom se to nastoji posti?i; za prou?avanje kompleksnih prirodnih spojeva i njihova enzimskoga djelovanja, sintetiziraju se modelni spojevi na kojima se ispituje djelovanje pravih spojeva i tako dalje.

Za razliku od laboratorijskih, industrijskim se sintezama dobivaju određeni i definirani intermedijeri ili kona?ni spojevi, kontinuirano i u velikim koli?inama, vode?i ra?una o za?titi okoli?a i zbrinjavanju otpadnih tvari. Takve su sinteze osnova organske kemijske industrije (proizvodnja lijekova, bojila, tenzida, pesticida, polimernih materijala, umjetnih vlakana i drugog), a ?esto se temelje na nekim specifi?nim sintetskim reakcijama koje se nazivaju prema imenima otkriva?a (npr. Fittigova, Friedel-Craftsova, Franklandova, Grignardova, Knorrova, Kolbeova, Wurtzova sinteza).

Prikaz kemijske sinteze kojom od monomera (etena) nastaje polimer (polieten):

${\displaystyle \mathrm {n\ H_{2}C=CH_{2}\rightarrow -[CH_{2}-CH_{2}]_{n}-} }$

Modernu orgasnku sintezu usavr?io je R. B. Woodward , dobitnik Nobelove nagrade za kemiju (1965.) za nekoliko briljantnih totalnih sinteza uklju?uju?i i sintezu strihnina .

Izvori [ uredi | uredi kod ]