Sardinija

Sardinija
Zastava	Grb
Glavni grad	Cagliari
Predsjednik	Francesco Pigliaru ; ( PD )
Pokrajine	Cagliari ; Nuoro ; Oristano ; Sassari ; Sud Sardegna
Broj op?ina	377
Povr?ina	24.090 km²
	3. u Italiji (8,0 % Italije)
Stanovni?tvo ; - Ukupno (2005.) ; - Poredak ; - Gusto?a	; 1.655.677 ; 11. (2,8 %) ; 68,7/km²
	Karta pokazuje polo?aj regije Sardinija u Italiji
	1 - pokrajine od svibnja 2005.

Sardinija ( sardinski : Sardigna , talijanski: Sardegna ), otok i regija u Italiji

Prirodne zna?ajke [ uredi | uredi kod ]

Sardinija je smje?tena otprilike u sredini Sredozemnog mora . Po veli?ini je drugi otok u Italiji i u Sredozemnom moru (odmah nakon Sicilije ). Povr?ina joj je 24.090 km ². Na otoku je 31. prosinca 2005. godine ?ivjelo 1.655.677 stanovnika. U usporedbi s drugim sredozemnim otocima Sardinija je mnogo udaljenija od kopna. Od kopna mati?ne zemlje (Italije) udaljena je 190 km,a od Tunisa 180 km. U blizini joj je jedan drugi velik otok: Korzika , koja pripada Francuskoj i od koje je dijeli kanal Bonifacio ?irok 12 kilometara. Sardinija je okru?ena mno?tvom malih otoka, svi u neposrednoj blizini, među kojima su najpoznatiji : Asinara, Maddalena i Caprera (na sjeveru), Tavolara (na istoku) te Sant`Antioco (na jugoistoku). Sa zapadne strane Sardiniju zapljuskuje Sardinijsko more, a između Sardinije i Italije prostire se Tirensko more. Glavni grad Sardinije i najve?i grad tog otoka je Cagliari s 232.785 stanovnika. Ostali ve?i gradovi su : Sassari (118.158), Nuoro (35.903), Oristano (29.085), Alghero (36.383), Assemini (16.727), Carbonia (32.130), Iglesias (30.117), La Maddalena (11.366), Olbia (30.756), Quartu Sant'Elena (43.639) i drugi.

Sardinija ima pribli?no oblik pravokutnika ?ija je duljina (sjever-jug) 240 km, a ?irina (istok-zapad) 120 km. Na svakoj od ?etiri stranice tog "pravokutnika" nalazi se po jedan veliki zaljev : Asinarski (na sjeveru), Oroseijski (na istoku), Cagliarski (na jugu) i Oristanski (na zapadu). 14% povr?ine sardinijskog teritorija je iznad 300 m nadmorske visine, na bre?uljksti dio otpada 68%, a na ravnice 18%. Duga i prostrana nizina Campidano, koja se prote?e od Oristanskog zaljeva na zapadu do Cagliarskog zaljeva, jasno dijeli dva brdovito-bre?uljkasta masiva : masiv sjeverne i sredi?nje Sardinije (koji je zapravo mozaik gorskih lanaca, masiva i visoravni, ispresjecan udolinama) i masiv Iglesiente na jugu. Idu?i od sjevera prema jugu do nizine Campidano nailazimo na ove glavne skupine masiva: granitni masiv Limbara (1362m), mali planinski lanci oko vrhunaca Ala (1094m) i Albo (1127m), tzv. Olienski Dolomiti ili Sopramonte (1463m), planine oko Gennargentu (velikog masiva, na kojem je najvi?i vrh Sardinije: La Marmora, 1834m), planine oko Ogliastra te kona?no vrh Serpeddi (1067m).

Gotovo sve sardinijske rijeke imaju karakter planinskih potoka-brzaca. U ljetno vrijeme siroma?ne su vodom, a u vrijeme ki?a silno nabujaju i nose u nizine velike koli?ine izrovanog materijala. Najdulja rijeka je Tirso (150 km) koja se ulijeva u Oristanski zaljev. Flumendosa je najbogatija vodom. Izvire u masivu Gennargentu i ulijeva se na jugoistoku Sardinije u Tirensko more. Temo je jedina rijeka po kojoj mogu ploviti brodovi. Ulijeva se u Sardinijsko more kod grada Bosa. Na cijelom otoku Sardiniji ima samo jedno prirodno slatkovodno jezero : Lago Baratz kod mjesta Alghero na sjeverozapadu Sardinije. Ostala jezera su umjetna : Lago Omodeo, Lago del Coghinas, Lago Flumendosa i druga. Ima vi?e prekrasnih malih jezera na kojima ?ive rijetke vrste ptica: Stagno di Cabras, Stagno di Santa Gilla i druga.

Na Sardiniji vlada mediteranska klima. Na obalnim dijelovima veoma je blaga, s malo ki?a, koje padaju po?etkom prolje?a i koncem jeseni. Zimi (ali i u drugim godi?njim dobima) Sardiniju ?esto tu?e jak sjeverozapadni vjetar (maestral).

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Naseljena u prapovijesti . U prijelaznom razdoblju ondje se razvila nura?ka civilizacija .

Sardinija (gr?ki: Σαρδ?, latinski: Sardinia, talijanski: Sardegna), je dobila ime po Sardima , iberijskom plemenu koje se tu nastanilo u 12. stolje?u pr. Krista , a to je otprilike u vrijeme kada u sredi?njoj Italiji prvi puta susre?emo Etru??ane . Sardi su na otoku razvili tzv. civilizaciju nuragha. Danas se smatra da su nuraghi podignuti između 1500. i 600. godine pr. Kr. To su građevine u obliku tornja s donjim polumjerom od 10-36 metara, visoke 12-20 metara. Zidovi su od grubog ili malo otesanog velikog kamenja slo?enog bez veziva te se donekle mogu usporediti s kiklopskim zidovima Kretsko-mikenske kulture . Nuraghi imaju unutra vi?e katova odijeljenih takozvanim la?nim svodovima (građenima od kamenova koji str?e jedan nad drugim). U prizemlju se ve?inom nalazila cisterna . Jo? danas postoji na Sardiniji preko 7000 nuragha.

Od 9. st. pr. Kr. obalna podru?ja otoka nastanjuju Feni?ani . Godine 540. pr. Kr. Sardinija pada pod vlast Karta?ana . Poku?aji kolonizacije Grka nisu uspjeli. 238.g. pr. Kr. Sardiniju zauzimaju Rimljani . Sardi se vi?e godina bore protiv Rimljana te nastavljaju s otporom i nakon ?to je Sardinija 226. pr. Kr. postala rimskom provincijom . Do velikih ustanaka do?lo je 216. pr. Kr., 177. ? 176. pr. Kr. i 126. ? 122. pr. Kr. Ve? za vladavine Kartage poznata po poljodjelskoj proizvodnji, Sardinija je va?na ?itnica Rima. Za građanskih ratova Sardinija se naizmjence nalazila u rukama Cezara , Oktavijana i Seksta Pompeja . U doba Carstva neko je vrijeme pod vla??u Senata , dok nije definitivno postala carska provincija. U 5. i 6. st. po. Kr. njome vladaju Vandali . Nakon toga Sardinija potpada pod Bizant i ostaje pod njegovom vla??u sve dok 1165. nije postala carsko leno Pise . Od 8. do po?etka 11. stolje?a Sardinija je izlo?ena najezdama Saracena. Otok je u 11. stolje?u podijeljen na ?etiri oblasti, kojima upravljaju suci (iudices), a sjedi?ta su im Cagliari, Arborea , Logudoro i Gallura . Prevlast Pise nad Sardinijom u 11. i 12. stolje?u osporava Genova , koja prevladava u drugoj polovici 13. stolje?a . Papa Bonifacije VIII. daje 1297. otok u feud aragonskom kralju Jakovu II. Aragonska je dinastija tek u 14. stolje?u utvrdila svoju vlast na Sardiniji nakon 70 godina ratovanja . ^[1]

Sardinija se nalazi pod aragonskom odnosno kasnije ?panjolskom vla??u sve do Rata za ?panjolsku ba?tinu kada mirom u Utrechtu 1713. dolazi pod Austriju . Do tada je trpila zbog unutarnjih sukoba. U stolje?ima pod ?panjolskom vla??u bila je pod dinastijama Trastamarom i Habsburgovcima . U 15. i 16. stolje?u trpila zbog ?estih upada tuni?kih i al?irskih gusara u savezu s Osmanlijama i Francuzima. Bitka kod Lepanta 1571. olak?ala je ?ivot Sardinijcima. Radi obrane od gusara, izgrađen je kompleks utvrđenih struktura obalnih tvrđava . Londonskim sporazumom 1718. Sardinija je pripala savojskom vojvodi Vittoriju Amadeu II. , te 1720. postaje sastavni dio Sardinskog kraljevstva pod savojskom ku?om. Za Francuske revolucije Francuzi su se u dva navrata poku?ali iskrcati na otok, ali su nai?li na otpor stanovni?tva. Zbog feudalnog ugnjetavanja izbio je 1794. ? 1796. ustanak, kojemu je na ?elu bio Gian Maria Angioj. Za Napoleonskih ratova 1802. ? 1814. otok kontrolira engleska flota. 1835. ukinut je feudalizam ; 1847. ostvarena je politi?ka unija s Pijemontom , te sardinski poslanici ulaze u Subalpinski parlament. Kad je pijemontsko-sardinski kralj Viktor Emanuel II. progla?en 1861. kraljem ujedinjene Italije i Sardinija postaje njenim sastavnim dijelom. 1948. Sardinija je postala autonomna pokrajina s regionalnom skup?tinom.