Ruska revolucija 1905. godine
je naziv za revolucionarno gibanje koje je obuhva?alo politi?ke proteste, radni?ke nemire, pobune vojnika i organiziranje pobunjeni?kih vlasti u nekim dijelovima
Ruskog Carstva
.
Nemiri - koji su uklju?ivali ?trajkove radnika, vojni?ke pobune i plja?ke imovine ruralnih bogata?a od strane seoske sirotinje - potrajali su do 1907. godine; do kada su umireni kombinacijom umjerenih politi?kih reformi i upotrebe dr?avne prisile protiv buntovnika.
S po?etkom Prvog svjetskog rata i ratnih pote?ko?a, privremeno ugu?eno nezadovoljstvo je probuđeno, te eskaliralo 1917. godine u srazmjeru s jo? ve?im ratnim, gospodarskim i socijalnim te?ko?ama u Rusiji, rezultirav?i naposljetku uspostavom prvog komunisti?kog re?ima na svijetu.
Okolnosti pred po?etak revolucije
[
uredi
|
uredi kod
]
Rusija se krajem 19. stolje?a postupno industrijalizirala i modernizirala, te je - kako je i ina?e pravilo s dru?tvima koja postupno napu?taju tradicionalne oblike organizacije kakvu su postojali u stolje?ima kada je poljoprivreda zahva?ala prete?ni dio stanovni?tva i privrednih tijekova - bila izlo?ena znatnim socijalnim napetostima i nesnala?enjima u tranziciji prema industrijskom dru?tvu.
Seljaci
su jo? od 1860.-ih godina bili oslobođeni od nekada?njih
feudalnih
veza, ali je među njima u narednim desetlje?ima nastalo sna?no socijalno raslojavanje, uzrokuju?i nezadovoljstvo onih koji su bili manje uspje?ni: mnogi siroma?ni seljaci su se jedva uspijevali prehraniti, rade?i kod
plemstva
i bogatih seljaka. Mnoga podru?ja su imala previ?e radno sposobnih seljaka za potrebe poljoprivrede, ali gospodarstvo nije stvaralo dovoljno radnih mjesta u novim djelatnostima; stoga su siroma?ni seljaci nerijetko radili za izrazito niske nadnice. U gradovima je radni?tvo bilo nerijetko nezadovoljno svojim socijalnim polo?ajem, zabranom sindikalnog organiziranja i grubim gu?enjem ?trajkova. Zakon je propisivao maksimalno ?ak 11 i pol radnih sati dnevno, ali su radnici nerijetko morali raditi i du?e od toga. Pripadnici etni?kih manjina su imali dodatne razloge nezadovoljstva zbog individualne diskriminacije i nemogu?nosti da njihovi narodi ostvare svoje nacionalne te?nje.
Radikalne
socijalisti?ke
ideologije
su se ?irile i nudile rje?enja koja su se mnogima ?inila ostvarivima i privla?nima.
Od 1900. godine je Rusijom zavladala ekonomska kriza, te su propale mnoga poduze?a, pove?avaju?i nezaposlenost.
Liberali
su u takvim okolnostima ja?ali zahtjeve za uvođenjem
Ustavnog poretka
umjesto carskog apsolutizma, a
socijalisti
su nudili socijalnu revoluciju.
Car je reagirao obe?anjem politi?kih reformi koji bi pove?ali ovlasti lokalnih vlasti koje ?e biti demokratski izabrani, te stanovitim reformama radnog zakonodavstva.
Kulminacija krize po?etkom 1905. godine
[
uredi
|
uredi kod
]
1905. godine se stanje u dr?avi dodatno pogor?alo zbog ozbiljnog poraza Rusije u
Rusko-japanskom ratu
(1904. ? 1905.): carska vojska je u Bitci kod Mukdena u velja?i 1905. godine pretrpjela te?ki poraz uz gubitke od preko 80.000 vojnika.
?trajku radnika u
Sankt Petersburgu
pokrenutom krajem 1904. godine ubrzo se pridu?ilo oko 150 tisu?a radnika u mnogim poduze?ima u tom gradu, zbog ?ega su 21. sije?nja 1905. god. ?ak prestale izlaziti novine, te je prekinuta opskrba elektri?nom energijom. U nedjelju 22. sije?nja 1905. godine su radnici u mirnim demonstracijama do?li do
Zimskog dvorca
, s namjerom da predaju peticiju Caru. U napetoj situaciji, te izgleda bez izri?ite zapovijedi, vojnici koji su ?uvali Zimski dvorac zapo?eli su pucati na demonstrante, pobiv?i njih najmanje dvije stotine.
Taj je događaj - poznat pod imenom Krvava nedjelja - izazvao nemir među radni?tvom ?irom Rusije,
[1]
a u
Poljskoj
se taj nemir povezuje i s nezadovoljstvom potla?eno??u poljskog naroda pod Rusijom: ?ak 450.000 radnika iz dijela Poljske koji je pod ruskom vla??u stupa u op?i ?trajk; krajem sije?nja je u nemirima na ulicama
Var?ave
pobijeno preko 100 demonstranata. Sli?no je u
Latviji
, gdje je na ulicama
Rige
ustrijeljeno preko 130 nezadovoljnika carskom vla??u. Nezadovoljstvo i ?trajkovi se nastavljaju, te je u listopadu 1905. godine u ?trajkove bilo uklju?eni preko 2 milijuna radnika, te su skoro sve
?eljezni?k
e pruge su prestale s radom.
Oru?ane pobune sredinom 1905. Oktobarski manifest
[
uredi
|
uredi kod
]
U redovima vojske i
ratne mornarice
je također postojalo veliko nezadovoljstvo, koje je svoju kulminaciju imalo u pobuni posade velike oklopnja?e "Potemkin" u lipnju 1905. godine, u kojoj je sudjelovalo oko 800 mornara.
U mnogim krajevima nastaju neredi među seoskom sirotinjom, koja je nerijetko pje?a?ila desetcima i stotinama kilometara daleko od ku?e ne bi li na?li kakav posao: na mnogim mjestima se događaju plja?ke i pale? bogatih plemi?kih ku?a.
Car napokon popu?ta, te u 14. listopada 1905. godine potpisuje Oktobarski manifest kojega su mu prezentirali liberali - predstavnici demokratski izabranih lokalnih vlasti okupljenih na Kongresu zemstava koji se odr?avao u Sankt Petersburgu. Car s nezadovoljstvom potpisuje dokument koji pove?ava broj osoba s pravom glasa, dozvoljava formiranje politi?kih stranaka i konstituira
Dumu
kao sredi?nje zakonodavno tijelo - tj. po?inje s procesom pretvaranja Rusije u suvremenu
parlamentarnu monarhiju
.
[2]
Ljevi?arska revolucija i njeno gu?enje 1906. godine
[
uredi
|
uredi kod
]
Vrlo umjereni liberali su s ovim reformama iz listopada 1905. godine bili zadovoljni, ali socijalisti pozivaju na oru?ani ustanak. Na mnogim mjestima se radnici i vojnici odazivaju pozivu na pobunu, koju se gu?i ozbiljnom vojnom silom. Do travnja 1906. godine ?e u sukobima biti pobijeno preko 14 tisu?a pobunjenika, a njih oko 75.000 je ba?eno u zatvore.
Revolucija 1905. godine je time slomljena, ali je duh pobune protiv Carstva ostao ?iv u ?irokim slojevima nezadovoljnika, te ?e naposljetku dovesti do
Oktobarske revolucije
1917. godine, nakon ?to Dr?ava bude oslabljena
I. svjetskim ratom
.
Russian Revolution 1905.
, kod "History"