Predsokratovska filozofija
pojam je kojim se ozna?ava
gr?ka
filozofska misao
koja se razvijala u
anti?koj filozofiji
prije
Sokrata
, kao i ona koja se razvijala za njegova ?ivota ali na temelju mi?ljenja i zaklju?aka koji su bili izvedeni prije Sokratovog stupanja na povijesnu scenu.
[1]
?esto je te?ko slijediti argumentaciju koju su razli?iti predsokratovski filozofi nudili kao dokaz za svoja gledi?ta zbog toga ?to njihova originalna djela, kojih je bilo mnogo, nisu sa?uvana, ve? raspola?emo samo fragmentima i citatima kasnijih filozofa i
povjesni?ara
. S predsokratovcima po?inje gr?ka i
europska
filozofija u pravom smislu rije?i: oni su odbacili ranije
mitolo?ke
?pekulacije i interpretacije stvarnosti i krenuli u potragu za racionalnim obja?njenjima.
[2]
[3]
Mnogi od njih postavili su sebi sljede?a pitanja:
- Od ?ega sve nastaje?
- Odakle sve dolazi?
- Kako objasniti mno?tvo koje se nalazi u prirodi?
- Mo?e li se i kako
priroda
matemati?ki
izraziti (objasniti)?
Drugi su se predsokratovci usredoto?ili na definiranje problema i
paradoksa
koji su postali temeljem kasnijih matemati?kih,
znanstvenih
i filozofskih istra?ivanja.
Kozmologije
koje su ponudili ovi rani gr?ki filozofi vremenom su, naravno, ispravljane otkri?ima i zaklju?cima do kojih je do?la suvremena znanost. Kasniji su filozofi odbacili mnoge odgovore koje su predsokratovci ponudili, ali pitanja koja su oni prvi postavili nisu izgubila na va?nosti.
Neki od ranih gr?kih filozofa ne pripadaju predsokratovskoj filozofiji u strogom smislu rije?i i ne svrstavaju se u nju prema predmetu svojih istra?ivanja, ve? uglavnom prema
kronologiji
. To se, prije svega, odnosi na
sofiste
, koji su napustili kozmolo?ka istra?ivanja i umjesto toga usredoto?ili se na
?ovjeka
,
civilizaciju
i ljudske obi?aje. Prema
Platonu
, i sam je Sokrat na suđenju bio nazvan sofistom. Međutim, s obzirom na kronologiju te zbog kontrasta koji postoji između sofistike, s jedne strane, i filozofije Sokrata, Platona i
Aristotela
s druge, uobi?ajeno da se sofisti smatraju djelom predsokratovske filozofske misli.
Europska
filozofija zapo?inje poku?ajem da se objasne promjene koje se opa?aju u prirodi pronala?enjem jedinstva, nekog zajedni?kog supstrata, nekog temeljnog na?ela, nekakvog jedinstva koje se nalazi u temelju raznolikosti.
[4]
Tales
je to zajedni?ko na?elo prona?ao u
vodi
,
Anaksimen
u
zraku
,
Heraklit
u
vatri
.
[4]
Oni biraju razli?ita na?ela, ali sva trojica vjeruju da postoji jedno temeljno na?elo prirode, jedan
bitak
. Međutim, njihov zaklju?ak o jedinstvu nije
fizikalnog
karaktera. Upravo zbog toga ?to su iskora?ili iz
osjetilnog
iskustva i upotrijebili ono ?to bi se moglo nazvati
metafizi?kom
intuicijom, oni su sebi osigurali mjesto u
povijesti filozofije
. Tales je, zapo?inju?i povijest gr?ke filozofije, iznio stav da je voda prana?elo svih stvari. Da je on ostao na tome, mi bismo imali jednu znanstvenu
hipotezu
, pogre?nu ali te?ko opovrgljivu. Međutim, on je oti?ao dalje od toga, jer je u tom stavu sadr?ana jedna metafizi?ka ideja:
Sve je jedno
, koja Talesu neosporno osigurava mjesto prvog europskog filozofa. To vrijedi i za ostale kozmologe: svi su se oni izdigli ne samo iznad mitskih predstavljanja, nego i iznad osjetilno opa?ajnog svijeta i onoga ?to bi se moglo utvrditi ?isto
empirijskim
putem i odlu?ili da se oslone na
um
i
mi?ljenje
u nastojanju da njime obuhvate svijet kao cjelinu kojom vlada op?e na?elo.
[4]
Suo?eni sa svijetom u kome se stalno događaju promjene, sa svijetom u kome vlada raznolikost i mno?tvo, oni su prvo poku?avali prona?i op?e na?elo koje vlada svijetom i tom raznoliko??u. Tada su, međutim, morali utvrditi kakav je odnos između raznolikosti svijeta i jednog op?eg na?ela.
Anaksimen
je to nastojao objasniti zgu?njavanjem i razrjeđivanjem,
Heraklit
je ?inio sli?no, ali nagla?avaju?i jedinstvo u razlici,
Parmenid
je, nagla?avaju?i jedno i nepromjenjivo bi?e, zapravo nijekao mogu?nost bilo kakve promjene kao ?istu obmanu osjeta,
Empedoklo
je postulirao ?etiri osnovna elementa koji uz djelovanje Ljubavi i Mr?nje grade svijet, a
Anaksagora
je u krajnjoj liniji za?etnik
atomisti?ke teorije
.
[4]
Predsokratovci nisu rije?ili problem odnosa između jednog i mno?tva, te su na njemu nastavili raditi
Platon
i
Aristotel
, pa se ne mo?e re?i da obrada tog problematike predstavlja specifi?nost predsokratovske filozofije.
[5]
Ta se odlika mo?e na?i u tome ?to su se rani gr?ki filozofi usredoto?ili ne na ?ovjeka, ve? na fizi?ki svijet oko sebe, na
prirodu
, na
svemir
: zbog toga se ?esto i nazivaju fizi?arima i kozmolozima. Oni, dakako, nisu mogli razlikovati fiziku od filozofije (to, uostalom, te?ko da bi bilo mogu?e u tako ranom stupnju razvoja znanosti), pa su i "znanstvena" zapa?anja ?isto prakti?nog karaktera spajali s filozofskim ?pekulacijama, ?to se najlak?e mo?e uo?iti upravo kod prvog od njih,
Talesa
. Kako nisu pravili jasnu razliku između
duha
i
materije
te kako su u prirodi zapa?ali uglavnom materijalnu promjenu, to i na pitanje ? "Od ?ega je svijet sastavljen?" ? odgovaraju nekom vrstom materije, bilo da je to Talesova voda,
Anaksimandrov
apeiron
,
Anaksimenov
zrak,
Heraklitova
vatra ili
Leukipovi
i
Demokritovi
atomi. Zbog svega toga nije pogre?no ove prve filozofe nazvati fizi?arima. Njih se istovremeno mo?e ispravno nazvati i kozmolozima, jer su istra?ivali prirodu svemira, predmet na?e spoznaje, dok su se samim ?ovjekom bavili samo kao jednim dijelom tog svemira, kao "objektom". Razmatranja o jednom i mno?tvu te o op?em na?elu u svemiru ozna?ila su za?etke
ontologije
kao posebne filozofske discipline.
[4]
Ve? u predsokratovskoj filozofiji postavljen je problem spoznaje, koji ?e stolje?ima kasnije nastaviti zaokupljati mislioce i koji ?e prerasti u zasebnu filozofsku disciplinu,
gnoseologiju
. To je jedini vid rane gr?ke filozofije u kojem je ?ovjek promatran kao "subjekt", konkretno kao subjekt spoznaje, a to je odnos između osjetilnog iskustva i uma. Tako je
Parmenid
, definiraju?i na?elo Jednog i uvidjev?i da ne mo?e objasniti nastajanje i nestajanje, koji su dati u osjetilnom iskustvu, porekao vjerodostojnost osjeta i proglasio isklju?ivu valjanost uma kao jedinog koji mo?e doprijeti do onog stvarnog i vje?nog. Problem spoznaje i odnosa između razli?itih na?ina ljudske spoznaje nije u ranoj gr?koj filozofiji razmatran kao zaseban problem, ve? prije svega u kontekstu neke
metafizi?ke
postavke, ali je on za?et ve? u tom ranom periodu, u doba predsokratovske filozofije.
[4]
Sofisti kao prijelazno razdoblje
[
uredi
|
uredi kod
]
Kako su se rani gr?ki filozofi javljali po sustavu teze i
antiteze
(na primjer, Heraklit je posebno isticao nastajanje, a Parmenid bivstvovanje), klice kasnijih filozofskih razmi?ljanja i sustava mogu se na?i ve? u predsokratovskoj filozofiji. Tako u Parmenidovom u?enju o Jednom, ako se ono pove?e s uzdizanjem uma na ra?un osjetilnog iskustva, jasno razlu?ujemo zametke
Platonovog
idealizma
; u
Anaksagorinom
Umu prepoznajemo za?etke kasnijeg filozofskog
teizma
; a Leukipov i Demokritov
atomizam
anticipira kasnije
materijalisti?ke
i
mehanicisti?ke
filozofske teorije
[4]
.
Skepti?an
stav ve?ine predsokratovaca prema mogu?nostima i istinitosti osjetilne spoznaje mogao je utjecati na to da se u 5. stolje?u pr. Kr. pojavi određeno nepovjerenje prema
kozmologijama
. Ako je, naime, na?e osjetilno opa?anje nepouzdano, ako je sve u stalnom stanju promjene i nema ni?eg postojanog ?to bi se moglo neposredno spoznati, ako se to ?to je postojano ne mo?e pouzdano utvrditi (jer nisu li svi predsokratovci tvrdili da je ne?to drugo ono ?to predstavlja postojano na?elo?), te ako se najzad uzme u obzir
Zenonova
dijalektika
, onda svaki napredak u izu?avanju kozmologije i prirode mora izgledati gotovo nemogu?. Da bi do?lo do istinskog napretka, ?inilo se, moralo je do?i do okretanja ka
?ovjeku
"subjektu" kao predmetu razmi?ljanja. Skepticizam u koji je zapala rana filozofija, kombiniran s gotovo dramati?nim
dru?tvenim
,
ekonomskim
i
politi?kim
promjenama u
helenskom svijetu
u prvoj polovici 5. stolje?a pr. Kr., doprinio je pojavi
sofista
na sceni povijesti filozofije. Promjenom predmeta istra?ivanja oni se o?tro razlikuju od ranijih kozmologa, ali se odvajaju i od klasi?ne gr?ke filozoje ? Platona i
Aristotela
, koji su objedinili fizi?ko-kozmolo?ka razmatranja ranih filozofa s
antropolo?kim
istra?ivanjem sofista.
Pogled na "
kartografiju
" rane gr?ke filozofske misli na
Sredozemlju
otkriva ovakav
geografski
raspored predsokratovaca:
Od 5. stolje?a pr. Kr. sredi?tem filozofskih istra?ivanja postaje
Atena
.
Rani filozofi i filozofski pravci
[
uredi
|
uredi kod
]
Grafi?ki prikaz odnosa između filozofskih mi?ljenja predsokratovaca
Tradicionalni raspored glavnih predsokratovaca prema filozofskom pravcu kojem su pripadali (premda postoji nekoliko manjih varijacija) izgleda ovako:
- Tales
(
624.
?
546. pr. Kr.
)
- Anaksimandar
(
610.
?
546. pr. Kr.
)
- Anaksimen
(
585.
?
525. pr. Kr.
)
- Pitagora
(
582.
?
496. pr. Kr.
)
- Filolaj
(
470.
?
380. pr. Kr.
)
- Alkmeon iz Krotona
- Arhita
(
428.
?
347. pr. Kr.
)
- Heraklit
(
535.
?
475. pr. Kr.
)
- Ksenofan
(
570.
?
470. pr. Kr.
)
- Parmenid
(
510.
?
440. pr. Kr.
)
- Zenon iz Eleje
(
490.
?
430. pr. Kr.
)
- Melis sa Samosa
(rođen oko
470. pr. Kr.
)
- Empedoklo
(
490.
?
430. pr. Kr.
)
- Anaksagora
(
500.
?
428. pr. Kr.
)
- Leukip
(
5. stolje?e pr. Kr.
)
- Demokrit
(
460.
?
370. pr. Kr.
)
- Protagora
(
481.
?
420. pr. Kr.
)
- Gorgija
(
483.
?
375. pr. Kr.
)
- Trazimah
- Kalikle
- Kritija
- Prodik
(
465.
-oko
390. pr. Kr.
)
- Hipija
(
485.
?
415. pr. Kr.
)
- Antifont
(
480.
?
411. pr. Kr.
)
- Likofron
- ↑
Presocratic Philosophy, Stanford Encyclopedia of Philosophy, 2007
- ↑
Eduard Feller,
Outlines of the History of Greek Philosophy
(1955.), str. 323.
- ↑
John Freely,
Before Galileo: The Birth of Modern Science in Medieval Europe
(2012.)
- ↑
a
b
c
d
e
f
g
Oskar Seyffert, (1894.),
Dictionary of Classical Antiquities
, str. 480.
- ↑
William Keith Chambers Guthrie,
The Presocratic Tradition from Parmenides to Democritus
, str. 13.,
ISBN
0-317-66577-4
.