Portugalci
|
Ukupno pripadnika
|
oko 15 milijuna
[1]
|
Zna?ajna podru?ja naseljavanja
|
Portugal
: 10,000.000
(samo portugalskog podrijetla)
|
|
Jezik
|
portugalski
|
Vjera
|
ve?inom
rimokatolici
|
Portugalci
su
romanski
narod sa zapadne obale
Iberskog poluotoka
u podru?jima ju?no od
Galicije
. Portugalcima su jezgro dali romanizirani
Luzitanci
, sli?no kao i njihovim isto?nim susjedima
Estremadurcima
u ?panjolskoj. Nakon otkri?a Amerike veliki dio Portugalaca naselio se na podru?ju
Brazila
. Etni?kih Portugalaca danas (
2005.
) ima 12,990.000 u 53 dr?ave, od ?ega u
Portugalu
9,585.000 koji je iste godine imao 10,366.000 stanovnika i ukupno 36 raznih etni?kih zajednica. Najvi?e Portugalaca van matice zemlje ima u:
Francuska
(754.000);
Brazil
(750.000, ne ra?unaju?i Brazilce koji govore portugalski);
SAD
(370.000);
Kanada
(275.000);
Venezuela
(100.000);
Luksemburg
(92.000);
?vicarska
(90.000);
Njema?ka
(78.000);
Angola
(67.000);
Belgija
(63.000);
?panjolska
(43.000) i
Mozambik
(31.000).
Ime Portugal, po kojemu Portugalci nose svoje ime, slo?enica je koja dolazi iz latinske rije?i portus (u zna?enju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogu?nost da ime dolazi i po ranom naselju
Cale
(dana?nja
Gaia
) s u??a rijeke
Duero
na atlantskoj obali (Portus Cale). Tijekom Srednjeg vijeka podru?je oko Calea postaje poznato preko
Vizigota
u Portucale. Portucale je mogao evoluirati u 7. i 8. stolje?u, da bi od 9. postao 'Portugale', odnosno Portugal, a pod njim se podrazumijevalo podru?je između rijeka
Duero
i
Minho
. Minho ?e postati sjeverna granica s dana?njom
?panjolskom
.
Pretke dana?njih Portugalaca, srodnika
Kastiljaca
i
Estremaduraca
nalazimo u staroj
Luzitaniji
. Oni su svakako najsrodniji
Estremadurcima
jer potje?u od romaniziranih Keltibera Luzitanaca (Os Lusitanos; nastalo od latinskog naziva za Portugal Lusitania). Luzitanija je naseljena ve? u periodu
paleolitika
. Zavr?etkom ovoga doba, oko 7000 pr. Kr., dolina rijeke
Tejo
naseljena je ribarskim i lova?kim plemenima ?to ?ivlja?e na u??ima rije?nih pritoka. Iza ovih ljudi na bunji?tima su pronađeni ostaci kostiju volova, jelena, ovaca, konja, svinja, divljih pasa,
jazavaca
i ma?aka. Tek negdje 3000 pr. Kr., narodi neolitika grade jednostavne nastambe i po?inju se baviti agrarnim poslovima. Koriste se poliranim kamenim oruđem, keramikom, poznaju kult mrtvih i podi?u funeralne spomenike ?
dolmene
. Zavr?etkom neolitika, oko 2000 pr. Kr. nailazimo na razli?itosti među stanovnicima kamenog doba, javila se megalitska kultura, a najpoznatija nalazi?ta su ona u
Palmeli
,
Alcalaru
i
Reguengos de Monsarazu
.
Dana?nji Portugal koji je naseljen najmanje 500.000 godina za prve poznate stanovnike ima neandertalca, a kasnije i Homo sapiensa. Preci Portugalaca Luzitanci pojavljuju se oko 1000. pr. Kr. U ranom 1. tisu?lje?u pr. Kr. nekoliko valova Kelta prodire u Portugal iz sredi?nje Europe i mije?a se s Iberima, pa se stvara stanovni?tvo poznato kao
Keltiberi
, podijeljenih po mnogim plemenima. Među ovima su i Luzitanci (Lusitanians),
Gallaeci
,
Conii
,
Bracari
,
Celtici
,
Coelerni
,
Equaesi
,
Grovii
,
Interamici
,
Leuni
,
Luanqui
,
Limici
,
Narbasi
,
Nemetati
,
Paesuri
,
Quaquerni
,
Seurbi
,
Tamagani
,
Tapoli
,
Turduli
,
Turduli Veteres
,
Turdulorum Oppida
,
Turodi
i
Zoelae
, svi oni zasigurno ?e sudjelovati u stvaranju Portugalaca, a neki od njih i sjevernih im susjeda Galjega.
Na portugalskom tlu postojalo je i nekoliko manjih polupermanentnih
gr?kih
i
karta?anskih
postaja. Oko 200. pr. Kr. Rimljani dolaze na Iberski poluotok i tuku Karta?ane u
Punskim ratovima
. Luzitanci pru?aju ?ilav otpor rimskim legijama, a njihov vođa
Viriato
((179. ? 139. pr. Kr.) odnosi nekoliko pobjeda nad njima. Rimljani su lukavi i podmukli, a takvih ima i među Luzitancima. 139. pr. Kr. rimski general podmi?uje tri Viriatova poru?nika da ubiju svoga vođu, a oni to i u?ini?e za vrijeme dok je spavao.
Ubojstvom Viriata zapo?inje nova povijest Luzitanije, romanizacija i po?etak nastajanja jednog novog naroda. Rim uspostavlja kolonijalni re?im tijekom kojega Luzitanija prosperira. Utemeljuju se mnogi gradovi. Godine 27. pr. Kr. ona postaje i rimska provincija. Na sjeveru nastaje nova provincija Gallaecia (
Galicija
) s glavnim gradom Bracara, dana?nja Braga. Stari
Gallaeci
tako dado?e ime novoj provinciji i porijeklo
Galjegima
i dijelu sjevernih Portugalaca nakon odvajanja ?panjolske od Galicije. U 5. stolje?u na poluotok prodiru Germani Suebi, vandali (
Silingi
i
Hasdingi
) i njihovi saveznici sarmatski Alani. Jedino je kraljevstvo Sueba do?ekalo drugi val germanskih osvaja?a, Vizigota. Oni ?e osvojiti cijeli Iberski poluotok, otjerati, pa vjerojatno dijelom i integrirarti Vandale, prijatelje im Alane. Vizigoti ?e osvojiti i kraljevstvo Sueba i njihovog glavnog grada Bracare (584. ? 585.)
Godine
711.
, islamski
Mauri
napadaju Iberski poluotok i uni?tavaju
Vizigote
. Dijelovi Vizigota povu?i ?e se u planine Asturije odakle ?e se pru?iti otpor islamizaciji, a
Pelayo
zapo?eti rekonkvistu. Grof Vimara Peres povratit ?e od maura podru?je između rijeke Minho i Duero. Ovaj ?ovjek, koji vjerojatno pripada precima suvremenih Galjega osniva? je prvog Portugala. Ta zemlja bit ?e prozvana imenom Portucale, a osnovat ?e i grad Vimaranis (dana?nji
Guimaraes
), prozvav?i ga po sebi, i on jo? svojim imenom ?uva spomen na njega. Portugal je de facto bio nezavisan tijekom slabih leonskih kraljeva, dok je bio dependencija
Kraljevstva Leon
, i de jure to postaje 1065. kao Kraljevstvo Galicije i Portugala na ?elu s Garciom II. (
Garcia II.
, 1065. do 1071.). Ovaj je pak sin od Ferdinanda I. Velikog, i ima jo? troje bra?e, među kojima je podijeljena zemlja.
Alfonso IV.
dobiva Leon,
Sancho II.
Kastilju, i najmlađi Garcia II. Galiciju s dijelom Portugala. Godine 1072., pod njegovim bratom
Alfonsom VI. Kastiljskim
, ponovno ?e se udru?iti s Leonom.
Novija povijest - Nastanak Portugala
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
1095.
Portugal se odvaja od Kraljevine Galicije, al jo? je uvijek pod Leonom kao i Kastilja. Koncem 11. stolje?a burgundski vitez Henry (
Henrique de Borgonha
) postaje grofom Portugala, zastupa njegove interese i ujedinjuje ga s grofovijom Coimbra. Između Kastilje i Leona za to vrijeme bijesni građanski rat a Henry progla?ava nezavisnost. On ipak umire a nasljeđuje ga sin Afonso Henriques, koji je jak i odlu?an ?ovjek, te ?e zaratit protiv svoje majke Tereze Leonske (
Teresa de Leao
) i njenog ljubavnika
Fernando Perez de Trava
, u bici na Sao Mamede (
Batalha de Sao Mamede
) i odnijeti pobjedu 24. dana u lipnju
1128.
godine. Afonso se
1139.
progla?ava kraljem Portugala, a Sveta stolica to
1143.
slu?beno i priznaje. Ovime Portugal postaje nezavisna dr?ava a Henrijev sin Afonso prvim kraljem.
Guimaraes
, kod kojega se odvijala bitka na Sao Mamede postaje glavni grad novoosnovane dr?ave.
Od vremena 1249. pa do 1250. i jug Portugala, Algarve, kona?no je oslobođen od Maura. Godine 1255. glavni grad postat ?e Lisboa (Lisabon). Godine 1373. dolazi do Anglo-portugalske alijanse, sporazuma s Engleskom koji je na snazi do danas, takozvana Alianca Luso-Britanica ili Anglo-Portuguese Alliance. Ribarstvo i pomorska trgovina postat ?e glavne aktivnosti Portugala, a i Engleske.
Portugalci se tako kroz 15. i 16. stolje?e i okrenu?e moru. Godine 1415. oni osvoji?e bogati trgova?ki islamski centar
Ceutu
.
Joao Goncalves Zarco
se 1419. iskrcao na otok
Madeira
, a između
1427.
i 1431. istra?ili su
Azorsko oto?je
.
Uslijedit ?e uskoro i otkri?a drugih kontinenata i civilizacija, koja ?e na Portugal imati sli?an utjecaj kao i na
?panjolsku
.
Portugalci su o?uvali mnoge svoje starine, ovo se osobito izra?eno u izoliranijim planinskim predjelima i krajevima gdje se ljudi jo? bave sto?arstvom. Narodnu odje?u mo?emo jo? vidjeti prilikom vjen?anja i drugih svetkovina u provinciji
Minho
na sjeverozapadu Portugala. Upravo isto?no u
Tras-os-Montes e Alto Douro
pastiri su o?uvali slamnate kabanice, a na jugu Portugala u
Alenteju
sto?ari (?uvari goveda) nose zelene i crvene kape na navla?enje i kratke samarra kaputi?e s kragnom od lisi?jeg krzna.
Portugalska kuhinja ?esto se brka sa ?panjolskom, no one su dosta razli?ite. Na jugu u Algarveu pod maurskim je utjecajem, a i u drugim krajevima apsorbirane su kulinarske tradicije drugih naroda. Regionalni doma?i proizvodi utje?u na kuhinju Portugalca. Riba, meso, maslinovo ulje, iz Amerike pristigla raj?ica, te
mirodije
uz juhe, i doma?i kruh i
sireve
?ine glavnu hranu. Podru?je
Estremadure
poznato je po morskoj hrani, njemu pripada i Lisabon kao i
Cascais
, udaljen oko 50 minuta vo?nje od
Lisabona
, u kojega vrijedi do?i zbog impresivne riblje tr?nice, gdje su sve prodava?ice starije ?ene. Za
bacalhau
, usoljeni bakalar, postoji ?ak 365 recepata.
Brazil
, kojega su Portugalci i osnovali, također ima svoga udjela na kulinarsku kulturu Portugalaca. Njihovog je porijekla
peri-peri
, za?in iz Afrike prenesen je u Brazil, a njima za?injavaju koko?je meso i neke vrste rakove. Durry je do?ao iz Goe.
Portugal ima 12 imenovanih vinskih podru?ja
Denominacao de Origem Controlada
s kvalitetnim vinima kontroliranog porijekla, viz.:
Bairrada
,
Bucelas
,
Carcavelos
,
Dao
,
Duero
,
Lagoa
,
Lagos
,
Portimao
,
Setubal
,
Tavira
i
Vinho Verde
. Najpoznatije portugalsko vino je 'porto' (Vinho do Porto), koje se smije uzgajati samo u 'regiao demarcada do Douro'. Postoji ga vi?e jedinstvenih tipova, nepromjenjivog bogatog i intenzivnog bukea, to su Porto Branco, Porto Ruby i Porto Tawny.
Uz poznato jelo "
Feijoada
", slu?i se i
salada de tomate
poznata i kao "
vinagrete
" ili "molho vinagrete" (=vinagrete sos). "Feijoada" je nastala u Brazilu fuzijom europske (portugalske) i crna?ke kulinarske prakse. Feijoadu, crni grah s komadi?ima mesa, Brazilci jedu tijekom cijele godine, svoj put ona je tako na?la i do Portugala. U portugalskom Algarveu priređuje se kao
Feijoada de Buzinas
.
- ↑
Prema slu?benim podacima portugalske vlade. Sljede?i podaci su također iz tog izvora. Direccao Geral dos Assuntos Consulares e Comunidades Portuguesas do Ministerio dos Negocios Estrangeiros (1999), Dados Estatisticos sobre as Comunidades Portuguesas, IC/CP - DGACCP/DAX/DID - Maio 1999.