Polupredsjedni?ki sustav je model ustrojstva vlasti, oblik parlamentarizma poreme?ene ravnote?e u korist izvr?ne vlasti . Oblikovao se unutar parlamentarnog sustava . Dok je u ?istom parlamentarnom sustavu vlada i njezin predsjednik temeljno, funkcionalno i jedino tijelo izvr?ne vlasti, pa je ona stvarno monisti?ka, a formalno dualisti?ka, u polupredsjedni?kom sustavu oba tijela izvr?ne vlasti ( dr?avni poglavar i vlada) imaju i pravno i zbiljski ustavne ovlasti, pri ?em su ovlasti predsjednika republike ve?e i odlu?uju?e, uz ?injenicu da ga neposredno bira narod, ?to ga ?ini i ustavno i politi?ki mo?nijim od vlade, pa on de facto postaje ?ef izvr?ne vlasti. ^[1]

Predsjednik republike imenuje vladu kao i predsjednika vlade te mu je ona politi?ki odgovorna, no istovremeno, vlada je odgovorna i zakonodavnom tijelu. Posredstvom politi?ke odgovornosti vlade i predsjednik je odgovoran zakonodavnom tijelu. Neophodno je postojanje trostrukog politi?kog konsenzusa; između vlade i ve?ine u parlamentu, zatim između predsjednika republike i vlade, te radi stabilnosti prva dva, konsenzus između predsjednika i ve?ine u parlamentu jer ako predsjednik nema podr?ku stranke ili stranaka koje imaju ve?inu u parlamentu, polupredsjedni?ki sustav potrebno je preobraziti u parlamentarni.

Teorijska određenja polupredsjedni?kog sustava [ uredi | uredi kod ]

Benjamin Constant , francuski ustavnopravni i politi?ki teoreti?ar, je 1815. godine oblikovao ideju dr?avnog poglavara kao demokratskog arbitra između zakonodavne i izvr?ne vlasti koji raspola?e samostalnim ustavnim ovlastima, ?to je danas predsjednik republike u polupredsjedni?kom sustavu. Njegova je ideja bila razrađivana kroz orleanski, vajmarski i degolisti?ki parlamentarizam do suvremenog modela polupredsjedni?kog sustava. Svrha je bila da parlamentarni sustav bude ?to u?inkovitiji, a da se po?tuje na?elo diobe vlasti i predstavni?ki sustav koji posredstvom naroda ostvaruje svoj suverenitet .

Pojam polupredsjedni?kog sustava u politi?ku je teoriju uveo francuski pravnik i politolog Maurice Duverger . Duvergerova definicija polupredsjedni?kog sustava glasi: " Politi?ki re?im smatra se polupredsjedni?kim ako ustav koji ga ustanovljuje kombinira tri elementa: (1) predsjednik republike izabran je op?im pravom glasa ; (2) on posjeduje prili?no velike ovlasti; (3) nasuprot sebi ima međutim premijera i ministre koji posjeduju izvr?ne i vladavinske ovlasti i mogu ostati na polo?aju samo ako se tomu ne protivi parlament ". Duverger je ustvrdio da je u politi?koj povijesti Europe u 20. stolje?u postojalo sedam ustavnih polupredsjedni?kih sustava: Vajmarska Republika (1919-1933), Finska, Austrija, Irska, Island, Portugal i Francuska nakon 1958. kad je usvojen Ustav Pete Republike, odnosno nakon 1962. kad su ustavnim amandmanima ozakonjeni izravni izbori predsjednika dr?ave. ^{[2] [3]}

U teoriji se ?esto javlja problem imenovanje određenog koncepta. Kao formalna oznaka polupredsjedni?kog sustava upotrebljavaju se termini: polupredsjedni?ki sustav, mje?oviti sustav, dualisti?ni sustav, hibridni sustav, grani?ni sustav, parlamentarno-predsjedni?ki sustav, dualisti?ni parlamentarizam, ograni?eni parlamentarizam, parlamentarni sustav s hegemonijom predsjednika, parlamentarni sustav s dominacijom predsjednika, oblik parlamentarizma s komponentom predsjedni?ke vlasti, modificirani parlamentarizam, dualisti?ni parlamentarno-predsjedni?ki sustav, demokratska poluparlamentarna verzija predsjedni?kog sustava, predsjedni?ki parlamentarizam, kvazipredsjedni?ki sustav, ograni?eni prezidencijalizam, sustav bipolarne egzekutive, sustav dualne egzekutive, dvojno vodstvo, dijarhija, fazni model, alternacijski model itd. ^[3]

Dr?ave s polupredsjedni?kim sustavom [ uredi | uredi kod ]

• Egipat
• Francuska
• Portugal
• Rusija
• Srbija ( de facto )
• Ukrajina

Izvori [ uredi | uredi kod ]