Philip Johnson
moderna arhitektura - postmoderna arhitektura
Philip Johnson 2002.
Rođenje	8. srpnja , 1906. Cleveland , Ohio , SAD
Smrt	25. sije?nja , 2005. New Canaan, Connecticut , SAD
Nacionalnost	ameri?ko
Vrsta umjetnosti	arhitektura , kiparstvo
Praksa	Sveu?ili?te Harvard
Utjecali	Walter Gropius , Mies van der Rohe , Marcel Breuer
Poznata djela	Glass House PPG Place Kristalna katedrala Zgrada AT&T Puerta de Europa
Nagrade	Zlatna medalja AIA (1978.) Pritzkerova nagrada (1979.)
Portal o ?ivotopisima

Philip Cortelyou Johnson ( 8. srpnja 1906. – 25. sije?nja 2005. ) bio je utjecajni ameri?ni arhitekt . Sa svojim okruglim nao?alama debelih stakala, Johnson je desetlje?ima bio najprepoznatljivija figura u ameri?koj arhitekturi.

Godine 1930. osnovao je odjel arhitekture i dizajna u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), a 1978. je, kao povjerenik, od Ameri?kog instituta arhitekata nagrađen je Zlatnom medaljom. Prvi je dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu ( 1979. ). Studirao je na Harvardovom diplomskom studiju dizajna.

Rani ?ivot [ uredi | uredi kod ]

Johnson je rođen u Clevelandu , dr?avi Ohio . Potomak je Jansena (Johnson), obitelji iz New Amsterdama, a među njegovim precima poznati je hugenot Jacques Cortelyou. Pohađao je ?kolu Hackley u Tarrytownu, New Yorku, a zatim je studirao dodiplomski na sveu?ili?tu Harvard, gdje se fokusirao na povijest i filozofiju, osobito na rad predsokratovskih filozofa. Nekoliko puta Johnson je prekinuo program svog obrazovanja putovanjima u Europu. ^[1] Ta putovanja va?an su trenutak njegova obrazovanja. Posjetio je Chartres , Partenon , te mnoge druge anti?ke spomenike, sve vi?e fasciniran arhitekturom.

Godine 1928. Johnson upoznaje arhitekta Ludwiga Miesa van der Rohea , koji je u to vrijeme projektirao Njema?ki paviljon za Međunarodnu izlo?bu u Barceloni 1929. Sastanak je svakako bio va?an trenutak za Johnsona te je odredio cjelo?ivotni odnos suradnje ali i konkurencije.

Johnson se vratio iz Njema?ke kao obra?enik na novu arhitekturu. Nakon podrobnijeg istra?ivanja Europe, s dvojicom kolega Alfredom H. Barr Jr. i Henry-Russellom Hitchcockom s kojima je iz prve ruke istra?ivao je najnovije trendove u arhitekturi, trio je okupio svoja otkri?a u izlo?bi "Internacionalni stil: Arhitektura od 1922" u Muzeju moderne umjetnosti 1932. Izlo?ba je bila vrlo utjecajna i smatra se da je uvela ameri?ku javnost u modernu arhitekturu. Kao klju?ni arhitekti isti?u se Le Corbusier , Walter Gropius , te Mies van der Rohe . Izlo?ba je također poznata po jednoj kontroverzi: arhitekt Frank Lloyd Wright je povukao svoje unose uvrijeđen time ?to nije zna?ajnije istaknut.

Kao kriti?ar Peter Blake je izjavio kako va?nost ove izlo?be u oblikovanju ameri?ke arhitekture tog stolje?a "ne mo?e biti precijenjena." U knjizi koja prati izlo?bu, zajedno s Hitchcockom, Johnson isti?e da novi moderni stil odr?ava tri formalna na?ela: 1. naglasak na arhitektonskom prostoru iznad masa 2. odbacivanje simetrije i 3. odbacivanje primijenjene dekoracije.

Johnson je nastavio raditi kao predlaga? moderne arhitekture, koriste?i Muzej suvremene umjetnosti kao propovjedaonicu. Organizirao je Le Corbusier-ov prvi posjet SAD-u 1935. , a zatim je uveo i Miesa, te Marcela Breuera u SAD kao emigrante.

U 1930. Johnson je izrazio simpatiju prema nacizmu, kao i antisemitske ideje. ^[2] Kasnije u svom ?ivotu, o tom razdoblju izjavio je: "Nemam isprike takvu nevjerojatnu glupost... Ne znam kako okajati krivnju. " ^[3]

Tijekom Velike depresije, Johnson je podnio ostavku u MoMA-i kako bi se oku?ao u novinarstvu i agrarnoj populisti?koj politici. Njegov entuzijazam bio je usmjeren na kritiku liberalne dr?ave blagostanja, ?iji se "neuspjeh" ?inio o?itim tijekom 1930-ih. Kao dopisnik, Johnson je promatrao Nurember?ka okupljanja u Njema?koj i pokrivao invaziju na Poljsku 1939. Invazija je bila prekretna to?ka Johnsonova interesa u novinarstvu ili politici, nakon koje se vratio prijaviti u ameri?ku vojsku. Nakon nekoliko, kao ?to je sam opisao, neistaknutih godina u uniformi, Johnson se vratio na diplomski studij dizajna na Harvardu napokon nastaviti svoju karijeru arhitekta.

The Glass House [ uredi | uredi kod ]

Johnsonov rani utjecaj kao arhitekta u praksi je bila njegova upotraba stakla ; njegovo remek-djelo je Glass House ( Staklena ku?a ), iz 1949., vrlo utjecajno djelo koje je projektirao kao svoje boravi?te u New Canaanu . Koncept staklene ku?e smje?tene u krajolik, s pogledom umjesto zidova, razrađivali su mnogi strani arhitekti (njema?ki Glasarchitektur crte?i 1920-ih ), a ve? ga je u po?etnom obliku skicirao Johnsonov mentor Mies. Zgradu odlikuje minimalizam strukture, geometri?nost, proporcije, te efekti koje daju prozirnost i refleksija svjetla.

Ku?a se nalazi na Johnsonovom imanju, na rubu grebena s pogledom na jezero. Plohe zgrade su stakla uokvirena ?elikom boje ugljena; pod od opeke nije u istoj ravnini s tlom, ve? je odignut 25 cm. Interijer je otvoren prostor podijeljen niskim ormarima od orahovine, a valjak od opeke koji sadr?i kupaonicu jedini je objekt koji se prote?e od poda do stropa.

Johnson se nastavio oku?avati u arhitekturi na svom imanju. Pedeset metara od Glass House-a izgradio je gostinjsku ku?u, koja ponavlja proporcije Glass House-a no potpuno je zatvorena u ciglu (osim malih okruglih prozora na stra?njem dijelu). Sadr?i kupaonicu, knji?nicu, te jednu spava?u sobu s pozla?enim svodom i tepihom. Izgrađena je u isto vrijeme kad i Glass House te se mo?e gledati kao njegov formalni dvojnik. Johnson je izjavio da je namjerno dizajnirana da ne bude savr?eno udobna, jer "gosti su poput riba, ne bi trebali trajati dulje od tri dana".

Kasnije, Johnson je dodao slikarsku galeriju s inovativnim mehanizmom rotiraju?ih zidova kao dr?a?a slika, kao i galeriju skulptura. Zadnje strukture koje je Johnson pridodao imanju su knji?nica i zgrada za prijem. Johnson je ansambl jednosobnih zgrada na svom imanju smatrao cjelokupnim umjetni?kim djelom, tvrde?i da je to njegov najbolji i jedini "krajobrazni projekt". Glass House je danas pod Nacionalnom zakladom za povijesno o?uvanje te otvoren za javno razgledavanje.

Zgrada Seagram [ uredi | uredi kod ]

Nakon nekoliko zavr?enih ku?a pod Miesom i Breuerom, Johnson se pridru?io Mies van der Rohe-u kao pomo?ni arhitekt za 39-katnu Zgradu Seagram (izgrađenu 1956. ). Johnson je bio klju?an u usmjeravanju povjerenstva prema Miesu, rade?i s Phyllis Lambert, k?eri direktora Seagrama. Ova je suradnja arhitekata i klijenta rezultirala bron?ano staklenim tornjem koji danas stoji na Park Avenue-u.

Dovr?avanje Seagram Buildinga s Miesom klju?an je pomak u Johnsonovoj karijeri. Nakon ovog uspjeha, Johnsonova praksa je rasla s javnim projektima, uklju?uju?i i koordinaciju glavnog plana zgrade Lincoln Center i dizajniranja kompleksa New York State Theater . U međuvremenu, Johnsonu je po?ela dosađivati ortodoksija internacionalnog stila koju je sam zagovarao.

Kasnije građevine [ uredi | uredi kod ]

U po?etku zapanjuju?i, tornjevi od stakla i ?elika ve? su 1960-ih postali uobi?ajena stvar, ?to je Johnsona natjeralo da se posveti jo? impresivnijoj gradnji spektakularnih, kristalnih zgrada, oblo?enih isklju?ivo staklom. Mnoge od njih odmah su postale ikone, kao npr. PPG Place u Pittsburghu i Kristalna katedrala u Garden Grove-u, Kaliforniji .

Johnsonova arhitektura predstavlja ravnote?u između dvaju dominantnih trendova u poslijeratnoj umjetnosti SAD-a: "ozbiljnijeg" pokreta minimalizma , te popularnijeg pokreta Pop art -a. Njegovi najbolji radovi izra?avaju karakteristike oba pokreta; Johnsonove osobne kolekcije daju primjer toga - u Muzej moderne umjetnosti ( MoMA ) uveo je umjetnike poput Mark Rothka , pa i Andy Warhola . Naravno, kako se nalazio između ta dva pokreta, puristi obje strane smatrali su da je njegov rad odvi?e pod utjecajem one druge strane.

U periodu od 1967. do 1991., dok je surađivao s Johnom Burgeejem , Johnson je postao poznat kao graditelj velebnih uredskih tornjeva, te se to razdoblje smatra daleko najproduktivnijim u ?itavoj njegovoj karijeri. Tada je izgradio IDS Tower u Minneapolisu , ?ija je karakteristi?na figura danas najprepoznatljiviji objekt na panorami Minneapolisa. Godine 1980. dovr?io je Kristalnu katedralu , koja je postala jednim od simbola ju?ne Kalifornije.

Zgrada AT&T , danas ?zgrada Sony ”, dovr?ena je 1984. te je odmah postala kontroverzna zbog svog neo-georgijanskog pedimenta. U to vrijeme, zgrada se smatrala velikom provokacijom jer je po mnogima naru?avala izgled Manhattana , izgledom podsje?aju?i na veliki ormar poput onih iz vremena Thomasa Chippendalea. Odudarala je od svake estetike modernizma, koji je generacijama odbacivao koristiti bilo kakve uzorke prija?njih stilova. U retrospektivi, neki kriti?ari vide tu zgradu kao prvi izraz postmodernizma , ^[4] nu?an u slijepoj ulici modernisti?ke estetike. Johnson je 1987. nagrađen po?asnim doktoratom od Sveu?ili?ta u Houstonu .

Kronolo?ki popis zna?ajnijih djela [ uredi | uredi kod ]

• Johnson House (The Glass House), New Caanan , Connecticut , SAD, 1949.
• Ku?a Winton, Wayzata, Minnesota , 1952.
• Zgrada Seagram (s Miesom van der Roheom), New York , 1954. ? 1958.
• Sinagoga, Port Chester , New York, 1956.
• Nuklearna elektrana Rehovot, Rehovoth , Izrael , 1960. ? 1961.
• Muzej Amon Carter, Fort Worth , Texas , 1961.
• Umjetni?ka galerija Sveu?ili?ta Nebraske, Lincoln, Nebraska , 1962.
• New York State Theatre i Lincoln Center , New York, 1962. ? 1964.
• Kline Biology Tower , Sveu?ili?te Yale , New Haven , 1962. ? 1965.
• Dom umjetnosti u Bielefeldu ( Kunsthalle Bielefeld ), Njema?ka , 1963. ? 1968.
• IDS-Center , Minneapolis , Minnesota , SAD , 1968. ? 1973.
• Bostonska javna knji?nica (restauracija), Boston , Massachusetts , 1971.
• Pennzoil Palace , Houston , Texas, 1975. ? 1976.
• Water Garden (trg), Fort Worth , Texas, 1980.
• Kristalna katedrala , Garden Grove , Kalifornija , 1980.
• Transco Tower , Houston, Texas, 1982.
• One United Bank Center , Denver , Colorado , 1983.
• Wells Fargo Center , Denver, 1983.
• Republic Bank Center , Houston, Texas, 1983.
• Zgrada AT&T , New York, 1984.
• PPG Place , Pittsburgh , Pennsylvania 1984.
• International Place (ured), Boston, Massachusetts, 1985.
• Lipstick Building , New York, 1986.
• Lewis residence , Cleveland , Ohio , 1989. ? 1995.
• Vrata Europe , Madrid, ?panjolska, 1989. ? 1996.
• Kapela sv. Basila na Sveu?ili?tu sv. Tome, Houston, Texas (zajedno s arhitektom Johnom Manleyjom ), 1992.
• Katedrala nade ( Cathedral of Hope ), Dallas , Texas , 1996. ? 1998.
• Celebration Disney World Town , Orlando , Florida , 1995.
• Philip-Johnson-Haus , Berlin , 1997.
• First Union Plaza , Boca Raton , Florida, 2000.
• Interfaith Peace Chapel na Katedrali nade, Dallas, Texas, 2010.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Philip Johnson

• ( engl. ) Kratak ?ivotopis
• ( engl. ) govor na Sveu?ili?tu u Houstonu   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 8. velja?e 2009. ( Wayback Machine )
• ( engl. ) Arhitektura Philipa Johnsona