Rat Trojnog Saveza
(
?pa.
Guerra de la Triple Alianza
), također poznat kao
paragvajski rat
, koji je trajao od
1864.
do
1870.
između
Paragvaja
i savezni?kih zemalja
Argentine
,
Brazila
i
Urugvaja
, najkrvaviji je sukob u povijesti Latinske Amerike.
Rat je zapo?eo krajem 1864. godine, kao rezultat sukoba između Paragvaja i Brazila izazvanog
urugvajskim ratom
. Argentina i Urugvaj u?li su u rat protiv Paragvaja 1865. godine, a tada je postao poznat kao "Rat Trojnog saveza".
Paragvaj je godinama bio u carinskim i grani?nim prepirkama sa svojim ve?im i mo?nijim susjedima, Argentinom i Brazilom. Urugvaj je također ustrajao na svojoj neovisnosti od istih sila, posebno od Argentine.
Godine 1864. Brazil je pomogao vođi urugvajske Colorado partije da zbaci svog protivnika iz Blanco partije, nakon ?ega je diktator Paragvaja,
Francisco Solano Lopez
, u uvjerenju da je ugro?ena regionalna ravnote?a snaga, krenuo u rat protiv Brazila.
Bartolome Mitre
, predsjednik Argentine, je zatim organizirao savez između Argentine i Urugvaja pod kontrolom Coloradosa (Trojni Savez), koji je zajedni?ki objavio rat Paragvaju
1. svibnja
1865.
Lopezovi su postupci bili nastavak njegovog gomilanja vojske (sastavljena od 50,000 ljudi, bila je tada najja?a u Latinskoj Americi) i prepoznati su od mnogih kao agresija zbog samopromocije i pove?anja nacionalnog teritorija, ali, kako se rat produ?avao, mnogi Argentinci i drugi su po?eli rat gledati kao osvaja?ki pohod vlastitoga predsjednika Mitre.
Na po?etku sukoba, 1865., Paragvajske su snage napredovale na sjever u brazilsku provinciju
Mato Grosso
i ju?no u provinciju
Rio Grande de Sul
. Logisti?ki problemi i gomilanje savezni?kih snaga, koje su uskoro nadbrojale paragvajske u umjeru od deset naprama jedan, su zatim prisilili Paragvajce da se povuku iza svojih granica. U lipnju 1865.
brazilska mornarica
je potukla paragvajsku flotu na rijeci Parana kod Riachuela, blizu Argentinskog grada
Corrientesa
; do sije?nja 1866. saveznici su blokirali sve rijeke prema Paragvaju. U travnju Mitre je poveo savezni?ku invazijsku silu u jugozapadni Paragvaj, ali je dvije godine sprje?avan u napredovanju. Vođene su ?estoke bitke; najznamenitija, u kojoj je Paragvaj kod Curupaytya u rujnu 1866. izvojevao pobjedu, zaustavila je bilo kakvu savezni?ku ofenzivu na godinu dana. Obje strane su u kampanji pretrpjele te?ke gubitke.
U sije?nju 1868. Mitre je zamijenjen na poziciji glavnog zapovjednika Brazilcem Markezom (kasnije Vojvodom) de Caxias. U velja?i brazilska oklopljena plovila su probila paragvajsku liniju obrane kod rije?ne tvrđave Humaita, blizu u??a rijeka Parana and Paraguay, i produ?ile da bombardiraju Asuncion, glavni grad. U Kampanji Lomas Valentinas u prosincu, paragvajska vojska je uni?tena. Lopez je pobjegao na sjever gdje je vodio
gerilski rat
sve dok nije ubijen 1. o?ujka 1870.
Paragvajci su bili fanati?ki odani Lopezu i ratnom naporu, ?to je rezultiralo njihovom borbom do krajnjih granica. Rat je potpuno uni?tio Paragvaj; njegovo prijeratno stanovni?tvo od otprilike 525,000 se do 1871. smanjilo na oko 221,000 od ?ega samo oko 28,000 mu?karaca. Tijekom sukoba Paragvajci nisu patili samo zbog rata nego i zbog neishranjenosti, bolesti i Lopezove diktature pod kojom su brojni mu?eni i ubijeni. Argentina i Brazil su anektirali oko 140,000 ?etvornih kilometara paragvajskog teritorija, Argentina je uzela velik dio regije Misiones i dio Chaca između rijeka
Bermejo
i
Pilcomayo
; Brazil je za osvojeni teritorij pove?ao svoju provinciju Mato Grosso. Obje su zemlje zahtijevale veliku od?tetu (koja nikad nije pla?ena) i okupirale Paragvaj do
1876.
U međuvremenu,
Coloradosi
su u?vrstili svoju vlast u Urugvaju kojim su zatim vladali sve do 1958.