Pam?enje je mogu?nost usvajanja, zadr?avanja i kori?tenja informacija . Pam?enje je uvelike zna?ajno za ?ovjeka, za njegov razvoj i njegov identitet. Ono je u uskoj vezi s u?enjem, mogli bismo re?i da bez njega u?enje ne bi imalo smisla jer je pam?enje mjesto na kojem se ?uvaju informacije, a ujedno je i proces unutar ?ovjeka koji obrađuje te informacije.

Vrste pam?enja [ uredi | uredi kod ]

Postoje tri vrste pam?enja:

• Epizodi?ko pam?enje ? pod epizodi?kim pam?enjem podrazumijevamo sje?anja na događaje koje je netko do?ivio ili koji su se dogodili u njegovoj blizini. Epizodi?ko pam?enje se odnosi na vremensko određivanje zbivanja pojedinih događaja, dakle postavlja se pitanje kada i gdje smo usvojili neku informaciju (npr. ?to smo jeli za doru?ak...)

• Semanti?ko pam?enje ? informacije koje su pohranjene u epizodi?ko pam?enje dalje sele u semanti?ko pam?enje. Za semanti?ko pam?enje mo?emo re?i da se odnosi na op?e znanje za razliku od epizodi?kog. Dok smo u epizodi?kom pam?enju događaje do?ivjeli, u semanti?kom ih nismo do?ivjeli, ali ih znamo kao neke op?e ?injenice (npr. da je Shakespeare napisao " Hamleta "). Semanti?ko pam?enje je nu?no za uporabu jezika, odnosi se na pam?enje zna?enja rije?i i pojmova, gramati?kih pravila za slaganje re?enica itd.

• Proceduralno pam?enje ? proceduralno pam?enje ili pam?enje vje?tina sadr?i znanje o tome kako se ne?to radi ili izvodi. Neke vje?tine poput vo?nje bicikla , plivanja , ga?enja svjetla i sli?nog ne zaboravljamo nikako tijekom ?ivota .

Proceduralno pam?enje uklju?uje tri faze:

• Kognitivna faza ? treba shvatiti sve ?to treba napraviti pri usvajanju vje?tine.

• Faza povezivanja ? određivanje najdjelotvornijeg na?ina povezivanja pojedinih radnji u jednu cjelinu. Sve manje se koriste verbalni aspekti pam?enja (npr. prva brzina dolje, druga gore...), a sve se vi?e koriste motori?ki aspekti pam?enja.

• Automatsko odvijanje vje?tine ? do nje se dolazi dugotrajnom vje?bom koja stvara naviku (automatizam) te zahtjeva samo minimum svjesne kontrole.

Tri procesa pam?enja [ uredi | uredi kod ]

• Kodiranje ? informacije koje ?elimo zadr?ati u pam?enju se kodiraju u kratkoro?nom pam?enju. Te informacije se moraju promijeniti tako da budu smislene i da imaju logi?ki slijed, kako bi se mogle pohraniti i poslije prona?i. Ta promjena informacija pri pam?enju u oblik koji se mo?e pohraniti i poslije prona?i zove se kodiranje. Na takav na?in se informacije pripreme za pohranu u dugoro?no pam?enje. Kodiranjem nastojimo smanjiti koli?inu informacija odbacuju?i neva?no i redundantno, te time olak?avamo budu?e pronala?enje informacija.

Kodiranje je jedinstveno za svaku osobu, svaka osoba ?e razli?ito kodirati određenu informaciju na svoj na?in (npr. istu pri?u pet ljudi ispri?at ?e po sje?anju na pet razli?itih na?ina). Postoji i semanti?ko kodiranje, a to je pohranjivanje podra?aja na temelju njihova zna?enja.

• Pohranjivanje ? druga faza procesiranja informacija je pohranjivanje, a to je odr?avanje informacija tijekom vremena. Da bismo ?to bolje zadr?ali informacije u pam?enju dobro je ponavljati. Na?e znanje o funkcioniranju na?eg pam?enja psiholozi nazivaju metamemorija . Ona omogu?ava u?inkovito kodiranje, pohranjivanje i dosje?anje informacija.

• Pronala?enje ? tre?i proces pam?enja je pronala?enje ili lociranje pohranjenih informacija i njihovo vra?anje u svijest . Prona?i informaciju ?e biti lak?e ako smo je kodirali na ?to kvalitetniji na?in (npr. koriste?i semanti?ko kodiranje).

Tri faze pam?enja [ uredi | uredi kod ]

• Senzori?ko pam?enje ? senzori?ko pam?enje vrlo kratko zadr?ava dolaze?e informacije u nepromijenjenom obliku. Za vid to vrijeme iznosi pribli?no pola sekunde, a za sluh oko dvije sekunde. Postoji vidno senzori?ko pam?enje, to je tzv. ikoni?ko pam?enje (npr. ako u mraku vrtimo upaljenu cigaretu percipiramo krug i to vrlo kratko), i slu?no senzori?ko pam?enje, to je tzv. ehoi?ko pam?enje. Slu?no senzori?ko pam?enje traje du?e od vidnog pa ?emo npr. zadnju rije? koju ?ujemo lak?e zapamtiti nego ako je vidimo. Senzori?ko pam?enje jo? se zove i perceptivno pam?enje jer se informacije prenose i na temelju samog podra?aja. Istodobnim radom senzori?kog i dugoro?nog pam?enja uspje?no se provodi prepoznavanje oblika. Senzori?ko pam?enje je va?no jer ono omogu?uje da se percipiraju podra?aji koji traju vrlo kratko, a koji su bitni za ?ivot (npr. zvuk slomljene gran?ice koji upozorava na bljesak munje u mraku koji na vrlo kratko vrijeme osvjetljava okolinu).

• Kratkoro?no pam?enje ? Nakon ?to je informacija do?la u senzorno pam?enje, ona odlazi u kratkoro?no pam?enje. Kratkoro?no pam?enje je faza pam?enja koja zadr?ava podatke u trajanju od po prilici jedne minute nakon nastanka tragova podra?aja. Naziva se i radno pam?enje ili radna memorija. Informacije koje ?elimo zadr?ati u pam?enju se kodiraju u kratkoro?nom pam?enju. Na takav na?in se informacije pripreme za pohranu u dugoro?no pam?enje. Kad neku informaciju iz dugoro?nog pam?enja vratimo u kratkoro?no, onda kratkoro?no pam?enje ima ulogu tzv. radnog pam?enja. Za ?ovjeka je kratkoro?no pam?enje od iznimne va?nosti jer ono slu?i da bismo razumjeli ljudski govor formiran u re?enice . Ako bi kratkoro?no pam?enje bilo o?te?eno onda ne bismo mogli zapamtiti po?etak re?enice i zatim ga povezati sa sredinom i krajem re?enice u logi?ku cjelinu. Kapacitet kratkoro?nog pam?enja u prosjeku iznosi između pet i devet nepovezanih ?estica, a to zna?i da se mo?e odjednom zapamtiti toliki broj nepovezanih brojeva (npr. 1492 izgovaramo kao jedan broj, ili npr. broj 124315 rastavimo na 124 i 315 i sl.).

• Dugoro?no pam?enje ? Dugoro?no pam?enje ima neograni?en kapacitet, veliki broj informacija u dugoro?nom pam?enju ostaju cijeli ?ivot. Da bismo se dosjetili neke informacije koja je zapisana u dugoro?no pam?enje slu?imo se znacima za dosje?anje (npr. znak je slovo -o, a zadatak je prona?i u svojoj memoriji neko vo?e na -o), zatim znacima za kodiranje (npr. osoba, miris ). Pri pam?enju ?ovjek obi?no zapamti vi?e konkretnih pojmova nego apstraktnih, jer stvara likovne predod?be tih konkretnih pojmova, tako da mo?emo re?i da se stvaraju dvostruki tragovi pam?enja: slikovni i verbalni . Za apstraktne pojmove se obi?no stvara samo verbalni trag pa ih je te?e zapamtiti. U dugoro?nom pam?enju neku informaciju mo?emo koristiti u razne svrhe pa je va?no da postoji vi?e dobrih putova za njeno pronala?enje. Budu?i da su u dugoro?nom pam?enju pohranjene informacije iz osjetila ono se jo? naziva i perceptivno dugoro?no pam?enje. Postoji niz podjela dugoro?nog pam?enja. Postoji slu?no, vidno, okusno pam?enje, te vizualno i auditivno pam?enje. Postoji eksplicitno (ako se namjerno ?elimo ne?ega sjetiti) i implicitno pam?enje (ako se nenamjerno sjetimo).

Pri podjeli dugoro?nog pam?enja mo?emo istaknuti jedan fenomen, a to je tzv. " blic pam?enje " (flashbulb memory). Blic pam?enje je izuzetno dobro pam?enje detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon iznenađuju?eg događaja zna?ajnog za osobu. Za blic pam?enje je specifi?na potpunost, to?nost, ?ivost i otpornost na zaboravljanje.

?esto se koristi podjela dugoro?nog pam?enja na automatsko pam?enje i pam?enje koje zahtjeva napor. Automatsko pam?enje je pam?enje onih događaja na koje ne moramo obra?ati pa?nju, oni su jednostavno dio na?eg biolo?kog nasljeđa (npr. kad neku osobu u danu vidimo dva puta to smo automatski zapamtili, a da pri tom nismo ulo?ili nikakav napor). Pam?enje koje zahtijeva napor je pam?enje nekih pojmova ili brojeva koje u sebi sadr?avaju neki određeni napor pri pam?enju.

Smetnje pam?enja [ uredi | uredi kod ]

Smetnje pam?enja se uglavnom kategoriziraju na tri na?ina:

• Prema nazivu bolesti
• Prema mjestu mozgovnog o?te?enja
• Prema funkcionalnom o?te?enju mozga

Amnezije [ uredi | uredi kod ]

Op?enito smanjena mogu?nost pam?enja zove se hipomnezija , a poreme?aj koji se o?ituje u pam?enju svih informacija koje se percipiraju zove se hipermnezija . Kod starijih ljudi mogu se pojavljivati la?na sje?anja ili paramnezije , koje nastaju tako ?to se praznine u sje?anju popunjavaju izmi?ljenim podacima. Tu se ubraja i fenomen deja-vu pri ?emu imamo dojam da se odvija ono ?to smo ve? do?ivjeli.

Znamo da se nakon potresa mozga ne mo?emo sjetiti događaja koji su se zbili neposredno prije i to se naziva retrogradna amnezija . No znatno ve?i problem je anterogradna amnezija ? nemogu?nost stvaranja novog dugoro?nog pam?enja. Ova se bolest mo?e javiti i kao posljedica dugotrajnog konzumiranja alkohola (nedostatak vitamina B ).

Baddeley razlikuje primarnu i sekundarnu amneziju. Primarna amnezija se odnosi na jak deficit u dugoro?nom pam?enju bez manjkavosti u ostalim aspektima, dok se sekundarna amnezija odnosi na probleme s dugoro?nim pam?enjem koji se pojavljuju kao posljedica deficita ostalih procesa (npr. smanjena ili potpuno izgubljena mogu?nost razumijevanja govora ili smetnja pa?nje).

Amnezije se odnose samo na epizodi?ko pam?enje, dok semanti?ko ostaje neo?te?eno.

Postoje i normalne promjene pam?enja uzrokovane starenjem i patolo?ke promjene poput senilne demencije ( skleroza ).

Osim amnezija poznata je i Alzheimerova bolest koja se o?ituje smetnjama u semanti?kom pam?enju, te Korsakovljev sindrom ?iji je simptom anterogradna amnezija, a ve?e se uz o?te?enja limbi?kog sustava.