Opsada Beograda 1456. ( mađ. Nandorfehervari diadal , tur. Belgrad ku?atması ) je drugi veliki napad Turaka na Beograd , a dogodio se između 4. i 22. srpnja . Nakon pada Carigrada , glavni protivnik Osmanlija na zapadu bila je kraljevina Ugarska . Sultan Mehmed II. pokrenuo je veliku vojsku s ciljem osvajanja Smedereva , prijestolnice srpskog despota đurđa Brankovi?a , i Beograda, najzna?ajnijeg ugarskog upori?ta na ju?noj granici.

Veliku tursku silu nisu do?ekale ujedinjene kr??anske snage ?emu su se mnogi nadali. ?ak ni u samoj Ugarskoj nije postignut dogovor o jedinstvenom djelovanju. Vojsku koja je branila beogradsku utvrdu ?inili su odredi koje je okupio Ivan Hunjadi i ne?to trupa koje je poslao despot đurađ, kao i odredi slabo naoru?anih kri?ara .

Zna?ajan događaj tijekom opsade je razbijanje turske flote na Dunavu 14. srpnja 1456. godine. Uvidjev?i da ne mogu odsje?i grad od rijeka, a samim tim i od Ugarske, Turci su se odlu?ili na ?estok juri? koji je izveden 21. srpnja . Uz velike napore opkoljeni su se obranili, a sutradan je uslijedilo tursko povla?enje. Podnevna zvona, po nalogu pape Kalista III., proslavljaju ovaj događaj sve do dana?njih dana.

Ugarska od 1440. do 1456. [ uredi | uredi kod ]

Smr?u Vladislava I. Jagelonca , 1444. godine, Ugarska je ostala bez vladara. Dr?avom je upravljalo vije?e koje je izvr?nu vlast povjerilo sedmorici kapetana. Potvrđen je izbor Ladislava V. za kralja, a odlu?eno je da se do njegovih osamnaest godina vlast povjeri jednom od guvernera. Ova du?nost dodijeljena je Ivanu Hunjadiju 1446. godine. Hunjadi se aktivno borio protiv Turaka. Ipak, 18. listopada 1448. njegove snage su pora?ene na Kosovu polju . Ovom prilikom Hunjadi je zarobljen, ali je uspio pobje?i, da bi potom ponovno pao u zarobljeni?tvo srpskog despota đurađa Brankovi?a. Odnosi među njima su se pobolj?ali tek 1451. , kada su despotu vra?ena neka imanja u Ugarskoj, ali ?e oni ostati slo?eni i u sljede?em razdoblju. Za vrijeme Hunjadijevog odsustva ponovno je postalo aktualno pitanje izbora vladara. Godine 1452. , car Svetog Rimskog Carstva Fridrik III. se pod pritiskom pobune stale?a u Be?u morao odre?i skrbni?tva nad Ladislavom i dozvoliti mu povratak u Ugarsku. Za novog skrbnika dvanaestogodi?njeg Ladislava izabran je Ulrich Celjski . Kao naknadu za ovaj polo?aj Hunjadi je dobio neke posjede, imenovan je za nasljednog bistri?kog ?upana i za zapovjednika (kapetana) ugarske vojske. Poslije povratka kralja u Ugarsku, polo?aj guvernera je ukinut jer su Hunjadijevi protivnici smatrali to nepotrebnim.

Osmansko Carstvo od 1441. do 1456. [ uredi | uredi kod ]

Nakon smrti Murata II. na Osmanovo prijestolje dolazi Mehmed II. , kasnije nazvan Osvaja?. Ve? u prvim godinama vladavine 1453. godine postigao je veliki uspjeh. Osvojen je Carigrad, prijestolnica bizantskih careva i centar isto?nog kr??anstva. Ova pobjeda oja?ala je ratoborno krilo među otomanskim velikodostojnicima koje je podr?avalo Mehmeda. On je u srpnju 1453. uklonio velikog vezira D?andarli Halila, koji se ?esto zalagao za kompromis s kr??anskim silama.

Osnovna preokupacija turskog sulatana bio je Balkan . Za sultana je bilo zna?ajno osigurati prevlast na Dunavu. U takvim okolnostima neizbje?no je morao do?i u sukob s Ugarskom. Pohod 1454. bio je neuspje?an. Sljede?e godine zauzeo je Novo Brdo, va?nu i bogatu rudarsku oblast. Vla?ka je mirovala, a vojvoda od Moldavije prihvatio je u listopadu 1455. pla?ati danak kako bi osigurao mir i slobodnu trgovinu za svoje podanike u Akermanu. Sultan je mogao mirno organizirati pohod na Ugarsku koju su razarali unutarnji sukobi.

Pripreme za kri?arski pohod i nesuglasnost kr??ana [ uredi | uredi kod ]

U ovom razdoblju u Ugarskoj, kao i na zapadu, pravljeni su planovi za kri?arski pohod protiv Osmanlija. U velja?i 1456. u Budimu je odr?an sabor ugarskih velika?a na kome se raspravljalo o obrani ju?ne granice i opremanju vojske. Tom prilikom odlu?no su istupila dva crkvena dostojanstvenika. Prvi je bio Ivan Kapistran , koji je s Hunjadijem boravio u Ju?noj Ugarskoj, gdje je zagovarao neophodnost rata protiv Turaka. Njega je papa i slu?beno imenovao za kri?arskog propovjednika. Drugi je bio Juan Carvajal. On je na saboru odlu?no istupio isti?u?i da se u Italiji obavljaju velikose?ne pripreme. Sabor je zavr?en u travnju bez zna?ajnijih zaklju?aka.

U Italiji su zaista pravljeni veliki planovi. Rimski papa Kalist III. gradio je flotu na Tiberu , a pomo? je obe?ao i Alfons Aragonski kao i Mleci , Genova, Firenza, Modena, Bologna, burgundski vojvoda i portugalski kralj. Ra?unalo se na vojske cara Svetog Rimskog Carstva i ugarskog kralja. Ipak, kr??anski svijet nije bio jedinstven, mnogi europski vladari nisu podr?ali pohod, (francuski kralj Karlo VII. se dr?ao po strani, a u Engleskoj je po?injao dinasti?ki sukob kasnije nazvan Rat ru?a ).

Pripreme za borbu [ uredi | uredi kod ]

Prikupljanje kr??anske vojske [ uredi | uredi kod ]

Po?to podr?ka dvora i plemi?a nije bila osigurana, moralo se mobilizirati veliki broj fanati?nih vjernika. Propovijedanje kri?arskog rata, koji je objavljen jo? u velja?i 1456., dobilo je na va?nosti. Glavni propovjednik bio je franjevac Kapistran. Odziv siroma?nih bio je masovan. Bilo je tu ljudi raznih zanimanja ili bez zanimanja, studenata i avanturista svih vrsta. Grupe kri?ara stizale su sa svih strana, preko Budima u Petrovaradin , u kome je bilo sredi?nje mjesto okupljanja.

I pored svih neuspjeha, neumorni Hunjadi je ulagao goleme napore kako bi okupio vojsku. 12. lipnja pisao je u Erdelj i tra?io pomo?, prije svega konjicu. 22. lipnja pisao je zajednici sedam saksonskih stolica, ali pomo? nije do?la. Ponovno pi?e u Erdelj 3. srpnja , ali vremena vi?e nije bilo, jer su se Turci pribli?ili Dunavu. Iako sa slabijim snagama, Hunjadi se u lipnju uputio u susret Turcima.

Turske pripreme [ uredi | uredi kod ]

Turske pripreme po?ele su jo? u zimu 1456. godine. Na ravnici između Istanbula i Jedrena skupila se brojna vojska. Sultan je tra?io pomo? od svojih vazala: od bosanskog kralja tra?io je 10.000 ljudi, od hercega Stjepana Vuk?i?a 8.000, a od vojvode Petra I. Pavlovi?a 4.000 i odgovaraju?u koli?inu namirnica od svakog od njih. Oni su odbili poslati ovu pomo?, isti?u?i kako ?e pla?ati samo redovan danak . Ali i bez njih turska sila je bila ogromna. Sakupljana je vojska iz svih provincija. Vojsku je predvodio osobno Mehmed II., a uz njega su bile najzna?ajnije vojskovođe; među njima i rumelijski beglerbeg Karad?a i zapovjednik jani?ara Hasan. U turskoj vojsci bilo je i stranaca iz Perzije , s posjeda egipatskog sultana, Tatara , također i stru?njaka za lijevanje topova iz Italije i Njema?ke. O brojnosti ove vojske ne postoje pouzdani podaci. ?ak i o?evidac Tagliacozzo, Kapistranov pratilac, u razli?itim trenucima iznosi razli?ite podatke. Prvi put govori o 100.000, a drugi put o 160.000 vojnika. Po rije?ima salbur?kog tajnika Bernarda Krojbur?kog turska vojska nikada nije imala preko 100.000 ljudi, pa se ova brojka mo?e uzeti za gornju granicu.

Pored vojske pripremljeno je topni?tvo i flota. Neki topovi su, zbog lak?eg transporta, lijevani usput u Skoplju i vjerojatno u Kru?evcu . Po Kapistranovim rije?ima, oko Beograda je bilo 300 turskih topova razli?ite veli?ine. Topovi su izrađivani ?ak i od metala od kojih su bile izrađene carigradske dragocjenosti, figure konja, crkvena zvona i kri?evi na crkvama. Osim topova Turci su koristili i razne druge opsadne sprave. Građena je brojna flota. Brodovi su građeni na Moravi (oko 100), a vjerojatno su neke lađe do?le uz Dunav iz Crnog mora . Po podacima suvremenika broj brodova se kretao od 200 do nekoliko desetina.

Mnogo napora iziskivala je i opskrba ovako brojne vojske. Namirnice su dovla?ene sa svih strana, kopnom i vodom, ali ni svi napori nisu mogli da osigurati urednu opskrbu. Ve? sredinom srpnja znalo se da vlada nesta?ica u turskom taboru i u ljudskoj i u sto?noj hrani. Tursku opskrbu ometala je i ?injenica ?to su se Srbi dr?ali neprijateljski, te napadali i plja?kali turske transporte.

Kr??anska vojska [ uredi | uredi kod ]

Ne zna se kolika je bila posada beogradskog utvrđenja. Glavni zapovjednik grada bio je Mihailo Silađi , Hunjadijev rođak i suradnik. Podr?ka plemstva je izostala. ?tovi?e, tursko nadiranje ka Dunavu izazvalo je paniku, te su mnogi plemi?i, a i sam kralj, pobjegli na zapad. Beogradu je u pomo? pritekao Ivan Hunjadi. On nije uspio prikupiti veliku vojsku. Uz njega su uglavnom bili njegovi stari suborci, prekaljeni borci i izvjestan broj najamnika ?ije je prikupljanje pomogao i srpski despot ?ije su snage neposredno prije napada na Beograd odolijele otomanskoj opsadi Smederevskog Grada. Hunjadi je opremio i najve?i dio lađa. One ?e odigrati veoma zna?ajnu ulogu u borbama u kojima su sudjelovali i odredi, najvi?e konjica, ma?vanskog bana Jovana Korođskog kao i Ladislav Kanjini i Sebastijan Rozgonji sa svojim ljudima.

Najvi?e je bilo kri?ara. Oni su dolazili sa svih strana, najvi?e iz Ugarske, ali i iz Austrije, Poljske, ?e?ke, Njema?ke. Glavni logor kri?arske vojske bio je kod Zemuna . Ova vojska bila je slabo opremljena. Konja gotovo da i nije imala, a prave ratne opreme veoma malo. Hunjadi nije imao dovoljno povjerenja u ovu vojsku, a i sam Kapistran je ulagao velike napore kako bi odr?ao red. Od svih prispjelih kri?ara samo je manji broj sudjelovao u borbama. Prva grupa, koju je predvodio osobno Kapistran, preba?ena je na pet lađa u Beograd 2. srpnja. Ve? 3. srpnja grad je bio potpuno odsje?en. Najvjerojatnije je u borbama u gradu i oko njega sudjelovalo između 10 i 20 tisu?a kr??anskih vojnika. Veliki problem za ovu vojsku bila je opskrba. Ona se ne?to popravila tek poslije borbi na Dunavu 14. srpnja.

Borbe [ uredi | uredi kod ]

Opsada 14. srpnja [ uredi | uredi kod ]

U lipnju 1456. ogromna turska vojska se kretala kroz Srbiju ka Dunavu. đurađ Brankovi? i cijeli srpski narod bili su uznemireni dolaskom turske sile. Ba? tada se na nebu pojavila zvijezda repatica koja doseza?e do zemlje. Onda?nji, praznovjerni svijet smatrao je da ova pojava, kasnije nazvana Halleyjev komet , donosi nesre?u. Srpski despot slao je sultanu darove kako bi ga umilostivio ali bez uspjeha, pa je turska vojska do?la pod Smederevo. Jedan dio turske vojske zaposjeo je Rudnik, a jedan broj konjanika je krenuo protiv Skenderbega. Smederevo je bilo dobro opskrbljivano i utvrđeno. I drugi srpski gradovi bili su spremni za borbu. Turci su napali Smederevo, ali je grad odolijevao. Spaljeno je predgrađe. Na vijest o dolasku Ugara, sultan Mehmed II. se pokolebao. Po?to gubitci nisu bili zanemarivi, odustao je od osvajanja srpske prijestolnice i krenuo ka Beogradu.

Turski plja?ka?ki odredi jo? su tijekom lipnja uznemiravali okolinu Beograda. Tom prilikom stradala je i jedna srpska crkva za ?iju se obnovu zalagao Silađi, bez sumnje s ciljem zadobivanja Srba u zajedni?ku borbu.

Hunjadi je bio dobro obavije?ten o pokretima i nakanama sultanove vojske. Kanio je presresti turske brodove na Dunavu prije nego ?to stignu do Beograda. S tim ciljem je oti?ao u Kovin, ali kada su 3. srpnja turski brodovi nai?li, on nije imao dovoljno snage za planiranu akciju. Istog dana turski brodovi su bili pred Beogradom.

Stanovni?tvo grada bilo je zaprepa?teno turskom silom. To nije bio napad nekog lokalnog turskog zapovjednika, ve? napad goleme vojske koju je predvodio sultan. Kada je u grad 2. srpnja do?ao odred kri?ara sa?ekan je burno, uz glazbu i op?e veselje. Kapistran je planirao iz Beograda oti?i Hunjadiju i da zajedno pripremiti pomo? opsjednutom gradu. Silađi je bio protiv Kapistranovog odlaska jer je smatrao da je kasno organizirati nove odrede, te da se treba boriti onim ?ime se raspola?e. No, Kapistran je ipak oti?ao 3. srpnja. Hunjadi je pripremao brodove u Slankamenu . Ove napore pomagao je i srpski despot. On je obe?ao veliku pomo? ako se borba protiv Turaka nastavi i ju?no od Save i Dunava . U Italiji se pro?irila vijest da je Hunjadi spreman dogovoriti se sa sultanom, ali je po svoj prilici ovo bila varka kako bi se izvr?io pritisak na talijanske dvorove jer su te glasine istovremeno javljale da je sultanu uglavnom stalo do slobodnog prolaza u Italiju.

Turska vojska je prvih dana srpnja zauzela cijelu okolicu Beograda. Na najistaknutijem mjestu postavljen je sultanov ?ator okru?en janji?arima. Na lijevom krilu, du? savske obale bile su raspoređene snage pod zapovjedni?tvom beglerbega azijskih posjeda, a du? dunavske snage rumelijskog beglerbega Karad?e.

Bitka na rijeci 14. srpnja 1456. [ uredi | uredi kod ]

Situacija u opsjednutom Beogradu postajala je sve te?a, pa je vanjska akcija bila sve potrebnija. Ugarska flota okupila se do 13. srpnja u Slankamenu. Bio je samo jedan ve?i brod s topovima i eksplozivnim materijalom. U Slankamenu su također bili iskusni Hunjadijevi borci i odredi kri?ara. Kapistran je propovijedima odr?avao moral boraca. Da bi akcija bila uspje?na, bilo je dogovoreno da beogradski kastelani pripreme male lađe i da, kad borba po?ne, napadnu Turke.

No?ena rije?nim strujama Dunava, flota je krenula k Beogradu. U borbi su na kr??anskoj strani sudjelovali ?ajka?i, ljudi koji su dobro poznavali Dunav, ?to ?e se pokazati izuzetno va?nim u potonjim borbama. Kopnom se k Zemunu kretala kri?arska vojska pod Kapistranovim zapovjedni?tvom. K Beogradu je i?ao i Hunjadi sa svojim ljudima. Udru?ene snage pod Hunjadijem kod Zemuna su vodile prve borbe. Turske lađe bile su raspoređene kod Zemuna i povezane lancima kako bi lak?e sprije?ile proboj borbene crte. Hunjadi je za dan prodora na Dunavu izabrao 14. srpanj. Sve je ovisilo o prvom naletu, i o tomu ho?e li se razbiti red turskih galija. Ugarske lađe ?estoko su napale. Razbijena je prva turska borbena crta. Brodovi su djelovali jedni na druge topovima i pu?kama, a kada bi se dovoljno pribli?ili, zapo?injala bi borba prsa u prsa. Za ishod borbe bio je zna?ajan napad ?ajka?a iz Beograda, s leđa. Hrabrost Srba ?ajka?a naro?ito je hvalio Tagliacozzo. Za vrijeme borbi ne?ijom nepa?njom izbio je po?ar na najve?oj kr??anskoj lađi. Po?ar je uga?en, ali je lađa onesposobljena, ?to je Tagliacozzo naveo kao razlog zbog koga sve turske lađe nisu zarobljene ili uni?tene.

Lokacija na kojoj je te?ko pora?ena turska flota tijekom bitke na Dunavu 14. srpnja 1456. godine

Poslije razbijanja prvog borbenog reda turskih galija, mali pokretni kr??anski brodovi imali su ve?e izglede za uspjeh. Turke je uhvatila panika. Neke lađe su pobjegle, druge su zarobljene. Rezultat borbe bio je nekoliko potopljenih galija, nekoliko zarobljenih i vi?e stotina podavljenih Turaka. Kr??ani su imali manje ?rtava. Glavni rezultat borbe bilo je otvaranje rije?nog puta k gradu. Stigla su poja?anja i namirnice. Sutradan, poslije pobjede kod Zemuna, u Beograd su u?li Hunjadi i Kapistran nose?i zaplijenjene turske zastave. Po Silađijevoj zapovijedi istaknute su na gradske zidine. Kapistran je ubrzo napustio Beograd. Najvi?e vremena proveo je s kri?arima u Zemunu.

Opsada od 14. do 21. srpnja [ uredi | uredi kod ]

Odmah po ulasku u grad Hunjadi je poduzeo sve ?to je bilo u njegovoj mo?i kako bi pobolj?ao obranu. Radilo se na popravku gradskih bedema, opskrbi grada i uvje?bavanju kri?ara. Ove poslove zajedni?ki su obavljali Hunjadi i Silađi. Kapistran je u Zemunu uvje?bavao i opremao kri?are.

Poslije poraza na Dunavu, Turci su jo? vi?e pa?nje posvetili napadu s kopna. Bombardiranje je nastavljeno i dovla?en je materijal za zatrpavanje gradskog jarka. Dana 15. srpnja do?lo je do manjeg okr?aja ispred gradskih zidina. Jedna manja grupa kri?ara, koju je predvodio Farka?, iza?la je iz grada gdje su ih Turci potukli.

Turci su se spremali za napad. Gradske zidine ve? su popu?tale na toliko mjesta, a sve se nije moglo popraviti. Otpo?elo je i kopanje podzemnog kanala kako bi se minirali zidovi i omogu?io prodor u grad. Zemljom iz ovog kanala zatrpavan je jarak. Hunjadi je 20. srpnja obavije?ten o turskom napadu koji je trebao uslijediti.

Tursko bombardiranje je prestalo. Odvijale su se posljednje pripreme za op?i napad. Hunjadi je smatrao da je situacija bezizlazna, pa je u no?i između 20. i 21. srpnja predlo?io napu?tanje grada. On sam je napustio grad, ali nije zapovjedio povla?enje ugarskih odreda, a i sam je ostao u neposrednoj blizini Beograda odakle je zapovijedao. No? pred napad, u grad je preba?ena grupa od 4.000 kri?ara.

Napad [ uredi | uredi kod ]

Uve?er 21. srpnja po?eo je turski napad. Vojsku su obilazili dervi?i i određivali nagrade za one koji se prvi popnu na zidine i one koji prvi uđu u grad. Uz velike gubitke napada?i su se pribli?avali zidinama. Turci su napadali svim sredstvima ali su se i kr??ani ?estoko borili. U borbu se uklju?ilo sve?enstvo. Turci su se probili u Donji grad. Ova grupa je tek poslije ?estoke borbe izba?ena iz grada. Oko pono?i borba je dostigla vrhunac. Kriti?ni trenutak je nastupio kada je grupa od 600-700 janji?ara prodrla u grad. Borbe su vođene kako na bedemima tako i na ulicama. U ovom trenutku i Silađi je posumnjao u mogu?nost obrane grada. Turci su juri?ali k mostu koji je vodio u Gornji grad. Po?to ovaj most nije bio podignut, na njemu se razvila naj?e??a borba. O ovoj borbi ovisila je sudbina grada. Janji?ari se nisu uspjeli probiti u Gornji grad. Uslijedio je kr??anski protunapad u ranu zoru 22. srpnja.

Branitelji su bacali baklje na turske vojnike koji su se penjali na gradske zidine. Brzo je buknula vatra i turski prodor je prekinut. Janji?ari, koji su bili odsje?eni u gradu, su pobijeni. Sinkronizacija kr??anske akcije znatno je doprinijela i njezinoj u?inkovitosti. Ona nije mogla biti rezultat pojedina?ne inicijative kri?ara. Turci su bili uvjereni da je sve vr?eno po Hunjadijevom planu. Turske lađe nisu odigrale zna?ajniju ulogu prilikom ovog napada. Kr??ani su gospodarili rijekama. Sultan je zapovijedio spaljivanje neo?te?enih brodova kako ne bi pali u neprijateljske ruke. To je i u?injeno ujutro 22. srpnja.

Borbe 22. srpnja [ uredi | uredi kod ]

Hunjadi je 22. srpnja zapovjedio Silađiju da nikoga ne pu?ta iz grada kako branitelje ne bi uni?tili Turci na otvorenom polju. Ipak, kri?are nije bilo mogu?e zadr?ati. Oni su izlazili kroz ru?evine i probijene zidove. Prvu, malu grupu kri?ara, Turci nisu napali jer im je cilj bio da ih ?to vi?e izađe. Po?to su njegovi pozivi da se vrate bili uzaludni, Kapistran im se i sam pridru?io. Kri?ari su juri?ali uz potporu turskih topova koje su okrenuli protiv Turaka. Odmah su po?eli plja?kati turske ?atore.

U po?etku Turci nisu sprje?avali ispad kr??ana. Po Hunjadiju i Kapistranu oni su ovo radili namjerno, a isto obja?njenje se nalazi i u turskim izvorima. Mogu?e je ipak da su Turci ve? tada po?eli povla?enje. Ipak, ubrzo je uslijedio ?estok turski protunapad. Kri?ari su razbijeni, a Kapistran se spasio. Sam Hunjadi nije sudjelovao u ovim borbama. U borbi je sudjelovao Mehmed II. koji je poku?avao sprije?iti povla?enje svoje vojske. U ovom okr?aju je i ranjen. Mnogi istaknuti Turci su izginuli. Među njima i rumelijski beglerbeg Karad?a, koji je poginuo od topovske kugle prije turskog napada 21. srpnja, a u borbama ispred grada poginuo je zapovjednik janji?ara, Hasan. U borbama oko Beograda janji?ari su te?ko stradali.

Povla?enje Turaka [ uredi | uredi kod ]

Iako su stjerali kr??ane u grad, Turci nisu imali snage osvojiti ga. Ve? poslije neuspjeha u no?i između 21 i 22. srpnja, sultan se odlu?io povu?i. Razlozi za povla?enje bili su veliki gubitci i pogibija nekih od najzna?ajnijih dostojanstvenika.

Prve pripreme za povla?enje izvr?ene su 22. srpnja. Ujutru su spaljene lađe na Dunavu, a potom je uni?tavano sve ?to se nije moglo ponijeti. Nije bilo mogu?e uni?titi ili odnijeti sve ?to je prethodnih tjedana doneseno. Tijekom no?i, 22. na 23. srpnja, cijela turska vojska se povukla. Turci su se trudili da njihovo povla?enje prođe nezapa?eno kako bi izbjegli gonjenje. Zahvaljuju?i brzini kojom su se Turci evakuirali, kr??ani su do?li do bogatog plijena. Zaplijenjen je veliki broj topova.

Kapistran je ?elio krenuti u potjeru za Turcima, ali su protiv toga bili Silađi i Hunjadi, jer su znali da malobrojni kr??ani ne bi mogli na otvorenom polju potu?i tursku vojsku, ?ak iako su se Turci povla?ili. Manje grupe kr??ana krenule su radi plja?ke u gonjenje Turaka. Otimali su sve ?to su mogli, a najvi?e tegle?u stoku.

Posljedice [ uredi | uredi kod ]

Vijest o kr??anskoj pobjedi ?irila se vrlo brzo. Mnogi su se ponadali da su zaustavljena turska osvajanja. Najzna?ajniji beogradski branitelji, Hunjadi i Kapistran, slali su pisma ugarskom kralju, papi, plemi?ima, Veneciji, milanskom vojvodi. Papa je vijest o pobjedi raznosio dalje pa je ona stigla i do etiopskog vladara. Vijest o pobjedi ?irili su i Dubrov?ani . Papa je 6. kolovoz proglasio danom beogradske pobjede koji se trebao slaviti u cijelom kr??anskom svijetu. O zna?aju koji su suvremenici pridavali ovom događaju, pokazuje i veliki broj suvremenih izvora. Ni jedan događaj u srednjovjekovnoj beogradskoj povijesti nije zabilje?en u tako velikom broju izvora.

Pobjedu kr??ana obilje?io je i gubitak najzna?ajnijih branitelja. Naime, u polurazorenom gradu do?lo je do ?irenja raznih zaraznih bolesti. Kod Hunjadija su se prvi znaci kuge pojavili 4. kolovoza , a 6. kolovoza su se prvi simptomi pojavili i kod Kapistrana. Hunjadi je preba?en u Zemun gdje je nakon tjedan dana umro. Kr??ani su izgubili ?ovjeka koji je cijeli svoj ?ivot posvetio borbi protiv Turaka, a Turci su dobili zadovolj?tinu za pretrpljeni poraz ? grad nisu osvojili, ali je njihov najve?i protivnik bio mrtav. Kapistran je umro 23. listopada 1456. godine u Iloku . Prije kraja godine umro je i srpski despot đurađ Brankovi? , jo? jedna va?na li?nost u balkanskoj politici prethodnih stolje?a.

Papinski legat Carvajal jo? uvijek se nadao u mogu?nosti organiziranja kri?arskog rata i nastavljanja borbe protiv Turaka. Međutim, takav pothvat bio je nemogu? bez podr?ke plemi?a koji bi osigurali konjicu, a on takvu podr?ku nije imao. Kri?ari su se u potpunosti razi?li tek u prosincu 1456. godine. Zna?aj kr??anske pobjede sastoji se u privremenom zaustavljanju turskih osvajanja i daljnjeg prodora k zapadnoj Europi.

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Jovanka Kali?-Miju?kovi?, Beograd u srednjem veku, Beograd, 1967.
• Mom?ilo Spremi?, Despot đurađ Brankovi? i njegovo doba, Beograd 1994.
• Rober Mantran, Istorija Osmanskog carstva, Klio, Beograd, 2002.
• Peter Rokai, Zoltan đere, Tibor Pal, Aleksandar Kasa?, Istorija Mađara, Klio 2002.
• Franc Babinger, Mehmed Osvaja? i njegovo doba, Novi Sad 1968.
• Mihailo Dini?, Građa za istoriju Beograda u Srednjem veku II, Istorijski arhiv Beograd, Beograd 1958.