Neovisna izdava?ka (diskografska) ku?a
,
nezavisna izdava?ka ku?a
,
diskografska ku?a
koja nije ovisna o velikim diskografskim ku?ama. Sli?e
fanzinima
jer podrazumijevaju okupljanje i promoviranje srodnih glazbenika na diskografskim etiketama koje se vode kao skromna
samoizdata
ku?na radinost
ili
malo poduzetni?tvo
. Razdioba izdanja neovisnih diskografskih ku?a je izvan
lanaca
velikih distributera. Neovisni izdava?i sami aran?iraju raspa?avanje ili izdanja prodaju posredovanjem alternativnih i neovisnih distributera, kao ?to je
Rough Trade
(poslije je postao zna?ajan neovisni izdava?). Neke neovisne ku?e vremenom su same postale veliki izdava?i. Po?etci
Atlantic Recordsa
(dio velike etikete Warner/Elektra /Atlantic) bili su kasnih 1940-ih kad je bio neovisni izdava?.
Virgin Records
i neke od specijalisti?kih tvrdaka za objavljivanje starih kataloga (poput Charlyja ili Chiswicka), punk i novi val 1970-ih potaknuli su preporod neovisnog izdava?tva.
Novi val
i
punk
iznjedrili su bogatu neovisni?ku pozornicu. Predstavnici neovisnih izdava?a iz tog vremena su
Stiff
,
Two Tone
, Rough Trade,
Postcard
,
Factory
i
Mute
. Tijekom 1980-ih ve?ina neovisnih izdava?a opstajala je kao
podetiketa
u ve?inskom vlasni?tvu velikog izdava?a, ?to se u sli?nom obliku nastavilo sljede?ih desetlje?a. Među prve neovisne izdava?e u Hrvata spadaju
Zdenko Franji?
i njegova etiketa
Slu?aj najglasnije
,
Marinko Bi?ki?
i
Edicija Lvxor Design
i ostali.
[1]
