Muavija I.
, puna
imena
Muavija ibn Abi Sufijan
(
Meka
, između
597.
i
605.
[1]
?
Damask
,
680.
), bio je utemeljitelj i
kalif
Omejidskog Kalifata
od
661.
godine do svoje smrti 680. godine.
Jedan je od sinova
Abu Sufjana
, vođe
mekanske
opozicije
proroka Muhameda
.
Muavija I. bio je
Osmanov
rođak
i osvetio se za ubojstvo (u to vrijeme bio je namjesnik u
Siriji
), ?to je prakti?no predstavljalo po?etak preotimanja hilafeta od
Alija ibn Abu Taliba
koji niti je mogao posti?i dogovor s njim niti poduzeti odlu?nu akciju kako bi zadr?ao politi?ku
mo?
. Postao je kalif i utemeljitelj
omejidske dinastije
nakon ?to je prisilio
Hasana ibn Alija
, Alijeva sina, na abdikaciju (da se odrekne hilafeta).
Kada je postao kalif, Muavija I. primorao je potomke ashaba, da prihvate njegovog sina
Jezida
kao nasljednika hilafeta, ?ine?i tako ovu izbornu funkciju
de facto
nasljednom.
Kalif
Omer
, kada bi sretao Muaviju I., obi?avao je re?i:
ovo je arapski
Cezar
.
[
nedostaje izvor
]
- ↑
Hinds, M. (1993). ?Mu??wiya I b. Ab? Sufy?n”. Ur.: Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W. P.; Pellat, Ch. The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume VII: Mif?Naz. Leiden: E. J. Brill. str. 263?268.
ISBN 90-04-09419-9
.