Prof.
Ante Evetovi?-Miroljub
(
Ba?ki Aljma?
,
12. lipnja
1862.
?
Valpovo
24. velja?e
1921.
) je bio
ba?ki
hrvatski
knji?evnik
, pjesnik, sve?enik, profesor filozofije, katehet,
publicist
i javni djelatnik.
Rođen je u siroma?noj
bunjeva?koj
obitelji u Ba?kom Aljma?u. Na kr?tenju je dobio ime Franjo. U kasnijoj dobi, stupanjem u
franjevce
, zamijenio je svoje krsno ime redovni?kim Ante. Redovni?ko ime zadr?ava i nakon prijelaza u svjetovne sve?enike. Ime "Miroljub Ante Evetovi?" mu je knji?evno ime; slu?beno ime mu je bilo
Franjo Ante Evetovi?
.
Rođen je od oca Dane i majke Imerke, a ?ivio je u brojnoj obitelji: imao je 13 bra?e i sestara, od kojih je ?estero vrlo rano umrlo. Od preostalih, isti?e se stariji brat
Ivan Evetovi?
, istaknuti dru?tveni radnik među Hrvatima u Ba?koj.
Po majci je bio bliski rod
Ivanu Antunovi?u
, prvim preporoditeljem ba?kih Hrvata, ?ijim se radom odu?evljavao jo? u mladoj dobi, a isti mu je i ulio ljubav prema hrvatskoj knjizi i zavi?aju.
Slavni rođak ga je uzeo pod svoje skrbni?tvo, da bi se mogao ?kolovati u
Kala?i
, u
isusova?koj
gimnaziji, među ostalim jer se Franjo pokazivao izvrsnim u?enikom.
U njegovom građenju znanja knji?evnog hrvatskog su mu pomogli vrsni gimnazijski profesori i kori?tenje knji?nice svog skrbnika Ivana Antunovi?a.
Njegovo selja?ko podrijetlo ga je upu?ivalo na jedno od naj?e??ih onda?njih zanimanja selja?ke djece - na odlazak u sve?enike ili redovnike. Iako se ?elio pridru?iti
premonstraten?kom redu
, na molbu rođaka Ivana Antunovi?a, Franjo odlazi u franjevce.
Novicijatsku
godinu je proveo u Be?u 1881. ? 82., gdje je nau?io njema?ki, i dru?enjem s hrvatskim istomi?ljenicima u?vrstio svoje hrvatske stavove. Filozofiju je studirao u
Vukovaru
i
Dunafoldvaru
. Bogosloviju dovr?ava u
Baji
. Ondje
1886.
prima sve?eni?ki red. Dok je bio u sjemeni?tu,
Ilija Kujund?i?
je zabilje?io da je Evetovi? klericima u sjemeni?te dona?ao od
Ivana Antunovi?a
hrvatske tiskovine
Obzor
,
Vienac
, Kuha?eve popijevke i druge.
Radio je kasnije kao lektor filozofije u
Dunafoldvaru
, u
Baji
kao profesor crkvenog prava i povijesti i kasnije kao
gvardijan
franjeva?kog samostana
. Potom prelazi u svjetovne sve?enike. Od 1899. je kapelan u
Pe?u?koj biskupiji
, u Baranji, u mjestu
Egragu
. Ondje je od ?upnika nau?io
francuski
.
Poslije odlazi u Slavoniju, gdje je kapelan u
Valpovu
, ?upnik u
Veli?kovcima
i
Harkanovcima
. Tada se rodila misao o osnivanju Kluba knji?evnika i umjetnika u
Osijeku
, ?to se ostvarilo
3. listopada
1909.
Od 1912. je ?upnik u Valpovu. Trebao je ondje postati i
opatom
, ?to je osuje?eno. Smatra se da je to zbog
slavenofobnih
stavova grofa Zichija, onda?njeg tajnika pe?u?kog biskupa, kasnije
kalo?kog nadbiskupa
.
Bolovao je od raka ?eludca, ?to je bilo i razlogom njegove smrti. Pokopan je u Valpovu.
Bio je prvi knji?evnik ba?kih Hrvata koji je bio hrvatski knji?evnik i pisao
hrvatskim knji?evnim jezikom
.
Surađivao je s
Maticom hrvatskom
, ?asopisom "
Nevenom
" i "
Vijencem
".
U knji?evnosti se javlja 1884. za bogoslovskih dana. Spisateljskim radom se bavio do same smrti.
Objavio je zbirke pjesama "
Sretni i nujni ?asi
" (Harkanovci, 1908.), a tu svoju prvu zbirku je posvetio "
Hrvatskoj velika?ici, dobrotvorki hrvatskoga naroda, presvijetloj gospođi grofici Juliani Normann?Ehrenfel?koj
".
[1]
Poslije njegove smrti objavljene su mu knjige "
Iz pjesama Ante Miroljuba Evetovi?a
" (u Osijeku, 1931.) i "
Spomen izdanje Ante Evetovi?a Miroljuba
" (u Subotici, 1931.).
U svojim pjesmama se otvoreno i javno priznavao Hrvatom, opjevavao je svoj hrvatski rod, sunarodnjake Hrvate i Hrvatsku. (pr. 1908., "
hrvatskoga roda ja sam pjesnik
").
[2]
Dana
16. kolovoza
1936.
mu je otkriven spomenik (poprsje, djelo
Ivana Me?trovi?a
) ispred
katedrale Svete Terezije Avilske
, u sklopu slu?benog dijela proslave povodom 250. obljetnice od doseljenja ve?e skupine Bunjevaca Hrvata u Ba?ku. Za mađarske okupacije u drugom svjetskom ratu, spomenik mu je bio uklonjen, a nakon duljeg vremena je spomenik vra?en na staro mjesto.
Svojim djelima je u?ao u antologiju poezije
bunjeva?kih
Hrvata iz
1971.
, sastavlja?a Geze Kiki?a, u izdanju
Matice hrvatske
.
[3]