Mijo Korade
(
Delkovec
,
11. rujna
1947.
?
Zagreb
,
1. studenoga
2020.
) bio je
hrvatski
povjesni?ar
i
sveu?ili?ni
profesor
.
[1]
Na
Filozofskom fakultetu Dru?be Isusove
, koji je tada imao statut instituta, diplomirao je filozofiju i teologiju. Najprije je u
Osijeku
djelovao kao vjerou?itelj, no ubrzo upisuje studij povijesti na
Papinskom sveu?ili?tu Gregoriana
. Na tom presti?nom sveu?ili?tu magistrira 1980. godine, a potom 1988. i doktorira. Kao profesor povijesti predavao je najprije u Nadbiskupijskom sjemeni?tu u Zagrebu te na Fakultetu Dru?be Isusove. U Povijesnom zavodu Dru?be Isusove u
Rimu
bio je jedan od urednika enciklopedijskog djela
Diccionario de Historia de la Compania de Jesus
, a bio je suosniva? te prvi pro?elnik
Hrvatskoga povijesnoga instituta u Be?u
. Od 1996. godine bio je zaposlenik na
Institutu za povijest
, gdje je vodio razne projekte iz podru?ja historiografije
novoga vijeka
, a od 1997. do smrti bio je redoviti profesor na
Fakultetu hrvatskih studija
. Senat
Sveu?ili?ta u Zagrebu
mu je 2019. godine dao titulu
professora emeritusa
.
[2]
Bibliografija (izbor)
[
uredi
|
uredi kod
]
Mijo Korade objavio je deset autorskih
znanstvenih
knjiga
, 28 poglavlja u znanstvenim knjigama i vi?e od stotinu
znanstvenih radova
u
?asopisima
i
zbornicima
znanstvenih skupova.
[1]
[3]
[4]
- Zagreba?ki biskupi i nadbiskupi
(jedan od autora) (1995.)
- Izvje??a iz Tarahumare
(urednik) (1998.)
- Juraj Rattkay: Memoria regum et banorum Croatiae, Sclavoniae et Dalmatiae (Be?, 1652)-reprint, prijevod, komentari
(jedan od autora) (2001.)
- Istra?iva?i novih obzora: Djelovanje hrvatskih misionara i profesora od 16. do 20. stolje?a
(2015.)
- Paragvajska pisma
zajedno s Mirjanom Poli? Bobi? (2015.)