한국   대만   중국   일본 
Matko Laginja ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Matko Laginja

Izvor: Wikipedija
dr. Matko Laginja
Matko Laginja

Spomenik Laginji u Klani

ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
trajanje slu?be
20. velja?e 1920. – 28. studenog 1920.
Zamjenik Milan Rojc
Prethodnik Tomislav Tomljenovi?
Nasljednik Teodor Bo?njak
Rođenje 1852.
Smrt 1930.
Zanimanje pravnik

Matko Laginja ( Klana , 10. kolovoza 1852. ? Zagreb , 18. o?ujka 1930. ), hrvatski pravnik i politi?ar. Tijekom 1920. vr?io je du?nost hrvatskog bana .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Doktorirao je pravo u Grazu . U mladosti prihva?a politi?ki program Ante Star?evi?a te s Vjekoslavom Spin?i?em i Matkom Mandi?em osniva u Istri Stranku prava te unosi izrazitije oblike hrvatske nacionalne ideje i o?triji nastup prema talijanskom nacionalizmu u politi?kom ?ivotu Istre . "Otac Istre" tri se desetlje?a bori za njezin preporod, ?to nastavlja i u Zagrebu , osobito kao hrvatski ban . Od 1900. do 1915. bio je odvjetnik u Puli , a od 1915. u Zagrebu . Jedan je od vođa hrvatskog narodnog pokreta u Istri i ?lan Istarskog pokrajinskog sabora od 1883. do 1914. godine. Djeluje u upravi "Dru?be sv. ?irila i Metoda za Istru" , udruge koja je osiguravala osnivanje i financiranje hrvatskih ?kola u vrijeme kada su njihovo djelovanje opstruirale lokalne civilne vlasti pod kontrolom Talijana. Jedno vrijeme bio je i poslanik u Carevinskom vije?u u Be?u , zatim predsjednik Star?evi?eve stranke prava .

Organizirana na zadru?nim na?elima na temelju zakona iz 1884. godine. 1. listopada 1891. godine pokrenuo i vodio Istarsku posujilnicu , hrvatsku ?tedno-kreditnu ustanovu na osnovi zadrugarstva [1] koja je pomagala pomagala seljacima do?i do povoljnijih kredita za otplatu dugova, te da bi do?li do strojeva i drugih alata potrebnih za obradu zemlje i druge gospodarske djelatnosti. [2]

1917. godine je bio pobornikom Svibanjske deklaracije kojom se je zahtijevalo ujedinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba s podru?ja Austro-Ugarske. U to vrijeme je u Zagrebu se bavio rje?avanjem problema istarskih emigranata . Za prevrata u jeseni 1918. ( 31. listopada ). Narodno vije?e Dr?ave Slovenaca, Hrvata i Srba ga imenuje na mjesto povjerenika za Istru . Laginju nije pokolebao postupak Vlade Kraljevine SHS koja je pola godine poslije ( 10. travnja 1919. ) ukinula to povjereni?tvo, nego se i dalje bavio istarskim pitanjem. 1919. i 1920. godine je zajedno s trojicom predstavnika zastupao Istru u Privremenom narodnom predstavni?tvu Kraljevine SHS. 1920. godine je sudjelovao kad se Kraljevina SHS razgrani?avala s Italijom. Kasnije je bio predsjedavao Savjetodavnim odborom za rje?avanje rije?kog pitanja koje je bilo pri beogradskoj vladi, no ondje nije imao nikakvi utjecaj. [3]

Od velja?e do prosinca 1920. Laginja je ban Hrvatske i Slavonije, bez ve?e stvarne vlasti. Kralj ga je otpustio 31. prosinca 1920. jer nije zabranio veliku skup?tinu Stjepana Radi?a i HRSS -a. Izabran je u Ustavotvornu skup?tinu, koju 1. lipnja 1921. napu?ta s jo? desetoricom ?lanova uz protucentralisti?ku i federalisti?ku izjavu. Nakon toga povla?i se iz javnoga ?ivota.

U njegovom je uredu kao vje?benik jedno vrijeme radio poznati hrvatski domoljub dr Ivan Cukon . [4]

Pisao je za tr??ansku Na?u slogu i zadarsko Pravo .

Djela [ uredi | uredi kod ]

  • Hrvatske narodne pjesme, ?to se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otoci , Na?a sloga, 1880. (urednik)
  • Kastavski ustav (1400?1661) , Pravo, 1873./74.
  • Kastav grad i op?ina , 1883.
  • Osterreich und die kroatische Frage , 1883.

Također pogledajte [ uredi | uredi kod ]

Izvor [ uredi | uredi kod ]

  1. Istrapedia N. ?eti? i M. Manin: Istarska posujilnica u Puli (pristupljeno 26. rujna 2017.)
  2. Istarska enciklopedija Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 8. travnja 2016. ( Wayback Machine ) B. Jakovljevi?: ?mak, Antun, LZMK, Zagreb (pristupljeno 22. svibnja 2016.)
  3. Istarska enciklopedija - Matko Laginja . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 14. sije?nja 2020 . Pristupljeno 19. svibnja 2011.
  4. Parentium Armando ?ernjul: Obljetnice Dr. Ivan Cukon:Neustra?ivi borac za prava istarskih Hrvata, 8. listopada 2008., pristupljeno 13. travnja 2011.