Marcello Mastroianni
(Fontana Liri,
28. rujna
1923.
?
Pariz
,
19. prosinca
1996.
),
talijanski
kazali?ni i filmski glumac
Od
1948.
godine nastupao je na kazali?nim pozornicama u ulogama mladih junaka i ljubavnika u djelima
Williama Shakesperea
,
Goldonija
,
?ehova
,
Tennesseea Williamsa
.
Na filmu isprva tuma?i likove dobrodu?nih mladi?a pu?ana i malograđana zbunjenih dinamikom suvremenog ?ivota, a zatim u djelima vrhunskih talijanskih
redatelja
igra i uloge osoba iz vi?ih dru?tvenih slojeva.
Poslije prvoga velikog uspjeha, u fimu
"
Tramvaj zvan ?e?nja
"
1947.
, Mastroianni je odigrao vi?e od 300 filmskih uloga, 12 puta u paru sa
Sophiom Loren
. Bio je nominiran za
Oscar
, a dvaput je dobio nagrade za najboljega glumca na
Filmskom festivalu u Cannesu
. Vrhunac svojega stvarala?tva Marcello Mastroianni posti?e u suradnji s
Federicom Fellinijem
, u ?ijoj je re?iji snimio osam filmova, od
"Slatkoga ?ivota"
1960.
do
"Intervjua"
1987.
Marcello Vincenzo Domenico Mastroianni rođen je 28. rujna 1924. u mjesta?cu Fontana Liri, nedaleko od
Rima
. Otac, stolar, u 14. godini ga je ispisao iz ?kole i poslao u Rim da nađe posao. Bilo je to te?ko razdoblje, uo?i Drugog svjetskog rata, pa se de?ko prihva?ao svih poslova do kojih je mogao do?i. Naj?e??e je pomagao pri izradi filmskih
kulisa
, a povremeno je i
statirao
. Kad je buknuo rat, nacisti su mladi?a deportirali u
radni logor
na sjeveru
Njema?ke
, odakle je uspio pobje?i. Do kraja rata skrivao se po napu?tenim ku?ama u okolici Venecije, ?ive?i u konstantnom strahu i vje?ito gladan. Kad je rat zavr?io, vratio se u Rim i na?ao posao u britanskoj kompaniji za distribuciju filmova Eagle Lions. Sprijateljio se sa studentima Akademije za kazali?nu umjetnost i ?esto dolazio na njihove probe.
"Po?eo sam se odu?evljavati onim ?to rade i kad mi se ukazala prilika, pridru?io im se" - ispri?ao je. Marljivo je u?io, svaki dan bio na probama i ubrzo ga je uo?io slavni redatelj
Luchino Visconti
i
1948.
anga?irao u kazali?nim predstavama "
Smrt trgova?kog putnika
", "
Ujak Vanja
", te "
Tramvaj zvan ?e?nja
". Iako se na filmu prvi put pojavio godinu ranije, u "
Jadnicima
"
Riccarda Freda
, gluma?ki dar pokazao je tek u tri sljede?a filma, sva tri pod redateljskom palicom Luciana Emmera: "Nedjelja u kolovozu" 1950., "Pariz je uvijek Pariz" 1951. i "Djevojke sa ?panjolskog trga" 1952. Prvi zna?ajniji uspjeh postigao je glavnom ulogom u filmu "Dani ljubavi" Giuseppea De Santisa, za ?to je dobio nagradu talijanske filmske kritike
Nastri d'Argento
.
Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem tek 1960. nakon kultnog
Fellinijeva
filma "
La dolce vita
" (Slatki ?ivot) 1960., u kojem je glumio razo?aranog i bezvoljnog novinara rimskog tabloida koji s fotografom Paparazzom prati slavne u no?nom ?ivotu mondenih okupljali?ta na Via Veneto. Prezime njegovog filmskog kolege, Paparazzo (
paparazzo
je, ina?e, vrsta
komarca
udoma?enog na
Siciliji
), kasnije je postalo op?i pojam - naziv za fotografe koji vrebaju slavne osobe i potajno ih snimaju. Mastroiannijeva partnerica u "Slatkom ?ivotu" bila je rasko?no građena ?veđanka Anita Ekberg, a scena u kojoj ona, u crnoj ve?ernjoj haljini koja joj jedva pokriva grudi, stoji potpuno mokra u rimskoj Fontani di Trevi i doziva Marcella, i danas slovi za jedan od najslavnijih filmskih prizora.
Nakon premijere za Mastroiannija su se po?eli otimati
redatelji
. I sljede?i film, "No?", 1961., u re?iji Michelangela Antonionija, bio je pun pogodak. Partnerica mu je bila Monica Vitti, osebujna plavu?a kojoj nije mogao odoljeti niti nakon snimanja. No, tek mu je uloga u "
Razvodu na talijanski na?in
" (1963.) priskrbila i prvo međunarodno priznanje: nagradu za najboljeg glumca godine Britanske filmske akademije. Partnerica u "Razvodu..." bila mu je zemljakinja
Sophia Loren
, s kojom je glumio u jo? 11 filmova: "Ju?er, danas, sutra" (u kojemu Sophia izvodi glasoviti striptiz), "Brak na talijanski na?in", "Sve?enikova ?ena", '"Suncokreti", "Poseban dan"...
- "Mislim da se takva kemija iznimno rijetko događa među glumcima. No, kod Marcella i mene ona se, od prvog dana, gotovo mogla opipati" - izjavila je slavna Napoletanka koja je bila jedna od rijetkih glum?evih partnerica koja je prijateljevala s njegovom suprugom. Marcelo se, naime, jo? 1950., na po?etku karijere o?enio Florom Carabello, dvije godine mlađom djevojkom koja je imala gluma?ke ambicije. No, kako je ve? sljede?e godine, u prosincu, rodila djevoj?icu, odrekla se svojih snova i posvetila obitelji. Brak je neko vrijeme bio idili?an, no nakon ?to je Marcello naglo poletio na krilima slave, gospođa Mastroianni sve je vi?e bila supruga samo na papiru. Nakon kratkotrajne avanture s Anitom Ekberg i Monicom Vitti, Mastroianni se zaljubio kao tetrijeb u
Faye Dunaway
, 17 godina mlađu
ameri?ku
filmsku zvijezdu. Ta je veza, međutim, trajala kratko jer se par mogao sporazumijevali samo pomo?u ruku: on nije znao ni rije?i
engleskog
, ona
talijanskog
.
Slijedile su avanturice s cijelim nizom starleta kojih je na snimanjima bilo kao pijeska u pustinji. Mastroianni je uvijek bio vrlo otvoren u vezi sa svojim vrludanjima izvan braka.
-
Nikad niti jednoj ?eni
- priznao je -
nisam ni?ta obe?avao, pa me niti jedna nije mogla optu?iti da sam joj ulijevao la?ne nade. Od supruge dobivam ljubav i razumijevanje, a od ljubavnica strast. ?ene su kao ki?obran: nekoliko pravih poteza, i sve je napeto.
Internacionalna karijera
[
uredi
|
uredi kod
]
Uz
Jeana-Paula Belmonda
, Mastroianni je ?ezdesetih godina bio najbolje pla?eni europski glumac: po filmu je dobivao vrtoglavih stotinu milijuna lira, a govorkalo se da je za poznati Fellinijev film "Osam i pol", snimljen 1963., ?ak dobio dvostruko ve?i honorar. Po?eli su ga tra?iti i s druge strane Atlantika pa ga je poznati redatelj i producent
Dino De Laurentiis
nagovorio da intenzivno po?ne u?iti engleski. Mastroianni je imao stotine mana, ali i jednu veliku vrlinu - volio je raditi - primio se posla. Pokazalo se to kao dobro ulaganje: 1968. dobio je ulogu u "Dijamantima za doru?ak", prvom filmu u kojemu ga nisu trebali sinkronizirati na engleski, a potom jo? dva filma za
MGM
. Ti
holivud
poku?aji nisu se, međutim, mogli mjeriti s njegovim ljubavnim uspjesima. A Flora ga je doma strpljivo ?ekala i sve mu opra?tala i ne slute?i daje pred njom najve?e isku?enje: Catherine Deneuve. Te se 1971. Marcellova veza s Faye Dunaway rasplinula, a francuska glumica upravo se razi?la s redateljem
Francoisom Truffautom
. Oboje su, dakle, bili spremni na novu ljubav. I novi film.
A to je bio "To se događa samo drugima" francuske redateljice Nadine Trintignant. Rije? je bila o njezinoj autobiografskoj pri?i: njoj i suprugu Jean-Louisu Trintignan-tu, slavnom francuskom glumcu, umrla je k?erkica u kolijevci. Ovaj film za Nadine je bio neka vrsta psihoterapije, a za glavne uloge odabrala je 28-godi?nju Catherine Deneuve i 47-godi?njeg Marcella Mastroiannija.
Oboje su se potpuno u?ivjeli u pri?u o bra?nom paru koji pro?ivljava
pakao
nakon ?to su izgubili sina, a nakon mu?nih scena, kad bi se kamere ugasile, Marcello je poku?avao razveseliti ekipu. Catherine gaje u po?etku suzdr?ano promatrala, a onda su joj ko?nice popustile i ona se predala. Pokazalo se da je veza s Marcellom bila, i ostala, njezina najsadr?ajnija veza u ?ivotu. Njih su dvoje od prvoga dana bili savr?eno jedinstvo suprotnosti: ona anđeoski lijepa, nedoku?iva, nedodirljiva i psihi?ki stabilna, on - ?armer, zafrkant, beskrajno simpati?an i neodoljiv.
Catherine Deneuve tad je ve? bila velika filmska zvijezda, s filmovima "
?erburski ki?obrani
", "Ljepotica dana" i "Maverling", s aureolom hladne ljepotice koja ne prihva?a građanske konvencije. Iako je bila u trogodi?njoj vezi sa slavnim francuskim redateljem Rogerom Vadimom, u kojoj je 1963. rodila sina Christiana, nije se htjela udati iako je on to silno ?elio. Nekoliko godina kasnije, dok je u Londonu snimala s Romanom Polanskim, upoznala je britanskog fotografa Davida Baileya i - za njega se udala. Obred je bio skroman (mlado?enji je vjen?ani kum bio Mick Jagger), a brak je potrajao samo tri godine. David je bio jedini mu?karac s kojim je Catherine Deneuve, ina?e jakih vjerskih uvjerenja, stala pred
oltar
.
Naviknula na brojne mu?eve avanture i avanturice, Flora Mastroianni je
jobovskom
strpljivo??u ?ekala da se Marcello "istutnji" i - po obi?aju - skru?eno vrati doma. No, on je prvi put u svojim izvanbra?nim izletima upao u vezu iz koje se nije ?elio povu?i. Iako nije zatra?io razvod, bilo je o?ito da je Catherine postala sredi?te njegova ?ivota. A ona, ?vrsta i dosljedna, niti jednom nije od njega zatra?ila da se razvede.
-
Ne vidim niti jedan razlog za brak sve dok postoji razvod
- bilo je njezino obja?njenje. Vijest da je trudna, koja je ubrzo preplavila svjetske ?asopise, u obitelji Mastroianni odjeknula je kao bomba. Catherine je tada bilo 29 godina, Marcellu 48.
-
Sve su to novinarske izmi?ljotine. Moj sin ima prekrasnu ?enu i dijete
- ponavljala je majka Marcella Mastroiannija. No, "izmi?ljotina" je ubrzo postala posve opipljiva: 28. svibnja 1972. rodila se Chiara. Catherine je bila toliko odu?evljena novim maj?instvom da se po?elo govorkati kako ?e se povu?i s filma.
Mala obitelj ?ivjela je povu?eno u
pari?kom
stanu francuske glumice. Mastroianni je bio potpuno zaluđen svojom k?erkicom. Nastojao je s njom provesti svaki slobodan trenutak ponavljao je zaneseno u brojnim intervjuima: -
Ne ?elim ponoviti pogre?ku koju sam, kao mlad i neiskusan, po?inio kad se rodila Barbara. Najve?e blago koje imam, jest ljubav moje k?eri.
A Chiara, koja mu je od prvoga dana nalikovala kao jaje jajetu, nikada nije krila kako joj je otac najva?nija osoba u ?ivotu. Ljubav Marcela Mastroiannija i Catherine Deneuve bila je ?vrsta, iskrena i duboka, i to se vidjelo. U filmu "Lisa"', snimljenom dvije godine nakon Chiarina rođenja, ponovno su bili partneri: svaka scena isijavala je njihovim dubokim i iskrenim odnosom koji su imali i u privatnom ?ivotu, za koji su mnogi tvrdili daje utjelovljenje međusobnog obo?avanja.
Nakon ?to je njihova k?erkica navr?ila dvije godine, Catherine je osjetila potrebu da se vrati poslu u kojem su je zasipali ponudama koje je bilo te?ko odbiti. Mastroiannija su, s druge strane, visoko cijenili
europski
redatelji, pa je i sam bio u poziciji da se te?ko pomiri s bacanjem koplja u trnje u pedesetoj godini ?ivota, na vrhuncu karijere.
Tako se najslavniji filmski par sredinom sedamdesetih ponovo okrenuo svojim karijerama. ?esta razdvojenost i dugotrajna izbivanja iz njihova ljubavnog gnijezda u Parizu neizbje?no su doveli do toga da se njihov odnos razvodnio. Razi?li su se 1974. Kako niti jedan prekid veze, tako niti njihov nije bio bezbolan. No, za razliku od velike ve?ine mu?karaca i ?ena koji su pro?li kroz sli?no iskustvo, Catherine i Marcello nisu nikada jedno o drugome izgovorili niti jednu ru?nu rije?.
-
Tko jednom upozna Marcella, ne mo?e ga nikada zaboraviti
- izjavila je Catherine. Marcello je bio beskrajno suzdr?an u komentarima i ?krt na rije?ima kad god bi ga pitali za Catherine. Prema predviđanjima svoje supruge, na kraju se skru?eno vratio u Rim, ali je silno patio. ?esto je dolazio u Pariz i iz prikrajka promatrao Chiaru, boje?i se susresti s njezinom majkom. Dvije najva?nije ?ene njegova ?ivota ostavile su za sobom prazninu koju nitko i ni?ta nije moglo ispuniti. Pa ipak, s vremenom je sve sjelo na svoje. On se nakon duljeg vremena pomirio sa stvarno??u: redovito je viđao k?er, a s njezinom majkom do posljednjeg je dana ostao u krajnje korektnim odnosima. Catherine Deneuve, oduvijek iznimno vrijedna i uporna, nastavila je blistavu karijeru u Francuskoj, premda se poku?ala dokazati i u
Hollywoodu
. No, taj je poku?aj neslavno zavr?io: iako je postigla stanoviti uspjeh, Amerikancima je bila pamtljivija kao za?titno lice
Chanelovih
parfema nego kao glumica velikog potencijala. U Francuskoj, međutim, njezina zvijezda ni do danas nije potamnjela: 1985. ba? je njezino lice bilo odabrano kao model za Marianne, nacionalni simbol Francuske.
Marcello Mastroianni nastavio je snimati. Redatelj
John Boorman
bio je zadivljen njegovom karizmom za vrijeme snimanja filma "Posljednji lav":
-
On je prava rijetkost među glumcima. On nije nimalo ta?t, ?to je toliko karakteristi?no za ve?inu ljudi koji se bave ovim poslom. Izvor njegova ?arma le?i u tome stoje prirodan, samokriti?an i svjestan svojih mogu?nosti
- rekao je Boorman.
A Marcellove mogu?nosti bile su doista impresivne. I dalje je snimao, dva do tri filma godi?nje.
Iako mnogi od njih nisu postigli međunarodne uspjehe, u Italiji je jo? u?ivao status glumca bez konkurencije. ?esto je gostovao u Sjedinjenim Dr?avama, a jednom je prilikom, gostuju?i u talk-showu ameri?ke mre?e
NBC
, na pitanje za?to je ba? on najpopularniji latin lover na svijetu, odgovorio:
-
Ne znam. Volim ?ene, ali to sigurno nije dostatna kvalifikacija. Po toj logici, pola svijeta moglo bi biti latin loveri. Iskreno, nije mi drago kada me tako nazivaju. Ne mogu se oteti dojmu da je taj naziv pomalo pogrdan.
Ubrzo je i pokazao da je bio iskren: prihvatio je ulogu
homoseksualca
u filmu "Poseban dan", gdje mu je partnerica bila Sophia Loren. U to je doba za taj potez doista trebalo imati hrabrosti, jer je nekog glumca uloga homoseksualca mogla stajati karijere. No, Mastroianni ju je tako maestralno odigrao da mu je 1986. donijela drugu nominaciju za
Oscara
. Iako je za sobom imao desetke uspje?nih filmova, i u sedmom desetlje?u ?ivota jo? je neumorno snimao, pa je za film "Crne o?i" ruskog redatelja Nikite Mihalkova 1987. dobio posebno priznanje stru?nog ?irija Filmskog festivala u
Cannesu
, a odmah potom, za istu ulogu, tre?i je put nominiran za Oscara.
-
Gluma je
- izjavio je tada Mastroianni -
najljep?i posao na svijetu. U?ivam u njemu i uop?e ne razmi?ljam o novcu koji on donosi. Obo?avam glumiti, to je moja hrana. Oh, gluma, gluma... to je ekshibicionizam.
Unato? ?injenici daje u svojoj dugoj karijeri radio s najpoznatijim redateljima 20. stolje?a, Mastroianni nije nikad krio da mu je najdra?a suradnja s Federicom Fellinijem. A zadovoljstvo je, kako je veliki talijanski redatelj mnogo puta izjavio, bilo obostrano, pa ne ?udi odluka Ameri?ke filmske akademije da nagradu za ?ivotno djelo, koju je ova presti?na institucija 1993. dodijelila Felliniju, na sve?anoj pozornici u Los Angelesu redatelju uru?i ba? Marcello Mastroianni.
Chiara Mastroianni krenula je stopama svojih roditelja. Njezina velika ?elja - da glumi s ocem - ispunila se 1994. kad su zajedno snimili film "Tri ?ivota i samo jedna smrt", te 1996. kad su skupa nastupili u Altmanovu "Pret-a-Porteru". Njezina druga ?elja, da otac vidi njezino dijete, nije se ostvarila: Marcellov unuk Milo rođen je po?etkom velja?e 1997., mjesec i pol dana nakon smrti velikog glumca.
Svoje posljednje dane Marcello Mastroianni proveo je u Parizu, uz Catherine Deneuve i Chiaru. Iako te?ko bolestan (od uznapredovalog karcinoma
gu?tera?e
), u svojem je posljednjem intervjuu priznao: - Obo?avam prirodu, vjerujem u ljubav, osje?aje, prijatelje. Volim ljude, volim ?ivot. Mo?da me zato ?ivot nagradio. Mislim da sam bio sre?kovi?.
A kada je 19. prosinca 1996. napustio ovaj svijet,
Times
ga je proglasio "najve?im od svih talijanskih glumaca". Gradska uprava Rima u njegovu je ?ast slavnu Fontanu di Trevi, mjesto odakle se vinula neponovljiva zvijezda Marcella Mastroiannija, prekrila crnim trakama i sat vremena u njoj zatvorila vodu.
Iz Pariza je ispra?en misom zadu?nicom na koju su do?le Catherine Deneuve i Chiara Mastroiani, a na pogrebu na groblju u Veranu, blizu Rima, uz njegovu suprugu Floru i prvorođenu k?er Barbaru sjedila je Sophia Loren i cijelo vrijeme neutje?no plakala.
Flora je umrla 1999., a Catherine Deneuve, kojoj su 63 godine, jo? snima i kao da nije u stanju ostarjeti. A na upite o Marcellu Mastroianniju odgovara:
-
Tko jednom upozna Marcella, ne mo?e ga zaboraviti. A ona, posve sigurno, zna ?to govori.