Ovo je ?lanak o hrani. Za ostala zna?enja pogledajte ?lanak Mana (razdvojba) .

Mana je hrana , ?to ju je Bog dao Izraelu na putovanju kroz pustinju (J? 5,12).

Opis mane u Starom zavjetu [ uredi | uredi kod ]

Prema starozavjetnom opisu, mana je bila kao zrno korijandera (lat. coriandrum sativum), jednogodi?nje biljke iz porodice Apiaceae, podrijetlom iz Azije . Visoka je između 30 i 90 cm, aromatska (s eteri?nim uljima ), bijela (Izl 16,31), nalik na bdelij (prirodna miri?ljava smola ?ute boje). Kupi se prije izlaska sunca. Melje se u ru?nom mlinu ili u stupi (Br 11,7). Od nje se pravi poga?a (Br 11,8), pe?e se kao kruh ili kuha (Izl 16,23). Ima okus medenog kola?a (Izl 16,31) ili kola?a zgotovljenog u ulju (Br 11,6). Stari zavjet spominje je 14 puta. Najstariji izvje?taj o "mani" nalazi se u Knjizi Brojeva (11,6-9). No tuma?i se razilaze oko smje?taja ?uda, neki smatraju kako jahvisti?ka predaja ?uva bolje dokaze i stavlja ?udo "mane" i prepelica u blizinu Kade?a, dok sve?eni?ka tradicija ?udo stavlja prije dolaska na Sinaj . Jahvisti?ka tradicija navodi "manu" kao razlog za mrmljanje, neposlu?nosti i pomanjkanje vjere: "To bijedno jelo ogadilo se du?i na?oj" (Br 21,5). "Mana" im se ?ini kao odvratno i jednoli?no jelo. Dok je za sve?eni?ku tradiciju "mana" bila ?udo i objavljenje Bo?je rije?i. "…kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu…" (Mudr 16,20).

Poku?aji znanstvenog obja?njenja [ uredi | uredi kod ]

Danas mnogi tra?e sli?nost u nekim prirodnim pojavama. Tako neki misle da je rije? o ki?i "mane" u Iraku , koja i danas za sun?anih razdoblja lepr?a nebom u obliku snje?nih pahuljica, oblikuje se u lake loptice koje vjetar raznosi nadaleko. To je neki putuju?i li?aj . Beduini se, kad padne na zemlju, po?ure i kupe tu "manu" u svitanje zore i pripremaju od nje jela po starim receptima. Prema drugoj pretpostavci bila bi to izlu?evina kukca na li??u tamarisa mamifera. ?ije se kapljice po no?i zgru?aju, a na suncu rastope. Arapi to i danas nazivaju "manom" s neba i kupe je ujutro i nave?er. Melje se u ?rvnju ili se tu?e u stupi. Jede se sirova ili kao poga?a i ima okus meda . Njezin oblik, dob dana u kojoj se pojavljuje i sam okus odgovara biblijskom opisu, pa mnogi smatraju da je upravo to "mana".

Biblijski pisci u toj "mani" vide Bo?ju brigu, i njegovo providonosno ?udo nad svojim narodom. Ve? se u Ponovljenom zakonu susre?e kateheza o"mani" te ona postaje duhovnoga zna?enja, za Izraelski narod kao znak ?ive Bo?je prisutnosti. Ona je simbol raspolo?ivosti za prihva?anje Bo?jih darova, a pogotovo njegove rije?i. U Knjizi Izlaska (16, 13-15) nalazi se liturgijsko zna?enje. "Mana" je hrana dostojna svakoga i kupi se svako jutro izuzev subote . Svatko je smio uzeti po jedan gomer, otprilike 3,6 litre . Ona je znak Bo?je rije?i koja ima okus meda. Bog ju je dao Izraelu da ga isku?a, da ga u?ini siromahom, kako bi postao svjestan svoga siroma?tva, kao i prihvatljiv za Bo?ju rije?. "Mana" se jo? naziva "nebeski kruh" ,(Ps 105,4), kruh jakih, tj. anđela (Ps 78,26). Anđeli ne jedu niti piju kao ?ovjek, pa se ?eli naglasiti da se jedenjem ove nebeske hrane ?ovjek uzdi?e na jednu vi?u razinu svoje svakida?njice. Tako "mana" postaje duhovna stvarnost, stvarnost zajedni?tva s Bogom koje nikada ne prestaje.

U apokrifima i Novom zavjetu [ uredi | uredi kod ]

"Mana" se u apokrifnim knjigama knjigama spominje kao eshatolo?ka hrana koju ?e Mesija , pojavljuju?i se u pashalnoj no?i nanovo dati. Farizeji zato tra?e znak s neba (Mt 16,1).

U Novom zavjetu "mana" dobiva drugu dimenziju, ona postaje tip istinske stvarnosti, kruha koji je s neba si?ao, euharistije . Krist to potvrđuje u govoru u Kafarnaumu, kada ka?e: Ja sam istiniti kruh ?ivota (Iv 6,35). Pravi kruh koji silazi s neba nije "mana" - nju su jeli i umrli - ve? sam Isus (Iv 6,32) kojeg se prima po vjeri, njegovo tijelo za ?ivot svijeta. Sv. Pavao također smatra da je pustinjska mana bila tek pralik tog duhovnog tijela. Narod je sakupljao "manu" ujutro, ?to je simbolika nebeske hrane koju su kr??ani dobili u jutro Kristova uskrsnu?a .

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Celestin Tomi?, Izlazak , Zagreb, 1979., str. 312-314.
• Hilarije iz Poitiersa, Rasprava o starozavjetnim otajstvima , Zadar, 1969., str. 78-80.
• Rje?nik biblijske teologije , Kr??anska sada?njost, Zagreb, 1969., str. 512-513.