Lovro von Mata?i? ( Su?ak , 14. velja?e 1899. ? Zagreb , 4. sije?nja 1985. ) bio je hrvatski dirigent i skladatelj . Pripadao je eliti europske i svjetske glazbe 20. stolje?a . Ljudski i umjetni?ki formiran na razmeđu raznih tradicija i kultura, uspio je na zadivljuju?i na?in upiti i povezati razlike uvjetovane tim razmeđima, te ih ugraditi u temelje izraznog i spoznajnog bogatstva svojega suglasja s glazbom .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Lovro von Mata?i? rođen je na Su?aku u obitelji kojoj je plemi?ki naslov dodijeljen jo? po?etkom 17. stolje?a , od malih je nogu bio okru?en glazbom i svijetom umjetnosti: otac je njegovao intenzivnu karijeru opernog pjeva?a, a majka glumice. Nakon rastave roditelja, obitelj se seli u Be? , gdje je u dobi od osam godina Lovro pristupio Be?kim dje?acima , zboru Dvorske glazbene kapele. Repertoar koji se tamo njegovao zacijelo je ve? tada utjecao na njegove kasnije afinitete, prije svega glazba Antona Brucknera . Po njegovu vlastitom svjedo?enju razdoblje provedeno u zboru Be?kih dje?aka bilo mu je temelj za njegov daljnji umjetni?ki razvoj. ^[1]

U be?koj Pijaristi?koj gimnaziji dobio je poduku iz klavira , orgulja i glazbene teorije . Glazbenu naobrazbu nastavio je kod uglednih pedagoga s be?kog Konzervatorija koji ipak formalno nije pohađao, niti je stekao kakvu zavr?nu diplomu. Dokazivao se u praksi ?to je po?elo ve? 1916. kada je kao korepetitor po?eo volontirati u Operi u Kolnu . No, po izbijanju rata, dobrovoljno se javio u vojsku, ?to je ozna?ilo i njegovo revolucionarno djelovanje: 1918. u Be?u se pridru?io krugu lijevo orijentiraih intelektualaca koji su prepoznali njegov umjetni?ki talent. Ve? tada imao je i nekoliko vlastitih djela spremno; kolegama je recitirao spjev Vigilia , a ve? kao ?esnaestogodi?njaku Tonkunslerorchester be?kog Musikvereina pod ravnanjem Bernharda Paumgartnera praizveo mu je Fantaziju za orkestar . Malo se Mata?i?evih skladateljskih ostvarenja do danas u potpunosti sa?uvalo, iako je kasnije, kao priznati dirigent neka uvr?tavao na programe svojih nastupa ? primjerice Simfoniju konfrontacija ili Kantatu "Konjuh planina" . Po zavr?etku rata, uzdr?avao se uglavnom svirkama po kavanama, pisanjem kritika, te kratkotrajnim dirigentskim anga?manima u Osijeku , Zagrebu i Novom Sadu gdje je slu?io obvezatni vojni rok kao vojni glazbenik. Ve? tada njegove su nastupe obilje?ile operne izvedbe i vokalni repertoar, no tek mu je 1922. stigao stalni anga?man, i to u Ljubljanskoj operi. U međuvremenu se vjen?ao ?e?kom pjeva?icom Karlom Dubskom , zahvaljuju?i kojoj je upoznao znatan dio ?e?ke glazbe. Prvi veliki uspjeh u Ljubljani bila je izvedba opere Jen?fa Leo?a Jana?eka koja ?e se pokazati kao jedno od najizvođenijih opernih ostvarenja na Mata?i?evom repertoaru.

Nakon Ljubljane nizali su se anga?mani i uspjesi: s Operom u Beogradu i akademskim zborom Obili?, prvo ravnanje Zagreba?kom filharmonijom u Zagrebu (1927.) i Be?kim simfoni?arima u Konzerthausu (1928.), Letonska dr?avna opera u Rigi, te trajniji dolazak u Zagreb 1932. gdje je svoju djelatnost razgranao na operni, simfonijski i zborski repertoar. Vrhunac tada?njih nastojanja ipak je bilo dirigiranje Berlinskom filharmonijom 1936. nakon ?ega je postao redoviti gost toga orkestra. Mjesto stalnog dirigenta Opere Hrvatskog narodnog kazali?ta u Zagrebu , 1938. zamijenio je funkcijom direktora Beogradske opere i ?efa dirigenta Beogradske filharmonije, no put ga je vodio i dalje po Europi .

Ratno vrijeme proveo je uglavnom u Zagrebu kao ?asnik u domobranstvu , uz nastavak koncertiranja: u Zagrebu sa svim va?nijim orkestrima, u Be?u, i u Berlinu . Kao pukovnik glazbene struke domobranstva imenovan je 7. listopada 1942. za glavnog ravnatelja simfonijskog orkestra Poglavnikovog tjelesnog zdruga . ^[2] S funkcijom Inspektora glazbenih ansambala vojske NDH u svojoj je nadle?nosti imao cijeli korpus vojne glazbe. Posljednji koncert prije uhi?enja odr?ao je dva tjedna prije kapitulacije Njema?ke - 23. travnja 1945. s Orkestrom Dr?avne krugovalne postaje. Svoj ratni i poratni status sam maestro, ?ini se, nije imao ?elju detaljnije poja?njavati. U vi?e od godinu dana provedenih u zatvoru, opet je imao priliku baviti se glazbom ? dodijeljeno mu je vodstvo zatvorskog orkestra i zbora Stara Gradi?ka . Nakon ?to je njegova druga supruga Elizabeta Lilly Levenson s kojom se vjen?ao 1933. , ishodila pomilovanje, premje?ten je 1948. u Skoplje . Sve do 1954. kada je od Josipa Broza Tita ishodio odobrenje za izdavanjem putovnice, djelovanje na podru?ju tada?nje dr?ave bilo mu je ograni?eno ( Rijeka , Ljubljana), no uskoro je njegova karijera dobila puni međunarodni zamah.

Novi po?etak ozna?ilo je snimanje Arabelle Richarda Straussa u Londonu za etiketu Columbia koje mu je ustupio Herbert von Karajan ?to mu je donijelo petogodi?nji ugovor s tom diskografskom ku?om, a potom je sljede?e godine trijumfalno zamijenio Karla Bohma u Bavarskoj dr?avnoj operi u Munchenu ravnaju?i Straussovom Arijadnom na Naxosu . Zaredali su se nastupi u Berlinu, Stuttgartu , Augsburgu , Salzburgu , Grazu i ?ire, i s koncertnim programima i u svojstvu opernog dirigenta, a nerijetko se predstavljao i kao redatelj. Stigli su anga?mani u dresdenskoj Dr?avnoj kapeli, Dr?avnoj operi u Isto?nom Berlinu, te gostovanja ?irom Europe uklju?uju?i Ljubljanu, Split i Dubrovnik . Po odlasku iz Dresdena 1958. ?vr??e se vezao uz Be?, debitirao u Bayreuthu gdje je po?eo i nastavio dugogodi?nju suradnju s opernim redateljem i unukom Richarda Wagnera ? Wielandom Wagnerom .

Kona?no se otisnuo i do Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava , nastupaju?i u ?ika?koj operi, osvojio je i talijansku opernu publiku (u Rimskoj operi 1961. izveo je Wagnerov Prsten Nibelunga ). U Frankfurtu je 1961. postao ?ef dirigent tamo?nje opere i uglednog ciklusa Muzejskih koncerata. Kao i do tada, i dalje je nastavio djelovati na vi?e polja, pa je istovremeno provodio snimanja za RAI u Torinu te brinuo za vodstvo Dubrova?kih ljetnih igara . Imenovan je do?ivotnim po?asnim dirigentom Simfonijskog orkestra NHK iz Japana , ravnao orkestrima poput Philharmonie, ?e?ke, Berlinske i Munchenske filharmonije, nastupao u Bavarskoj dr?avnoj operi, Teatru Colon u Buenos Airesu, be?koj Dr?avnoj i Volksoperi, u Musikvereinu redovito ravnao Be?kim simfoni?arima, sudjelovao u ?iriju Karajanova dirigentskog natjecanja, te 1974. stupio na mjesto ?efa dirigenta Nacionalnog opernog orkestra iz Monte Carla ? a to su tek neki od njegovih poslijeratnih uspjeha. Treba im pribrojiti i imenovanje ?efom dirigentom Zagreba?ke filharmonije 1970., s kojom je ostvario niz ambicioznih planova, brinu?i se i za mlade dirigente kroz ciklus Mladi dirigenti se predstavljaju .

Među glazbenike s kojima je surađivao ubrajaju se Arthur Rubinstein , Christian Ferras i Rudolf Buchbinder , Marijana Radev , Ru?a Pospi? Baldani , Elisabeth Schwarzkopf , Christa Ludwig , Renata Tebaldi , Birgit Nilsson , Leontyne Price , Dietrich Fischer-Dieskau ... Snimao je za etikete kao ?to su Columbia i Supraphon i pokrivao golem repertoar. Iako je na ?elu simfonijskog i koncertnog stajao Anton Bruckner , a opernog Richard Wagner , uz omiljenog mu “Orfeja i Euridike” Ch. W. Glucka i Jana?ekovu “Jen?fu”, interes Lovre von Mata?i?a kretao se od Palestrine , Monteverdija i Henrya Purcella , preko Handela , Mozarta , Haydna i Beethovena do Musorgskog , Mahlera , Jana?eka, Smetane , R. Straussa, Wagnera, Verdija i dr. Osobitu pa?nju pridavao je doma?im autorima. Ve? je na svojim prvim nastupima s Berlinskom filharmonijom 1936. izvodio suitu iz baleta Licitarsko srce Kre?imira Baranovi?a i “Simfonijsko kolo” Jakova Gotovca , uvr?tavaju?i na programe inozemnih i doma?ih nastupa i djela Josipa Hatzea , Blagoja Berse , Bo?idara ?irole , Bo?idara Kunca , Borisa Papandopula , Antuna Dobroni?a , Josipa ?tolcera-Slavenskog , Brune Bjelinskog ...

Ravnao je i Tambura?kim orkestrom HRT-a . ^[3]

“ Jednog dana kada ?e se raditi ra?un, ne?e biti va?no ?to sam napravio za internacionalne kompozitore, nego ?to sam napravio za hrvatsku glazbu. ”, svojedobno je izjavio maestro. Njegovim brojnim nastojanjima na tom podru?ju svakako treba pribrojiti i oporu?no izra?enu ?elju za osnivanjem Fonda Lovro i Lilly Mata?i?.

Snimke [ uredi | uredi kod ]

Danas su sa?uvane brojne snimke Lovre von Mata?i?a, od koje su najvrjednije snimke "Moje domovine" Bed?icha Smetane (Simfonijski orkestar Be?kog radija), Beethovenova IX. simfonija (s Gabielom Benackovom-Capovom, Verom Soukupovom, Vilemom Pribylom i Karelom Prusom i ?e?kom filharmonijom ), V. i VI. simfonija Petra Ilji?a ?ajkovskog (?e?ka filharmonija) Beethovenova II. i VII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te se svakako trebaju spomenuti snimke Brucknerovih simfonija: IV. simfonija (Philharmonia Orchestra), V. simfonija (Nacionalni orkestar Paris; ?e?ka filharmonija), VII. simfonija (?e?ka filharmonija), VIII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te IX. simfonija (Dr?avna kapela Berlin; ?e?ka filharmonija; Simfonijski orkestar NHK).

Nagrade i priznanja [ uredi | uredi kod ]

Za svoje antologijske interpretacije (osobito Brucknerovih i Wagnerovih djela te kapitalnih skladbi slavenskog repertoara) primio je Brucknerovu medalju Međunarodnog Brucknerovog dru?tva, Brucknerov prsten Be?kih simfoni?ara, Jana?ekovu i Smetaninu medalju ?ehoslova?ke vlade, Kri? I. reda za znanost i umjetnost predsjednika Republike Austrije , medalju Hans von Bulow Berlinske filharmonije i mnoge druge nagrade.

Ostalo [ uredi | uredi kod ]

• " Gospar iz grada " kao Lovro von Mata?i? (arhivska snimka) ( 2019. )

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

• Fond Lovro i Lilly Mata?i?
• Međunarodno natjecanje mladih dirigenata Lovro von Mata?i?

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Fond Lovro i Lilly Mata?i?   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 10. studenoga 2010. ( Wayback Machine )
• Biografija na stranicama Hrvatske glazbene unije   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 21. srpnja 2006. ( Wayback Machine )