Ljutnja je emocionalna reakcija, koja mo?e biti izazvana objektivnim događajima, ali i iracionalna, nerazumna izazvana autosugestijom. Kad je prikladno izra?avamo, radi se o zdravom osje?aju. ^[1] Relativno je stabilna i trajna osobina koja usmjerava pona?anje u razli?itim dru?tvenim situacijama, a o?ituje se u do?ivljaju srd?be ili gnjeva, u nasilnom pona?anju, negativizmu prema autoritetima, namjeri da se nekoga fizi?ki ili psihi?ki povrijedi.

Ljutnja je emocija frustriranosti kada je osoba sprije?ena u postizanju ciljeva, onemogu?ena u onome ?to poku?ava raditi ili nekim tko osobu sprje?ava, onemogu?ava ili pokazuje premalo obzira u onome ?to osoba poku?ava posti?i. Ako se ?ini da se frustracija mo?e ukloniti, barem u određenoj mjeri, ljutnja frustriranu osobu ?ini agresivnom i osvetoljubivom.

Razlikuje se ljutnja koja je nastala nekim konkretnim povodom ili agresivnost kao stil pona?anja. Videbeck opisuje ljutnju kao normalna emocija koja uklju?uje jak neugodan i emocionalni odgovor na provokaciju. R. Novaco govori o tri na?ina ljutnje: kognitivnu (procjene), somatski - afektivne (napetost) i pona?anja (povla?enje i antagonizam). William G. DeFoore 2004 opisuje ljutnju kao lonac na pritisak ; a mi samo mo?emo primjenjivati pritisak na na?u ljutnju na određeno vrijeme dok ne eksplodira. Ljutnja mo?e imati fizi?ke ?imbenice kao ?to su pove?ani otkucaja srca , krvni tlak i razina adrenalina i noradrenalina . Neki smatraju gnjev kao dio borbe ili bijega mozga odgovor na percipirane opasnosti od ?tete. Ljutnja postaje dominantan osje?aj pona?anja, kognitivno, i fiziolo?ki kada osoba ?ini svjesno odabralo da se poduzmu mjere da se odmah zaustavi prijete?i pona?anje druge vanjske sile . Engleski termin potje?e od izraza anger staronordijskom jezika . Ljutnja mo?e imati mnoge fizi?ke i psihi?ke posljedice.

Vanjski izraz ljutnje mo?e se na?i u izrazu lica , govor tijela , fiziolo?ke reakcije , te s vremena na vrijeme u javnosti djela agresije . Ljudi i ?ivotinje na primjer rade glasne zvukove, poku?aju izgledati fizi?ki ve?e, stiskaju zube , i zure. Pona?anja povezana s ljutnjom su dizajnirani da upozori agresora da se zaustavi svoje prijetnje. Rijetko se fizi?ki svađa pojavi bez prethodnih izraza bijesa najmanje jedan od navedenih.

Moderni psiholozi gledaju na ljutnju kao primarna, prirodna i zrela emocija do?ivljena od svih ljudi , i kao ne?to ?to ima funkcionalnu vrijednost za opstanak . Ljutnja mo?e mobilizirati psiholo?ke resurse za korektivne akcije. Nekontrolirani bijes mo?e, međutim, negativno utjecati na osobne ili dru?tvene dobrobiti. Suo?avanje s bijesom je bila upu?ena u spisima od prvih filozofa do modernih vremena . Moderni psiholozi, za razliku od ranijih pisaca , također su ukazali na mogu?e ?tetne u?inke suzbijanja bijesa. Prikaz ljutnje mo?e se koristiti kao manipulacijska strategija za dru?tveni utjecaj.

Aristotel o ljutnji ka?e: ^[2]

≫Ljutnja se mo?e definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko poni?enje koje je bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima.≪

Izvori [ uredi | uredi kod ]