Kickboxing
Kickboxing
(ponekad
kickboks
) je moderan borila?ki sport koji obuhva?a vi?e sportskih grana/disciplina, a to su:
Semi contact
(
Polukontakt
),
Light contact
(
Lagani kontakt
),
Kick light
,
Full contact
(
Puni kontakt
),
Low kick
,
K-1
,
Thai kickboxing
(sli?nih pravila tajlandskom boksu),
Glazbene forme
i
Aero-kickboxing
. Osim u disciplinama u kojima je dozvoljen knock-out (full contact, low kick, K-1, thai kickboxing) borbe za svjetske i europske profesionalne naslove odr?avaju se u semi contactu i light contactu.
[1]
U ringu se odr?avaju full contact, low kick, K-1 i Thai kickboxing varijante, dok se ostale odr?avaju na tatamiju. Na svjetskim i europskim (amaterskim) prvenstvima smije nastupati samo jedan natjecatelj iz svake dr?ave u pojedinoj kategoriji.
[2]
Kickboxing je nastao na osnovama
boksa
,
karatea
,
taekwondoa
,
kung fua
i drugih vi?e ili manje poznatih orijentalnih ali i zapadnih
borila?kih sportova
. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, po?tenje i ?ast svakog natjecatelja. Jednom rije?ju, Kickboxing je zapadnja?ki sport ? jedinstven odgovor velikom broju isto?nja?kih borila?kih vje?tina. Prva pravila kickboxinga po?etkom sedamdesetih je napisao Amerikanac Mike Anderson.
U Kickboxingu se koristi maksimalna osobna za?titna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bo?ni dio glave ? u?i i zatiljak), ?titnika za zube, ?titnika za prsa (za djevojke), ?titnika za spolne organe, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), ?titnika za potkoljenice te papu?a (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajam?ena i slobodno se mo?e re?i da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se naj?e??e događaju u tzv. tvrdim disciplinama full contactu, low kicku i thai kickboxingu i to u profesionalnom dijelu. Naj?e??e se tu radi o plavicama, a tu su i povrede ? ozljede nosa i arkade. ?to se "profesionalnih" borbi ti?e, radi atraktivnosti, za?tirna oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i ?titnici za potkoljenice.
Dvije su teorije o tome kako je nastao kickboks. Prema prvoj, kickboks je nastao iz indokineskih borila?kih vje?tina, posebno
muay borana
, koji se kasnije razvio u
muay thai
. Prema drugoj japanski karate majstor Tatsuo Yamada kombinirao je muay thai i
karate
i u 50-im godinama u Japanu odr?ale su se prve kickboks priredbe.
[3]
U Americi je sve po?elo u sedamdesetima.
1974. godine
Mike Anderson
je definirao kickboxing ?portska pravila.
[1]
1974.
PKA (Professional Karate Association)
organizirao je prvo Svjetsko prvenstvo u kickboksu.
[3]
U Splitu je 1974. odr?ana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske.
[1]
1976. su u Hrvatskoj zapo?ela sustavna dr?avna i međurepubli?ka natjecanja koja je organizirao dr. Emin Topi? iz Zagreba.
[4]
Prvi majstorski crni pojas koji je Mike Anderson dodijelio nekom od svojih u?enika bio je Du?anu Kru?i?u, hrvatskom vje?ba?u iz Crikvenice.
[5]
[4]
World Association of Kickboxing Organizations (WAKO)
osnovana je 1976., a
International Amateur Karate-Kickboxing Sport Association (IAKSA)
?. To su danas dvije najve?e amaterske kickboks organizacije u svijetu.
Marinko ?abo
je prvi profesionalni svjetski prvak u kickboxingu. Bilo je to 1987. godine po WAKO federaciji.
[6]
Prva hrvatska profesionalna svjetska prvakinja u kickboxingu je
Ivana Derdi?
(2002., WAKO PRO, low kick).
Branko ?galjardi?
iz Rijeke je postao prvi amaterski svjetski prvak u full contactu u povijesti na prvom svjetskom prvenstvu u full contactu koje je odr?ano 1978. u Berlinu. Bilo je to po WAKO federaciji.
[5]
[4]
Prvu zlatnu medalju na nekom SP-u za Republiku Hrvatsku donio je
Borislav Ili?
iz Rijeke u disciplini low kick ? na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu koje je 7. i 8. prosinca 1991. odr?ano u Parizu.
[1]
[7]
Branko Cikati?
je 1993. postao prvi K-1 World Grand Prix prvak.
U Hrvatskoj se
Svjetski kickboxing kup
odr?ao u nekoliko navrata i nekoliko federacija, po WAKO 1988. u Rijeci, WKU 2016. u Vara?dinu.
[8]
Zna?ajna hrvatska amaterska natjecanja su
Croatia Open
(od 1997.),
Karlovac Open
(od 2011.) koji je turnir WAKO Europskog kupa
[9]
i
Kutina Open
(od 1999.).
U ringu se odr?avaju full contact, low kick, K-1 pravila, Thai kickboxing. Ostale se odr?avaju na tatamiju.
Semi-contact
(polukontakt)
[
uredi
|
uredi kod
]
Jo? se naziva
Points fighting
.
Kao ?to sama
rije?
ka?e ?
semi contact
? je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno ?ele?i nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao ?to se i povla?i ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio vi?e bodova odnosno zadao vi?e pravilnih udaraca. Svako kori?tenje sna?nih udaraca se ka?njava. Udarci se zadaju rukama i nogama, a dozvoljena podru?ja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na
tatamiju
(posebna tanka strunja?a) ili ponekad na ringu. Natjecatelji su podijeljeni u kadetskoj skupini po te?ini, a ponegdje i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po te?ini i natjecanja i skupine su odvojena za natjecateljice i za natjecatelje.
Light contact
(lagani kontakt)
[
uredi
|
uredi kod
]
Light contact je vrlo sli?na disciplina koja se za razliku od semi contacta odvija u kontinuitetu. Sudac ne prekida borbu ve? tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listi?e i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo sli?no kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta ? oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju, ali mo?e i u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po te?inskim kategorijama, dobnim skupinama i po spolu.
Full contact
(puni udarac)
[
uredi
|
uredi kod
]
Puni udarac (
eng.
Full contact
)
Jo? se naziva
American kickboxing
.
Full contact
je disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i ja?inom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom, odakle dolazi i naziv ove discipline. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u
boksu
, samo ?to treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po te?inskim kategorijama. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilniosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca registriraju bodove i na kraju borbe ocjenjuju boljega s 10, a lo?ijega s 9 bodova. I ovdje su podjele kategorija po dobu, te?ini i spolu.
Low kick
(niski udarac)
[
uredi
|
uredi kod
]
Niski udarac (
eng.
Low kick
)
Jo? se naziva
Freestyle rules
ili
International rules
.
Low Kick je također tzv. ?tvrda” disciplina i osim uobi?ajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama (gornjem dijelu nogu ? iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika punom snagom (boduju se samo udarci po natkoljenici ? dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu ? zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom). Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hla?e. Za?titna oprema ?
kaciga
, ?titnik za
zube
, 10 Oz rukavice, banda?e, suspenzor, ?titnici za potkoljenice, za?titne papu?e. U profesionalnom dijelu ? ne korsite se kaciga i ?titnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta ? bodovanje, uloga sudaca, za?titna oprema. Podjela u te?inske kategorije nije ista kao u full contactu. Borba se odvija u ringu.
Ime samo za sebe govori odakle vu?e osnovne elemente ? iz
tajlandskog
boksa, naravno uz neka ograni?enja u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. ?Tvrda” disciplina vrlo sli?na low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klin?u. Borci imaju mogu?nost udaranja svim ru?nim tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bo?ni i stra?nji ? leđa (osim same
ki?me
protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u
judu
. Dozvoljen je udarac zape??em iz okreta tzv.
round back fist
. Svaki pravilan udarac (i ru?ne i no?ne tehnike kao i bacanja i ?i??enje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod
full contacta
i
low kicka
. Za razliku od
semi-light-full contacta
i
low kicka
, borci u
thai kickboxingu
ne nose za?titne papu?e. Amateri nose elasti?ni ?titnik za potkoljenice sa ?titnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve ?titnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je
thai kickboxing
poznatiji kao
K-1
, ?to je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja, danas i sustava natjecanja, a ne discipline kickboxinga, ali ?ini se da je svima razumljivo.
Jo? se naziva
Oriental rules
ili
Japanese kickboxing
te u novije vrijeme
Dutch-style kickboxing
.
Beskontaktne discipline
[
uredi
|
uredi kod
]
Odr?avaju se na tatamiju.
Glazbene forme (Musical forms)
[
uredi
|
uredi kod
]
Glazbene
forme ili uglazbljene
kate
, je disciplina u kojoj se natjecatelj “bori” sa zami?ljenim protivnikom, a borba simbolizira jedan od poznatih na?ina i stilova borbe (npr. tvrde ? tzv. japanske ili meke ? tzv. kineske borila?ke vje?tine). Međutim, vrlo je va?no naglasiti da su kickboxing forme kreativne, slobodne u izvedbi, a nisu kao u drugim borila?kim vje?tinama strogo definirane. Vrlo karakteristi?no je da je natjecatelj koncentriran prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara dojam protivnika ispred sebe, da je usklađen s glazbom te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnote?en. Svojim pokretima natjecatelji vrlo ?esto imitiraju stil ili na?in borbe pojedinih ?ivotinja. Na svjetskim prvenstvima u?itak je gledati kako vrhunski natjecatelji prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s vi?e protivnika. Postoje glazbene forme tvrde i meke te s oru?jem i bez oru?ja. Vrlo su atraktivne i vrlo ?esto se prikazuju kao borila?ki showu pauzama prije navedenih ?tvrdih” kickboxing disciplina. Danas se napori usmjeravaju da se u kickboksingu jo? vi?e napravi razlika od formi postoje?ih borila?kih vje?tina, pa tako osnovna karakteristika ? sinkronizacija s glazbom postaje imperativ i na taj na?in se razlikuje od karate i taekwon-do formi (koje nemaju glazbu i strogo su definirane) kao i od
wu-shu
(
thai ci
) tzv. Mekih ili "
soft
" formi koje nisu sinkronizirane s glazbom. Suci (5 sudaca) boduju u rasponu od 5 do 10, a boduje se sinkronizacija, broj, te?ina i slo?enost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oru?jem, ravnote?a, fokusiranost.
Aero kickboxing je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina rezultat je zahtjeva velikog broja rekreativaca u zapadnim zemljama koji se vi?e ne ?ele ?tu?i” u tvrdim disciplinama, primati udarce za koje se dugotrajno treba pripremati ve? ?ele svladati osnove borila?kih vje?tina i uz glazbu plesati, tj. izvode?i kretnje u stilu kickboxing udaraca i obrane te izbjegavanja udaraca, ?udarati” zami?ljenog protivnika. Radi poja?njenja ? ova disciplina je kombinacija kickboxing elemenata s plesom i glazbom odnosno kombinacija je aerobika i elemenata kickboxinga. Izvodi se pojedina?no i grupno. I ovdje je bodovanje kao i kod glazbenih formi, a elementi ocjenjivanja su prvenstveno sinkronizacija s glazbom (glazba mora biti 135 ? 155 bpm-a), ukomponiranost
aerobik
i kickboxing elemenata i tehnika, pravilnost, broj i slo?enost izvedenih kickboxing tehnika,
koreografija
.