한국   대만   중국   일본 
Kemijski spojevi ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Kemijski spojevi

Izvor: Wikipedija

Kemijski spojevi su spojevi vi?e vrsta atoma povezanih kemijskom vezom . Kemijski spojevi su ?iste tvari a mo?emo ih rastaviti na elementarne tvari kemijskom analizom ili na jednostavnije kemijske spojeve (npr. modra galica ), te dobiti kemijskom sintezom. Dijele se na organske (sadr?e ugljik) i anorganske (ne sadr?e ugljik).

Kemijska formula je skra?eni oblik prikazivanja sastava i građe kemijskog spoja pomo?u uvrije?enih oznaka za kemijske elemente .

Tako npr. formula H 2 O ozna?uje molekulu vode , koja se sastoji od dvaju atoma vodika (simbol H) i jednog atoma kisika (simbol O).

Sustav imenovanja slo?enijih kemijskih spojeva obi?no regulira Međunarodna unija za ?istu i primijenjenu kemiju (IUPAC). Imenovanje organskih kemijskih spojeva opisano je Plavom knjigom , dok je imenovanje anorganskih spojeva opisano Crvenom knjigom .

Tipovi kemijskih spojeva [ uredi | uredi kod ]

Prema strukturi atoma postoje ?etiri tipa kemijskih spojeva:

Molekule [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Molekula

Molekula je elektri?ki neutralna skupina dvaju ili vi?e atoma koje na okupu dr?e kemijske veze (obi?no kovalentne veze ). [1] [2] [3] [4] Molekula mo?e biti homonuklearna (sastavljena od atoma jednog kemijskog elementa - primjerice molekula kisika : O 2 ); ili mo?e biti heteronuklearna (sastavljena od vi?e kemijskih elemenata, primjerice molekula vode : H 2 O).

Ionski spojevi [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Formulska jedinka

Ionski spoj je kemijski spoj sa?injen od iona koje na okupu dr?e elektrostati?ke sile nazvane ionska veza . Spoj je zbrojno neutralnog naboja, ali je sa?injen od pozitivno nabijenih kationa i negativno nabijenih aniona. Ioni koji sa?injavaju ove spojeve mogu biti jednostavni (primjerice natrijev kation Na + i klorov anion (Cl ? ) koji tvore natrijev klorid), ili slo?eni vi?eatomski ioni (primjerice amonijev kation NH 4 + i nitratni anion NO 3 - , ?to tvore amonijev nitrat ). Pojedina?ni ioni u spoju nisu molekule, ve? su dio homogene trodimenzionalne mre?e, kristalne re?etke .

Ionski spojevi koji sadr?e bazi?ne hidroksidne (OH ? ) ili oksidne (O 2? ) ione smatraju se bazama. Ionski spojevi bez ovih iona nazivaju se i solima, i mogu se dobiti kiselo-bazi?nim reakcijama .

Ionski spojevi obi?no imaju visoke to?ke tali?ta i vrenja , kruti su i krhki . U krutom su agregatnom stanju elektri?ni izolatori , dok pri taljenju ili u otopinama postaju vodi?i .

Intermetalni spojevi [ uredi | uredi kod ]

Intermetalni spoj je oblik slitine između dvaju ili vi?e metala spojenih metalnom vezom . Obi?no su tvrdi ali krhki, uz cijenjena mehani?ka svojstva pod visokim temperaturama. [5] [6] [7]

Koordinacijski kompleksi [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Kompleksni spojevi

Koordinacijski kompleks sastoji se od sredi?njeg atoma ili iona (obi?no metala) zvanog koordinacijski centar , i niza molekula ili iona koje okru?uju centar , imena ligandi . [8]

Ligandi i sredi?nji atom spajaju je koordinacijskom kemijskom vezom . Umjesto zajedni?kog elektronskog para u koji obje strane daju po jedan elektron, ligandi raspola?u s vlastitim nepodijeljenim elektronskim parom koji jednostrano ula?u u vezu sa sredi?njim ionom zbog međusobne elektrostatske privla?nosti . Time sredi?nji ion elektronima popunjava prazne elektronske orbitale , posti?e stabilniju elektronsku konfiguraciju i time ni?u energiju. [9]

Ve?ina spojeva koji sadr?e metale, naro?ito prijelazne metale zapravo su koordinacijski kompleksi.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Ebbin, Darrell D. 1990. General Chemistry 3rd izdanje. Houghton Mifflin Co.. Boston. ISBN   978-0-395-43302-7
  2. ↑ Brown, T.L.; Kenneth C. Kemp; Theodore L. Brown; Harold Eugene LeMay; Bruce Edward Bursten. 2003. Chemistry ? the Central Science 9th izdanje. Prentice Hall. New Jersey. ISBN   978-0-13-066997-1
  3. ↑ Chang, Raymond. 1998. Chemistry 6th izdanje. McGraw Hill. New York. ISBN   978-0-07-115221-1
  4. ↑ Zumdahl, Steven S. 1997. Chemistry 4th izdanje. Houghton Mifflin. Boston. ISBN   978-0-669-41794-4
  5. ↑ Askeland, Donald R.; Wright, Wendelin J. Sije?anj 2015. 11-2 Intermetallic Compounds. The science and engineering of materials Seventh izdanje. Boston, MA. str. 387?389. ISBN   978-1-305-07676-1 . OCLC   903959750 . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2021 . Pristupljeno 10. studenoga 2020.
  6. ↑ Panel On Intermetallic Alloy Development, Commission On Engineering And Technical Systems. 1997. Intermetallic alloy development : a program evaluation . National Academies Press. str. 10. ISBN   0-309-52438-5 . OCLC   906692179 . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2021 . Pristupljeno 10. studenoga 2020.
  7. ↑ Soboyejo, W. O. 2003. 1.4.3 Intermetallics. Mechanical properties of engineered materials . Marcel Dekker. ISBN   0-8247-8900-8 . OCLC   300921090 . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2021 . Pristupljeno 10. studenoga 2020.
  8. ↑ Lawrance, Geoffrey A. 2010. Introduction to Coordination Chemistry . Wiley. doi : 10.1002/9780470687123 . ISBN   9780470687123
  9. ↑ Kompleksni spojevi , Hrvatska enciklopedija; pristupljeno 28. sije?nja 2016.
Nedovr?eni ?lanak Kemijski spojevi koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije .
Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kemijski_spojevi&oldid=6236786 "