Julije Bajamonti ( tal. Giulio Bajamonti ) ( Split , 24. kolovoza 1744. ? Split , 12. prosinca 1800. ), hrvatski lije?nik , matemati?ar , knji?evnik , pisac medicinskih tekstova, sakuplja? narodnih pjesama, skladatelj , glazbeni teoreti?ar , polihistor, filozof i enciklopedist. Bavio se i povije??u, arheologijom, lingvistikom, etnografijom i agronomijom te je bio orgulja? i zborovođa u splitskoj katedrali.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Obitelj i obrazovanje [ uredi | uredi kod ]

Julije Bajamonti rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Pore?a 1704. godine. ^[1] Osnovno obrazovanje stekao je u splitskom sjemeni?tu, nakon ?ega je zavr?io glazbeno usavr?avanje oko 1768. i od tada nosio naslov maestro ( di musica ). Studij medicine zavr?io je u Padovi gdje je 1773. i doktorirao. Po zavr?etku studija radio je kao lije?nik u Hvaru i Splitu. ^[2] O?enio se pu?ankom, zbog ?ega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme ?ivio i slu?bovao u Kotoru . Imao je sina Emila i k?er Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orgulja? i zborovođa u katedrali , a kasnije je nastavio lije?ni?ku praksu. ^[3] Bio je prijatelj Ruđera Bo?kovi?a i veoma cijenjen u Dubrovniku .

Intelektualni rad [ uredi | uredi kod ]

Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja ( volterijanac ), a zbog svojeg je kriti?kog odnosa prema feudalnom dru?tvu i konzervativnoj Crkvi , bio izlo?en kritikama ?ireg građanstva Splita. ^[4]

Pisao je pjesme , putopise , medicinske, povijesne , arheolo?ke , etnolo?ke , lingvisti?ke , filozofske , prirodoznanstvene, nauti?ke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom , kemijom i astronomijom . Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stolje?u , kao i za enciklopedijski i glazbeni rje?nik. Prevodio je sa latinskog, gr?kog, engleskog, francuskog i hrvatskog na talijanski jezik. U dvama sa?uvanim knji?nicama ostavio je zapis od 2500 bibliografskih jedinica, među koje je uvrstio i 110 naslova hrvatskih autora. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se isti?u simfonije Sve?ana glorija , Passio nella domenica delle Palme , Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Bo?kovi?a) i oratorij La traslazione di San Doimo . Napisao je djelo o povijesti Splita "Povijesne uspomene grada Splita i Dalmaciji ( Memorie della citta di Spalato in Dalmazia ), u kojem se slu?io djelima starijih kroni?ara te knjigu "Povijest kuge u Dalmaciji 1783. ? 1784. ( Storia della peste che regno in Dalmazia negli anni 1783-1784,1786 )" koje je napisao na temelju svojeg iskustva u suzbijanju epidemije i u kojoj je iznio ?itav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stolje?u . ^[5] Bio je jedan od najistaknutijih ?lanova Splitskog gospodarskog dru?tva, u ?ijem je osnivanju sudjelovao. Zastupao je ideje gospodarskog napretka i socijalne jednakosti, no prigodom pada Mleta?ke Republike pristupio je konzervativnoj struji, vjeruju?i kako bi Dalmacija bolje napredovala pod austrijskom upravom, zastupaju?i istodobno sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. ^[6]

Nacionalni identitet [ uredi | uredi kod ]

U vrijeme pada Mleta?ke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj . Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske dr?ave , a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Doroti?em , najzna?ajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik , narodne obi?aje i predaju.

Zanimljivosti [ uredi | uredi kod ]

Od 1772. do 1776. ?esto je putovao u Veneciju i Padovu, 1772. putovao je s Albertom Fortisom i Frederikom Herveyem po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, obi?ajima, narodnim vjerovanjima i ?ivotu stanovnika Dalmacije. ^[7] Oko 1780. odlazi u Bosnu, potom u Dubrovnik, Herceg Novi i Kotor, gdje je i boravio 1781. ? 1882. Za haranja kuge 1783. ? 1784. nalazio se u Splitu. Na Hvaru je bio op?inski lije?nik i orgulja? (1786. ? 1790.). Godine 1790. vratio se u Split, gdje preuzima slu?bu glazbenog ravnatelja odnosno orgulja?a i zborovođe splitske Katedrale. Lije?nikom splitske op?ine imenovan je 1799. godine.

Zaokupljala ga je i filolo?ka znanost; bavio se pitanjima ?isto?e hrvatskoga jezika te pristao uz odnjegovanu dubrova?ku ?tokav?tinu, Prou?avao je bosan?icu i staroslavenski jezik , pravio bilje?ke o hrvatskoj ortografiji, prou?avao talijanizme u hrvatskom jeziku. Prikupljao je pu?ke pjesme i poslovice te se smatra da je prvi upoznao Alberta Fortisa s tekstom Hasanaginice . Prema novijim istra?ivanjima (Igor Gostl), a na temelju novootkrivenoga rukopisnog priru?nika za svladavanje osnova engleskoga jezika te nepoznate korespondencije na engleskome, Bajamonti pripada među pionire anglistike u Hrvata. ^[8]

Djela [ uredi | uredi kod ]

• Storia della citta di Spalato ( Povijesni zapisi grada Splita ; objavljeni 1975. )
• Bajamonti, Giulio. 1786. Storia della peste que regno in Dalmazia negli anni 1783-1784 . Vincenzio Formaleoni. Venezia . Pristupljeno 11. o?ujka 2012.
• O moralu
• O ?ovjeku
• O gradskoj gluposti
• O nacionalnom ponosu
• Se al medico disconvenga la poesia e la musica , in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod Lije?nik i glazba , u: Julije Bajamonti,
• Zapisi o gradu Splitu (Split, 1975.), 309-321
• Muzi?ki rje?nik (Ms.,oko 1788.)
• Bajamonti, Giulio. 1789. Elogio del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich . Ragusa Referenca sadr?i prazan nepoznati parametar: |total_pages= ( pomo? )

Skladbe [ uredi | uredi kod ]

Kao skladatelj u po?etku je pod utjecajem Giovannija Battiste Pergolesija i Benedetta Pellizzarija , poslije Mozart , Glucka , predstavnika napuljske i mannheimske ?kole. S vi?e od 200 skladbi najplodniji je hrvatski skladatelj svojega doba. Prvenstvo imaju crkvene skladbe (misa, motet, kantata, muka, ve?ernja, responzoriji Velikoga tjedna, Miserere, Benedictus, Te Deum, Stabat Mater, litanije i sl.). Uglazbljivao stihove Pietra Metastasija, a pretpostavlja se da je na vlastite predlo?ke Achille in Sciro i Alessandro nelle Indie po?eo skladati opere. U instrumentalnome polju stvorio je sonate za orgulje, guda?ki kvartet, simfonije. Skladao je u pretklasi?noj maniri, a odlikovao se lako?om stvaranja i melodijskom invencijom. ^[9]

Smatra se jednim od vode?ih intelektualaca srednje Dalmacije potkraj XVIII. st.

• Passio nella domenica delle Palme za ?etveroglasni zbor i guda?ki orkestar (1768. Split)
• Na vlastiti libreto skladao oratorij ili glazbenu dramu Prijenos sv. Dujma La traslazione di San Doimo , Componimento drammatico ossia oratorio (Bajamonti) za sopran, zbor i orkestar (1770. Split), prvo djelo te vrste u nacionalnoj glazbi.
• Passio del Venerdi Santo za ?etveroglasni zbor i guda?ki orkestar (1782. Split)
• Requiem per le solenni essequie decretate dal Senato di Ragusa a suffragio dell’anima dell’imortale ab. Boschovich (1787. Dubrovnik)
• 54 moteta, među kojima Coelo tonante za bariton i guda?ki kvartet
• 17 misa: 4 za dva glasa (G, G, B, c), 11 za tri glasa (3 G, 2 F, 2 B, Es, a, c), 2 za ?etiri glasa (A, B)
• 8 skladba na tekst "Tantum ergo"
• 2 skladbe na tekst "Stabat Mater"
• 3 skladbe na tekst "Te Deum"
• Magnificat
• Simfonija u C-duru za 2 violine, violu, fagot, 2 oboe i 2 roga
• Allegro za flautu solo
• Sonata u C-duru za orgulje (1776.)
• Sonata u F-duru za orgulje
• Sonata u B-duru za orgulje
• 5 guda?kih kvarteta
• Salve Regina za sopran solo, dvije violine, violoncello i basso continuo.

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Split, 2004. ISBN 953-214-123-5
• Ke?kemet, Du?ko, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007. ISBN 978-953-7088-44-6
• Ke?kemet, Du?ko, Pro?lost Splita, Split, 2002. ISBN 953-214-006-9
• Op?a enciklopedija, sv. I., Zagreb, 1977.
• Op?a i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II., Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-00-7

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• LZMK / Hrvatska enciklopedija: Bajamonti, Julije
• LZMK / Proleksis enciklopedija: Bajamonti, Julije
• LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Bajamonti, Julije (Giulio)