Jomo Kenyatta
(
Ichaweri
, danas
Kenija
,
20. listopada
1892.
?
Mombasa
,
22. kolovoza
1978.
),
kenijski
politi?ar
i borac za nezavisnost Kenije.
Rodio se pod imenom
Kamau wa Ngengi
kao pripadnik plemena
Kikuyu
. Godine
1914.
preobratio se na
kr??anstvo
.
Nakon smrti roditelja, pomagao je djedu koji je bio
vra?
. Boravio je i studirao u
Londonu
, gdje
1945.
, zajedno s Nkrumahom, osniva
Panafri?ku federaciju
(Pan African Federation). Po povratku u Keniju bio je suosniva? i predsjednik
Afri?kog saveza Kenije
(Kenya African Union). Pod optu?bom da je inspirator organizacije
Mau-Mau
,
britanske
vlasti su ga
1952.
uhapsile i osudile na 7 godina
zatvora
. Oslobođen je
1961.
, te se vratio u
Nairobi
i postao predsjednikom
Kenijske afri?ke nacionalne unije
. Nakon ostvarenja dr?avne samostalnosti Kenije
12. prosinca
1963.
godine bio je
premijer
i
ministar vanjskih poslova
sve do progla?enja
republike
12. prosinca
1964.
godine. Otada je bio njezin
predsjednik
i premijer.
Rođen je u
?kotskoj
misionarskoj ?koli blizu
Nairobija
. Bio je naho?e, a misionari su ga zvali Johnstone. Radio je kao pomo?nik u kuhinji, kao tesar i nadglednik vodova u kenijskome glavnom gradu. Priklju?io se sredi?njem udru?enju Kikuya iste godine kada je osnovano,
1922.
, a nekoliko godina kasnije postao mu je vođa. Godine
1928.
postao je izdava? novina na jeziku Kikuya, kojih je prije nemira bilo dvadesetak.
1929.
oti?ao je u Europu i izvan domovine proveo idu?ih 17 godina, najvi?e borave?i u Londonu. O?enio se
Engleskinjom
s kojom je imao dijete. Studirao je na londonskome ekonomskom u?ili?tu i postao ?ti?enik poznatog
antropologa
profesora Malinovskog. Napisao je knjigu o narodnim obi?ajima, "Facing Mount Kenya".
Pomagao je Kwame Nkrumahu odr?ati u
Manchesteru
1945.
godine Sveafri?ki kongres, a nekoliko puta je posjetio
Sovjetski Savez
studirav?i antropologiju na
moskovskom
sveu?ili?tu. Njegovi govori u Keniji, u koju se vratio
1946.
, mogli su skupiti i do 25 000 pripadnika odu?evljenih afri?kih masa. Zatvoren je 1952. nakon montiranog procesa. Suđenje je umjesto u Nairobiju odr?ano u nepristupa?nom selu Kapenguriji u Sjevernim pokrajinama u nekoj ?koli. Kenijatu i pet suradnika branio je dr?avni odvjetnik Pritt, koji se jednom prilikom pritu?io kako nije dobio ni gutljaja
vode
tijekom prvih ?etiriju tjedana. Po?to je Kapengurija bila usred ?ume, ljudi su morali stanovati u vi?e od 50 km udaljenom Kajtelu. Nije bilo pravne knji?nice te se po isprave moralo i?i u preko 500 km udaljen Nairobi. Prittova
po?ta
je otvarana, a
telefonski
razgovori prislu?kivani.
Kenijatinu ?albu na presudu u srpnju
1954.
odbilo je kralji?ino osobno vije?e, a osuđenikovih 12,62 ha zemlje u Kjambu je zaplijenjeno. Objavljeno je kako ?e nakon odslu?enja zatvorske kazne morati ostati na neograni?enom prisilnom boravku u Sjevernim pokrajinama. Po?to su ranih 1950-ih samo dvojica od 42 000 kenijskih bijelaca poznavala jezik Kikuya, optu?eni Kenijatini suradnici koji nisu poznavali
engleski
nisu se mogli valjano braniti. Predlagalo se pozvati tuma?a s Kenijskoga vrhovnog suda u Nairobiju, no to nije bio nitko drugi nego Kenijatin brat!
[1]
- ↑
John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 250.-256.