Johann Sebastian Bach
(
Eisenach
,
31. o?ujka
1685.
?
Leipzig
,
28. srpnja
1750.
) bio je
njema?ki
skladatelj
i
orgulja?
baroknog razdoblja
.
Op?enito ga se smatra jednim od najve?ih skladatelja svih vremena. Njegova se djela odlikuju intelektualnom dubinom, tehni?kom zahtjevno??u i umjetni?kom ljepotom. Bila su
nadahnu?e
gotovo svim skladateljima
europske
tradicije, od
Wolfganga Amadeusa Mozarta
do
Arnolda Schonberga
.
Među djela J. S. Bacha spadaju
Brandenbur?ki koncerti
,
Dobro ugođeni klavir
,
Varijacije Goldberg
,
Engleske suite
,
Francuske suite
,
Partite
,
Misa u h-molu
,
Muka po Mateju
,
Glazbena ?rtva
,
Umjetnost fuge
,
Sonate i partite za violinu solo
,
Suite za violon?elo
, vi?e od 200
kantata
i isto toliko djela za
orgulje
.
Johann Sebastian Bach rođen je u
tirin?kom
gradu Eisenachu, u dana?njoj
Njema?koj
. Bio je najmlađe dijete
Johanna Ambrosiusa Bacha
, orgulja?a crkve sv. Jurja i direktora gradskog orkestra, i
Marije Elisabethe Lammerhirt Bach
, k?eri uglednoga gradskog krznara. U rodnom gradu pohađa gimnaziju. Prvu poduku iz sviranja
violine
i
?embala
vjerojatno je primio od oca, a u
skladanje
ga je mo?da uputio stric Johann Christoph.
[1]
Majka mu umire
1694.
godine, a otac
1695.
godine.,
[2]
samo devet mjeseci poslije. Ostav?i bez roditelja u desetoj godini ?ivota, preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu (1671. ? 1721.), orgulja?u u obli?njem
Ohrdrufu
. Tamo je prepisivao, prou?avao i izvodio bratova i druga glazbena djela i nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju ?embala i orgulja. Ujedno pohađa i ?estogodi?nji licej, gdje mu je, kao pjeva?u u studentskom zboru, osiguran besplatan smje?taj (bratov dom bio je pretijesan). ?esti popravci orgulja u Ohrdrufu pru?ili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a ?esto je odlazio i na du?a putovanja kako bi mogao ?uti znamenite njema?ke orgulja?e.
Godine
1700.
odlazi u
Luneburg
, gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu samostana djeluje licej koji Bachu pru?a velike obrazovne mogu?nosti. Samostan posjeduje i veliku glazbenu biblioteku, a Bach, pored izu?avanja bogatoga notnog materijala, ?esto putuje u Hamburg kako bi usavr?io svoju orguljsku tehniku.
Arnstadt i Muhlhausen
[
uredi
|
uredi kod
]
Po zavr?enom ?kolovanju,
1703.
godine odlazi u
Arnstadt
gdje ocjenjuje nove crkvene orgulje, a zatim prihva?a i posao orgulja?a. Osim orguljanja, kao
kantorovu
zamjeniku name?e mu se i du?nost uvje?bavanja zbora, ?ime nije bio zadovoljan zbog nesposobnih i lo?e obu?enih
pjeva?a
. Uzrok njegovu nezadovoljstvu bio je mo?da i njegov ve?ernji ma?evala?ki sukob s vlastitim u?enikom Geyersbachom. Jednom je prilikom na orguljski emporij kao zamjenu nesposobnim pjeva?ima doveo neku mladu gospođicu, ?to je za tada?nje vrijeme bilo poprili?no neuobi?ajeno (izvedba liturgijske glazbe tad je ve?inom povjeravana dje?acima i mu?karcima). Mogu?e je da se radilo o
Mariji Barbari Bach
, njegovoj rođakinji i budu?oj ?eni.
Tijekom svog profesionalnog djelovanja u Arnstadtu ?esto dolazi u sukob s crkvenim odborom Nove crkve. Godine
1706.
su ga ukorili zbog predugog izostanka s du?nosti. Iako mu je bio dan otpust na 4 tjedna, on se u Lubecku zadr?ao gotovo 4 mjeseca kako bi u?io od slavnoga
Dietricha Buxtehudea
, tamo?njega crkvenog orgulja?a. ?lanovi crkvenog odbora također su mu zamjerili predugo i preslo?eno sviranje; o?ekivali su da tijekom misa izvodi kra?e i lak?e slu?ljive preludije i
koralne
skladbe. Nakon opomene oti?ao je u drugu krajnost i drasti?no pojednostavio svoje skladbe namijenjene liturgijskom izvođenju.
Godine
1707.
odlazi iz Arnstadta i prihva?a posao orgulja?a u
Muhlhausenu
. Kao ve? vrstan i priznat poznavatelj orgulja predla?e preradbu orgulja u crkvi sv. Bla?a. Samo nekoliko dana nakon prihva?anja nove du?nosti, vjen?ao se sa svojom drugom rođakinjom Marijom Barbarom Bach, k?eri
Johanna Michaela Bacha
, orgulja?a i gradskog notara u
Gehlenu
kaj Arnstadta. Nakon samo godine dana u Muhlhausenu,
1708.
godine, napu?ta i taj posao, vjerojatno zbog nedostatnih nov?anih primanja i lo?ih uvjeta za glazbeno stvarala?tvo i izvođenje, a po nekima, prvenstveno zbog previranja raznih teolo?kih strujanja koja su tada potresala Muhlhausen (sukob
ortodoksije
i
pijetizma
).
[3]
Od
1708.
godine Bach djeluje u kapeli vojvodskoga dvora u
Weimaru
, najprije kao orgulja?, ?embalist, ?lan orkestra, skladatelj, a od
1714.
godine i kao koncertni majstor. U ovom razdoblju nastaju djela kontrapunktalne glazbe, od kojih je najpoznatiji
Dobro ugođeni klavir
, djelo koje se sastoji od 48 preludija i fuga, po dva za svaki
dur
i
mol
. Osim monumentalnosti samih skladba, po prvi put su na ovaj na?in upotrijebljeni svi glazbeni tonaliteti, a djelo je, kako sam naslov ka?e, bilo izvedivo isklju?ivo na precizno pode?enom instrumentu. Također u Weimaru nastaje i
Orgelbuchlein
- mala knjiga skladbi za orgulje, uglavnom tradicionalnih luteranskih himana, koje je Bach harmonizirao i priredio na na?in da budu od koristi za u?enike.
Novu slu?bu Bach je preuzeo
1717.
godine kada prelazi u Cothen, gdje također vodi dvorsku kapelu princa Leopolda od Anhalt-Cothena, koji je i sam bio glazbenik. Ve?ina skladbi iz ovog razdoblja svjetovne su prirode (
Brandenbur?ki koncerti
, suite za ?elo, sonate i partite za violinu, te orkestralne suite), s obzirom na to da je princ bio kalvinist, te se u slu?bama nije koristilo glazbe u jednakoj mjeri kao u luteranskim crkvama.
Godine
1723.
Bach prelazi u
Leipzig
, gdje je imenovan
kantorom
u luteranskoj crkvi sv. Tome i gradskim glazbenim direktorom. Na tim je slu?bama ostao do kraja ?ivota. Uz pou?avanje u?enika, imao je zada?u svakog tjedna skladati kantatu, koja bi se izvodila nedjeljom i bila vezana uz
biblijska
?itanja. Za ve?e blagdane, kao
Bo?i?
,
Veliki petak
ili
Uskrs
, skladana su zna?ajnija djela, kao npr.
Magnificat
za Bo?i?,
Muka po Mateju
za Veliki petak itd. Ove su skladbe ?esto zahtijevale sudjelovanje svih glazbenika u gradu. Opseg i zna?aj Bachovih sakralnih skladbi donio mu je naslov petog evanđelista u Njema?koj. Najvi?e je svirao na ?embalu i orguljama.
Bach je
1707.
godine o?enio svoju drugu rođakinju, Mariju Barbaru Bach, s kojom je imao 7 djece, od ?ega je 4 do?ivjelo odraslu dob. Marija Barbara je umrla iznenada,
1720.
godine.
Za boravka u Cothenu (
1721.
) Bach se vjen?ao s mladom sopranisticom Annom Magdalenom Wilcke. Unato? dobnoj razlici (Anna je bila mlađa od njega 17 godina), imali su sretan brak, s 13 djece. Tijekom ?ivota je imao ukupno 20 djece.
Sva Bachova djeca bila su glazbeno nadarena, a neki su postali i istaknuti glazbenici, od kojih su najpoznatiji
Carl Philipp Emanuel Bach
,
Johann Christian Bach
te
Wilhelm Friedemann Bach
.
Tijekom boravka u Leipzigu, Bach je imao dobre odnose s profesorima tamo?njeg sveu?ili?ta, koji su pisali tekstove za kantate ili bili kumovi njegovoj djeci. Također je bio u kontaktu s mnogim glazbenicima iz cijele Njema?ke. ?esto ga je posje?ivao
Georg Philipp Telemann
, koji je bio kum C. P. E. Bacha, i vjerojatno su se i ?esto dopisivali. Međutim, Bach i
Georg Friedrich Handel
, koji su rođeni iste godine, nikada se nisu sreli.
S obzirom na to da je tijekom
1720-ih
skladaju?i kantate prikupio opse?an repertoar sakralne glazbe, Bach se kasnije mogao posvetiti i svjetovnoj glazbi, i vokalnoj, i instrumentalnoj. Među tim djelima je
Clavier-Ubung
- vje?ba za klavir, koja sadr?i 6 partita, Talijanski koncert, Francusku uvertiru i Goldberg varijacije.
Istodobno je nastala i
Misa
u
h-molu
(nikad nije izvedena za Bachova ?ivota) koju mnogi od 19. stolje?a smatraju ne samo najve?im Bachovim djelom, nego mo?da i najve?im uglazbljenjem mise uop?e.
[4]
Glazbeni urednik iz 19. stolje?a
Hans Georg Nageli
, prozvao ju je
"najve?im glazbenim djelom svih vremena i svih ljudi"
.
[4]
Tijekom susreta s kraljem Friedrichom II. Pruskim u Potsdamu, kralj je zadao temu koja je Bachu trebala poslu?iti kao temelj za ?esteroglasnu fugu. Rezultat je bila
Musikalische Opfer
koja je sadr?avala niz fuga i kanona na zadanu 'kraljevsku temu'. Bach je kasnije skladao i 14 fuga (kontrapunkta) na vlastitu temu. Ove skladbe, poznate kao
Die Kunst der Fuge
- Umjetnost fuge, sadr?e neke od najslo?enijih fuga ikad napisanih, i op?enito se smatraju najzna?ajnijim kontrapunktalnim djelom ikada napisanim.
Krajem
1749.
godine oslijepio je i njegove posljednje skladbe bilje?io je, po Bachovom diktatu, njegov u?enik Johann Christoph Altnikol.
[5]
Bachov doprinos glazbi, ili kako je njegov u?enik Lorenz Christoph Mizler rekao "glazbena znanost", ?esto se uspoređuju s genijima
Williama Shakespearea
u knji?evnosti i
Isaaca Newtona
u fizici.
Umro je u Leipzigu 28. srpnja 1750. godine. Pokopan je u Crkvi sv. Tome u Leipzigu.
Bachove su skladbe organizirane po
BWV
brojevima, gdje BWV ozna?ava
Bach-Werke-Verzeichnis
-
Katalog Bachovih djela
. Taj je katalog
1950.
godine sastavio
Wolfgang Schmieder
, pri ?emu se slu?io izdanjem 'Bachove asocijacije' (Bach-Gesellschaft-Ausgabe), sveobuhvatnim izdanjem kompozitorovih djela priređenim između
1850.
i
1905.
godine. Taj se sustav katkad zove i Schmiederovim, a staromodni na?in obilje?avanja koristi S iz njegovog inicijala umjesto BWV.
Taj je katalog organiziran tematski, a ne kronolo?ki:
- BWV 1-222:
kantate
,
- BWV 225-248: velika zborska djela,
- BWV 250-524: zborska djela i svjetovne pjesme,
- BWV 525-748: orgulja?ka djela,
- BWV 772-994: druga klavirska djela,
- BWV 995-1000: djela za
lutnju
,
- BWV 1001-1040: djela
komorne glazbe
,
- BWV 1040-1071:
orkestralna glazba
,
- BWV 1072-1126:
kanoni
i
fuge
.
- ↑
Martin Geck,
Johann Sebastian Bach
, Rowolt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 7. Auflage 2000. (prijevod: 2005., Naklada Slap)
ISBN
953-191-268-8
; str. 14.
- ↑
Sa?eti ?ivotopis Johanna Sebastiana Bacha
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 28. svibnja 2019. (
Wayback Machine
), Autor: ?anina Bili?, prof., povijest.net, 8. prosinca 2006.
- ↑
Martin Geck,
Johann Sebastian Bach
, Rowolt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 7. Auflage 2000. (prijevod: 2005., Naklada Slap)
ISBN
953-191-268-8
; str. 27.
- ↑
a
b
Naj?uveniju uglazbljenu latinsku misu skladao je… protestant?
, Churchpop, prijevod: fra Mario Zraki?, Bitno.net, 29. kolovoza 2016., pristupljeno 13. lipnja 2019.
- ↑
Bach, Johann Sebastian
, enciklopedija.hr, pristupljeno 13. lipnja 2019.