Jezi?na porodica ozna?uje skupinu razli?itih jezika koje se grupira zajedno na temelju zajedni?koga porijekla. To zna?i da jezi?na obitelj tvori genetsku jedinicu gdje svi jezici potje?u od zajedni?kog jezika pretka. ^[1]^[2]

Jezik iz kojeg su nastali drugi naziva se jezik predak ili jezik majka, a nastali su jezici potomci ili jezici k?eri. Naziv prajezik mogu?e je također rabiti umjesto jezik predak, ali on se danas obi?no upotrebljava samo za prvi jezik predak svih ?lanova porodice. ^[3]

Prva takva genetska jedinica koja je prepoznata u povijesti zapadne lingvistike jesu romanski jezici , a svi oni potje?u iz latinskog . Međutim, latinski je opet dio ve?e porodice: indoeuropske jezi?ne porodice .

U slu?aju ovakvih velikih jezi?nih porodica izvorni jezik obi?no nije dokumentiran jer se govorio vrlo davno, ali njegova se svojstva mogu do određene mjere rekonstruirati sustavnom usporedbom pojedina?nih jezika. To je uglavnom uspje?no, osobito u slu?aju indoeuropskih jezika. ^[4]

Poredbeno-povijesna lingvistika bavi se genetskim odnosima među jezicima.

Klasifikacija jezika koja se ne temelji na zajedni?kome podrijetlu, nego na sli?nostima u samoj jezi?noj strukturi naziva se tipolo?ka klasifikacija . Jezi?ne porodice valja stoga razlikovati od jezi?nih tipova.

Određivanje porodice [ uredi | uredi kod ]

Nazivi genetsko jedinstvo i jezi?na porodica upotrebljavaju se ?esto kao sinonimi. Ipak, neki ih odvajaju smatraju?i porodicu najve?im mogu?im genetskim jedinstvom.

Ve? spomenuti indoeuropski jezici tvore jezi?nu porodicu i stoga genetsku jedinicu jezik? koja se mo?e pratiti do zajedni?kog jezika prethodnika, indoeuropskoga prajezika . Romanski jezici ?ine genetsku jedinicu unutar indoeuropskog jer svi potje?u od latinskog. Strogo govore?i, romanski jezici ne ?ine jezi?nu porodicu s obzirom na to da pripadaju ?iroj cjelini, indoeuropskoj jezi?noj porodici. Ipak, izraz porodica romanskih jezika ?esto se spominje.

Neki istra?iva?i smatraju da se genetsko jedinstvo ili jezi?na porodica mogu takvima smatrati samo ako se mogu dokazati pravilne korespondencije u fonetskom razvoju među ?lanovima porodice. Drugi određuju porodice primarno po sveobuhvatnoj leksi?koj i morfolo?koj usporedbi. To jest usporedbom rije?? i gramatik? razli?itih obitelji.

Neki istra?iva?i nastoje spojiti postoje?e (dokazane) porodice u velike porodice, zvane i natporodicama, primjerice u nostrati?ku ili altajsku . Ovi poku?aji dosada nisu zasada proizveli ni?ta uvjerljivo ?to bi ve?ina znanstvenika mogla prihvatiti. ^[5]

Nekim jezicima ne mo?e se dokazati srodnost ni s jednim drugim jezikom: oni su izolirani . Takvi su baskijski , ajnu , etrurski , sumerski i drugi. ^[6]

Unutarnja organizacija [ uredi | uredi kod ]

Nastojanje da se nađe genetska srodnost dvaju jezika temelji se na dvama pitanjima koja se ne mogu uvijek dobro odvojiti jedno od drugog:

koji jezici pripadaju ovoj jezi?noj porodici
u kakvu su odnosu dva jezika unutar porodice, drugim rije?ima kako izgleda genetsko stablo ove porodice?

U ve?ini slu?ajeva prvo je pitanje poprili?no lako objasniti, ali unutarnju strukturu porodice te?e je definitvno odrediti.

Tako je, primjerice, danas relativno lako odrediti koji jezici ?ine sinotibetsku porodicu , ali unutarnja podjela u grane i podgrane nije jo? usugla?ena. ?ak se i unutar najbolje istra?ene porodice, one indoeuropske, jo? uvijek postavljaju pitanja u tom pogledu, a kontroverzne su i matemati?ko-statisti?ke metode koje se rabe da bi se na njih odgovorilo (primjer je glotokronologija ).

Jezici unutar porodice dijele se na potporodice, potom opet na grane, a ove na skupine ili grupe. Hrvatski je tako dio indoeuropske porodice, satemske potporodice (ona je danas odba?ena kao realna podjela IE jezika), baltoslavenske grane , slavenske skupine i ju?noslavenske podskupine . ^[3]

Tipolo?ka i geografska klasifikacija [ uredi | uredi kod ]

Genetska klasifikacija (podjela po podrijetlu) odvojena je od tipolo?ke klasifikacije koja se temelji na obilje?jima strukture jezika kao ?to su fleksija , aglutinacija , ergativnost , vokalna harmonija , prisutnost tona i tako dalje. Sli?nosti u tipologiji mogu, ali ne moraju, zna?iti i postojanje zajedni?koga pretka dvaju jezika. ^[3]

Kontaktna srodnost jezik? mo?e dovesti do identifikacije saveza jezik? u kojima su sli?nosti uklju?enih jezika posljedica dugotrajna kulturnog kontakta među govornicima bez obzira na genetsko podrijetlo njihovih jezika. Sli?nosti su ovdje rezultat arealnih efekata.

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

↑ porodica, jezi?na | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.
↑ flip.hr. jezi?na porodica | Struna | Hrvatsko strukovno nazivlje . struna.ihjj.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.
↑ ^a ^b ^c ?kiljan, Dubravko. 1987. Pogled u lingvistiku 3. izdanje. ?kolska knjiga. Zagreb. str. 157. ? 172.
↑ poredbenopovijesna lingvistika | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.
↑ velika porodica | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.
↑ jezici svijeta | Proleksis enciklopedija . proleksis.lzmk.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[1] rodica, jezi?na | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[2] .hr. jezi?na porodica | Struna | Hrvatsko strukovno nazivlje . struna.ihjj.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[:0-3] ?kiljan, Dubravko. 1987. Pogled u lingvistiku 3. izdanje. ?kolska knjiga. Zagreb. str. 157. ? 172.

[4] redbenopovijesna lingvistika | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[5] velika porodica | Hrvatska enciklopedija . enciklopedija.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[6] zici svijeta | Proleksis enciklopedija . proleksis.lzmk.hr . Pristupljeno 24. studenoga 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]