Jadransko more

Uredi poveznice
Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Koordinate : 43°0′0″N 15°0′0″E  /  43.00000°N 15.00000°E  / 43.00000; 15.00000
Ovo je članak tjedna  – 29. tjedan 2022. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

≫Jadran≪ preusmjerava ovamo. Za druga zna?enja, pogledajte Jadran (razdvojba) .
Jadransko more
More
satelitska fotografija Jadranskog mora
Polo?aj
Koordinate 43°0′0″N 15°0′0″E  /  43.00000°N 15.00000°E  / 43.00000; 15.00000
Smje?taj Ju?na Europa
Dr?ave
Grani?na mora Jonsko more
Fizikalne osobine
Povr?ina 138 595 [1] km 2
Duljina 870 [2] km
?irina 216.7 [2] km
Dubina  
 • Prosje?na 173 [1] m
 • Najve?a 1233 [2] m
Duljina obale 1 3737 [2] km
Zapremina 35000 km 3
Temperatura  
 • Najmanja 7 °C
 • Najve?a 24 °C
Salinitet 38 ? 39 ‰
Rijeke i otoci
Povr?ina slijeva 235000 km 2
Pritoci Adige , Bojana , Cetina , Drim , Krka , Neretva , So?a , Pad , Zrmanja
Otoci 1246
Jadransko more na zemljovidu Europe
Jadransko more
Jadransko more
Jadransko more na zemljovidu Europe
Zemljovid

Jadransko more ogranak je Sredozemnoga mora koji odvaja Apeninski poluotok od Jugoisto?ne Europe te Apeninsko od Dinarskoga gorja . Jadran je najsjeverniji rukavac Sredozemlja koje se s njim spaja preko Otrantskih vrata ( morski prolaz između Jadranskog i Jonskog mora ) . Dr?ave na obalama Jadranskog mora jesu: Albanija , Bosna i Hercegovina , Crna Gora , Hrvatska , Italija i Slovenija . U Jadranu se nalazi preko 1300 otoka, ve?inom smje?tenih na isto?noj strani, to jest na hrvatskoj obali. Dijeli se na dva bazena: sjeverni koji je pli?i i ju?ni koji je dublji s najve?om dubinom od 1233 metra. Morske struje putuju u smjeru obrnutom od kazaljke na satu ulaze?i kroz Otrantska vrata uz isto?nu obalu mora i vra?aju?i se uz zapadnu (talijansku) obalu. Morske mijene nisu pretjerano izra?ene iako se povremeno mogu dogoditi ve?e razlike u njihovim amplitudama. Slanost Jadrana manja je od Sredozemnoga zato ?to teku?ice u Jadranskom slivu ?ine tre?inu pritoka Sredozemnog mora. Povr?inska temperatura mora varira od 24 °C ljeti do 7 °C zimi.

More le?i na Jadranskoj mikroplo?i koja se u Mezozoiku odvojila od Afri?ke plo?e . Kretanje plo?e i sudar s Euroazijskom plo?om znatno su utjecali na uzdizanje okolnih planinskih lanaca . U Jadranu su nađene sve vrste sedimenata koje je najve?im dijelom donijela rijeka Po , najve?a rijeka u Jadranskom porje?ju . Zapadna je obala aluvijalna ili terasasta, a isto?na je vrlo razvedena i kr?ka . Na Jadranu je mnogo za?ti?enih podru?ja kako bi se za?titila bioraznolikost u kr?u. More obiluje florom i faunom , u njemu obitava vi?e od 7000 vrsta od kojih su mnoge rijetke, endemske i ugro?ene .

Jadransku obalu nastanjuje preko 3,5 milijuna ljudi. Najve?i su gradovi Bari , Venecija , Trst , Rijeka i Split . Najstariji stanovnici jadranske obale bili su Etru??ani i razna italska plemena , Iliri te Grci . Do 2. stolje?a pr. Kr. obala je bila pod kontrolom Rimske Republike . U Srednjem vijeku Jadransku su obalu i more kontrolirale razne dr?ave od kojih su najzna?ajnije bile Bizantsko Carstvo , Mleta?ka Republika , Habsbur?ka Monarhija i Osmansko Carstvo . Nakon ujedinjenja Italije Kraljevina Italija imala je velike pretenzije na kontrolu isto?ne obale, a time i cijeloga Jadrana koje su trajale cijelo 20. stolje?e. Nakon Prvoga svjetskog rata te raspada Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva na isto?noj obali nastale su dvije nove dr?ave: Kraljevina Jugoslavija i Albanija . Nakon odvajanja jugoslavenskih saveznih republika pomorske i teritorijalne granice prenijele su se na novoosnovane dr?ave.

Glavne djelatnosti uz obalu su ribarstvo i turizam . Hrvatski i crnogorski turizam gospodarski su najbr?e rastu?i u regiji. Pomorski prijevoz također je vrlo va?na djelatnost, a na obali Jadranskog mora postoji 19 ve?ih pomorskih luka kroz koje godi?nje prođe preko milijun tona robe. Najve?a jadranske pomorske luke za prijevoz tereta jesu Venecija , Trst , Kopar i Rijeka , a venecijanska i splitska luka najve?e su putni?ke luke.

Hidrografija [ uredi | uredi kod ]

Jadransko je more poluzatvoreno more [3] , omeđeno s jugozapada Apeninskim poluotokom , sa sjeverozapada talijanskim regijama Veneto i Furlanija-Julijska krajina , a na sjeveru i istoku sa Slovenijom , Hrvatskom , Bosnom i Hercegovinom , Crnom Gorom i Albanijom . Na jugu se spaja s Jonskim morem , a dijele ih 72 km ?iroka Otrantska vrata . [4] Međunarodna hidrografska organizacija ( eng. International Hydrographic Organization , IHO) određuje granicu između Jadranskog i Jonskog mora kao crtu koja spaja u??e rijeke Butrint u Albaniji s rtom Karagol na otoku Krfu , preko rta Kephali do rta Santa Maria di Leuca na Apeninskom poluotoku. [5] More se prote?e u duljini od oko 800 km od sjevera prema jugu, te na oko 200 km ?irine od istoka do zapada. Pokriva povr?inu od oko 138 600 ?etvornih kilometara i obujma je 35 000 kubi?nih kilometara. Jadran se prote?e prema sjeveru od 40° do 45° 47' predstavljaju?i najsjeverniju to?ku Sredozemnog mora . [4] Geografski je podijeljeno na Sjeverni, Srednji i Ju?ni Jadran. [6] Porje?je Jadranskoga mora obuhva?a povr?inu od 235 000 ?etvornih kilometara, pri ?emu je omjer kopna i mora 1:8. Prosje?na nadmorska visina porje?ja je 782 metra, sa srednjim nagibom od 12,1°. Glavne rijeke koje se ulijevaju u Jadran su Po , Neretva , So?a , Krka , Drim , Bojana i Vjosa . [7] Krajem 19. stolje?a, Austro-Ugarska Monarhija osnovala je geodetsku mre?u s mjerenjem nadmorske visine koriste?i srednju razinu Jadranskog mora u luci Sartorio u Trstu . Mjerenja je zadr?ala Austrija, koje je kasnije prihvatila Jugoslavija i naposljetku su prenesena na dr?ave nastale njezinim raspadom. [8]

Boka kotorska , rijas u Ju?nom Jadranu na obali Crne Gore .
Duljina Jadranske obale u kilometrima [9] [10]
Dr?ava Kopno Otoci Ukupno Zra?na linija a
Hrvatska 1777,3 4058 5835,3 526
Italija 1249 23 b 1272 926
Albanija 396 10 406 265
Crna Gora 249 11 260 92
Slovenija 46,6 0 46,6 17
Bosna i Hercegovina 21,2 0 21,2 10,5
Ukupno 3739,1 4102 7841,1 1836,5
Napomene: a Udaljenost između najudaljenijih to?aka obale svake dr?ave, b Ne uklju?uje otoke u obalnim lagunama

U Jadranskom moru le?i vi?e od 1300 otoka i oto?i?a, od kojih se velika ve?ina nalazi na isto?noj obali, osobito na hrvatskom dijelu obale s 1246 otoka , [11] ?ime je ona jedna od najrazvedenijih obala na svijetu. Broj uklju?uje otoke, oto?i?e, stijene i hridi svih veli?ina, ubrajaju?i i one koji se vide samo u vrijeme trajanja oseke. [12] Hrvatski otoci Krk i Cres najve?i su u Jadranskom moru, oba pokrivaju podru?je od oko 405,78 ?etvornih kilometara. Najvi?i otok na Jadranu je Bra? , ?iji najvi?i vrh dose?e 780 metara nadmorske visine. Otoci Cres i Lo?inj odvojeni su samo uskim plovnim kanalom iskopanim u anti?ko doba . [13] Originalni cijeli otok je kod Starih Grka bio znan kao "Apsyrtides". [14] Od mnogo hrvatskih otoka, 48 je stalno naseljenih, a najvi?e stanovnika imaju Krk i Kor?ula . [15] Za razliku od vrlo razvedene isto?ne, otoci uz zapadnu obalu su broj?ano i veli?inom manji. Najpoznatija je skupina od 117 otoka na kojima le?i grad Venecija . [16] Sjeverna obala gr?kog otoka Krfa prema IHO-u također le?i u Jadranskom moru. [17] IHO-ove su granice u Jadran smjestile i par manjih gr?kih otoka koji se nalaze sjevernije od Krfa. [5]

Hrvatski otoci na obali Jadranskog mora.
Hrvatski otoci na obali Jadranskog mora.

Batimetrija [ uredi | uredi kod ]

Dubina Jadranskog mora prikazana izobatama .

Prosje?na dubina Jadrana je 252,5 metara, a njegova maksimalna dubina je 1233 metra. Međutim, Sjeverni Jadran rijetko je dublji od 100 metara. [9] Sjeverni Jadran, koji se prostire između Venecije i Trsta do linije koja povezuje Anconu i Zadar , je na svojem najsjevernijem dijelu dubok samo 15 metara, dok se postupno ta dubina pove?ava prema jugu. [18] Srednji Jadran se prostire ju?nije od linije Ancona-Zadar, s 270 metara dubokom Srednjejadranskom jamom. Na jugu Srednjeg Jadrana nalazi se 170 metara duboki Palagru?ki prag, koji odvaja Srednji od 1200 metara duboke depresije u Ju?nom Jadranu. Dalje prema jugu, morsko se dno uzdi?e do 780 metara dubokog Otrantskog praga na granici Jadranskoga i Jonskoga mora . Ju?ni Jadran je po mnogo?emu sli?an sjevernom dijelu Jonskog mora. [19] Popre?no, Jadransko more je asimetri?no kao i Jonsko. Obala Apeninskog poluotoka relativno j e slabo razvedena s vrlo malo otoka. Kao kontrast, obala Balkanskog poluotoka vrlo je razvedena s mnogo otoka, osobito u Hrvatskoj. Na razvedenost obale utjecali su Dinaridi koji su vrlo blizu obale, dok su Apenini mnogo dalje od obalne crte. [18]

Hidrologija [ uredi | uredi kod ]

Shematski prikaz morskih struja u Jadranu.
Crvena - povr?inske struje
Plava - dubinske struje

Dinamiku priobalnih voda najvi?e određuje asimetri?na obala i protok vode iz Mediterana kroz Otrantska vrata uz isto?nu obalu. [20] "Glatka" talijanska obala (s vrlo malo izbo?enja i otoka) omogu?ava mirni protok Zapadnojadranske struje, koju ?ini povr?inska relativno svje?a vodena masa i dublja hladna i gusta vodena masa. [21] Obalne struje na suprotnoj obali mnogo su slo?enije zbog kr?evite obale, mnogo otoka i blizine Dinarida . Blizina Dinarida uzrok je zna?ajnih temperaturnih promjena između mora i zaleđa, ?to dovodi do pojave bure . Razlike između morskih mijena su blage, naj?e??e manje od 30 centimetara. [22]

Normalne visine plime i oseke se mogu zna?ajno pove?ati, ?to dovodi do plavljenja obale; ovaj je fenomen najpoznatiji u Italiji , osobito gradu Veneciji . Takve promjene mogu pove?ati normalne razine mora za vi?e od 140 cm [23] , a najvi?a visina plime od 194 cm je izmjerena 4. studenoga 1966. godine. [24] Takvo drasti?no pove?anje amplitude plime uzrokuje kombinacija nekoliko ?imbenika, poputi polo?aaj Sunca i Mjeseca , meteorolo?kih faktora kao olujni udari juga i geometrijski oblik uvale (koji smanjuje ili pove?ava astronomski faktor). [25] Nadalje, oblik Jadranskog mora koje je izdu?eno i usko uzrok je oscilacija u kretanju vode uz glavne osi bazena. [26] Na posljetku, Venecija je najugro?enija takvim poplavama zbog slijeganja obalnog tla ?ime ona "tone" sve ni?e. [27] Neobi?no visoke plime zabilje?ene su i drugdje na Jadranu, primjerice u Kopru , Zadru i ?ibeniku . [28] [29] [30]

Podvodni izvor (vrulja) kraj Omi?a . Primje?uje se mre?kanje vode.

Procjenjuje se da se cijeli volumen Jadrana izmjeni kroz Otrantska vrata za 3,4 ± 0,4 godine, ?to je vrlo kratko razdoblje (za usporedbu, oko 500 godina potrebno je da se izmjeni sva voda u Crnom moru ). Ovako kratko razdoblje iznimno je va?no zbog istjeka rijeka u Jadransko more koji iznosi do 5700 m 3 /s. Ova brzina istjeka iznosi 0,5% ukupnog volumena Jadrana, ili sloj od 1,3 metra slatke vode svake godine. Najve?i doprinos pritoka ima rijeka Po (28%) [31] , s prosje?nim istjekom od 1569 m 3 /s. Ako gledamo najve?e pritoke u Mediteranu, rijeka Po je na drugom mjestu, a prate ju Neretva i Drin koje su na tre?em i ?etvrtom. Zna?ajne pritoke slatke vode ?ine i podzemne teku?ice koje izviru pod vodom - vrulje . [32] Procjenjuje se da se kroz podzemne vode slije vi?e od 29% ukupnog pritoka slatke vode u Jadranu. U podzemne izvore ubrajaju i termalni izvori, koji su otkriveni u blizini grada Izola . Termalna voda bogata je sumporovodikom , temperature od 22 od 29,6 °C i omogu?ava razvoj specifi?nog ekosustava. [33] Jadransko porje?je ?ini tre?inu ukupnog volumena dotoka slatke vode u Sredozemnom moru. [34]

Temperatura i slanost [ uredi | uredi kod ]

Temperature na povr?ini Jadrana ljeti su od 22 do 24 °C ili 12 do 14 °C zimi ako izuzmemo sjeverni dio Jadrana u kojem se temperatura zimi spu?ta do 9 °C. Sezonske temperaturne razlike javljaju se kao longitudinalni gradijent u Sjevernom Jadranu i transverzalni gradijent u Srednjem i Ju?nom Jadranu [35] zbog geografskih karakteristika mora; pli?e je i bli?e obali (izdu?enog oblika). [36] Tijekom posebno hladnih zima, more se na nekim pli?im mjestima mo?e zalediti, osobito u Venecijanskoj laguni , ali bilo je takvih slu?ajeva i mnogo ju?nije kod grada Tisno . [37] [38] Ju?ni Jadran zimi je topliji 8 °C do 10 °C od sjevernijih podru?ja. [39] Razlike u slanosti mora također su prisutne i variraju između 38 i 39 promila. [35] Ju?ni Jadran ne?to je slaniji zbog dotoka slanije vode iz isto?nog Sredozemlja. [40]

Klima [ uredi | uredi kod ]

Kao i kod ve?ine podru?ja na Sredozemlju, Jadransko more i kopnene mase koje ga okru?uju imaju sredozemnu klimu , vrstu suptropske klime . Po?to se more nalazi na srednjim geografskim du?inama ima promjenjivu sezonsku klimu. Ljeta su topla do vru?a i suha, a zime su blage do hladne i ki?ovite. Godi?nja prosje?na temperatura zraka mijenja se u opsegu od oko 20 °C. [35] Prema Koppenovoj klasifikaciji klime Ju?ni i Srednji Jadran klasificiran je da ima sredozemnu klimu s vru?im ljetima (Csa), a sjeverni dio Jadrana da ima vla?nu suptropsku klimu (Cfa). [41] [42] Dominantni vjetrovi zimi su jugo i bura . Bura pu?e kroz klance i prijevoje na Dinaridima i donosi hladan i suhi zrak s kontinenta. Najve?e brzine dosti?e u podru?jima Trsta, Senja i Splita, s naletima vjetra koji dosti?u brzine do 180 km/h. Jugo donosi vla?an i topao zrak i ?esto sa sobom nosi pijesak iz Sahare ?ime uzrokuje prljave ki?e.

Klimatske karakteristike nekih ve?ih gradova na Jadranu
Grad Srednja temperatura (dnevni maksimum) Srednja koli?ina padalina (ki?ni dani)
sije?anj srpanj sije?anj srpanj
°C °C mm dana mm dana
Bari 12,1 28,4 50,8 7,3 27,0 2,6
Dubrovnik 12,2 28,3 95,2 11,2 24,1 4,4
Rijeka 8,7 27,7 134,9 11,0 82,0 9,1
Split 10,2 29,8 77,9 11,1 27,6 5,6
Venecija 5,8 27,5 58,1 6,7 63,1 5,7
Izvor: Svjetska meteorolo?ka organizacija [43]

Naseljenost [ uredi | uredi kod ]

Najve?i gradovi na Jadranskoj obali

Bari
Bari
Venecija
Venecija

broj grad dr?ava regija/?upanija stanovni?tvo (gradsko)

Trst
Trst
Split
Split

1 Bari Italija Apulija 320 475
2 Venecija Italija Veneto 270 884
3 Trst Italija Furlanija-Julijska krajina 205 535
4 Split Hrvatska Splitsko-Dalmatinska 165 893
5 Ravenna Italija Emilia-Romagna 159 497
6 Rimini Italija Emilia-Romagna 142 579
7 Rijeka Hrvatska Primorsko-Goranska 127 498
8 Pescara Italija Abruzzo 123 103
9 Dra? Albanija Dra? 115 550
10 Ancona Italija Marke 101 210
Izvori: Hrvatski popis stanovni?tva 2011.; [44] Talijanski nacionalni statisti?ki institut (2011.); [45] Albanski popis stanovni?tva 2011. [46]


Na obalama i otocima Jadranskog mora nalazi se mnogo manjih naselja i samo nekoliko ve?ih gradova. Među najve?ima su talijanski Bari, Venecija, Trst, Ravenna i Rimini, hrvatski Split, Rijeka i Zadar, albanski Dra? i Valona i slovenski Kopar. Ukupno na Jadranskim obalama ?ivi oko 3,5 milijuna ljudi. [47]

Upravljanje obalom [ uredi | uredi kod ]

Projekt MOSE sjeverno od otoka Lido di Venezia .

Grad Venecija sagrađen je na skupini otoka koji se nalaze uz obalu i u opasnosti je zbog slijeganja sedimenta, a ista opasnost je prisutna u delti rijeke Po . Slijeganje uzrokuje voda koje odnosi sa sobom sedimentno tlo, a u?inak se poja?ava iskapanjem pijeska za industriju, kori?tenjem vode za poljoprivredu i crpljenjem podzemnih izvora vode. [48] [49]

Slijeganje Venecije usporeno je nakon odluke donesene 1960-ih da se zabrane arte?ki bunari , ali je grad i dalje bio u opasnosti od potapanja za vrijeme ve?ih plima . Nedavno provedene studije pokazuju da grad vi?e ne tone, [50] [51] ali unato? tome i dalje je spreman za hitne obrane od poplava. Biv?i talijanski premijer Silvio Berlusconi je u svibnju 2003. predstavio projekt MOSE ( tal. m odulo sperimentale elettromeccanico , u prijevodu eksperimentalni elektromehani?ki modul) koji bi trebao u budu?nosti ?uvati grad od poplava. Prijedlog projekta je da se polo?i 79 pokretnih pontona du? morskog dna na trima ulazima u Venecijansku lagunu. Kada razina plime prijeđe 110 cm, pontoni se napune zrakom tvore?i branu i blokirali nadolaze?i plimni val s Jadranskog mora. [52]

Geologija [ uredi | uredi kod ]

Granice Jadranske mikroplo?e .

Geofizi?ke i geolo?ke informacije pokazuju da su Jadransko more i dolina rijeke Po dio litosferne plo?e nazvane Jadranska mikroplo?a . Pretpostavlja se da se ta plo?a odvojila od Afi?ke plo?e u Mezozoiku . Odvajanje je po?elo tokom srednjeg i kasnijeg trijasa , kada je i po?elo talo?enje vapnenca . Između stadija norik i gornje krede stvorio se debeli niz karbonatnih sedimenata ( dolomita i vapnenca ) dubok gotovo 8 kilometara, koji tvori takozvanu jadransku karbonatnu platformu. [53] Ostaci te platforme mogu se na?i u Jadranskom moru i okolnom mladom nabranom gorju (Ju?ne Alpe i Dinaridi ). Tokom eocena i ranog oligocena , plo?a se pomaknula na sjever i sjeveroistok i zajedno s Afri?kom i Euroazijskom plo?om imala je utjecaja na Alpsku orogenezu tokom koje su uzdignuti Dinaridi i Alpe. U kasnijem oligocenu , kretanje plo?e okrenulo se i zajedno s Euroazijskom plo?om sudjelovalo u Apeninskoj oregenezi tijekom koje je uzdignut Apeninski poluotok i gorski masiv Apenini . [54] Neprekinuti obru? pove?ane seizmi?ke aktivnosti u Jadranu, zajedno s obru?em navlaka (rasjed), orijentiranog linijom sjeveroistok-jugozapad i identi?nom orijentacijom Apenina i Dinarida pokazuje da se plo?a okre?e suprotno od kazaljke na satu. [55] Aktivni rasjed du?ine 200 km nalazi se sjeverozapadno od Dubrovnika , uzdi?u?i Dalmatinske otoke kako se Jadranska mikroplo?a podvla?i pod Euroazijsku. Nadalje, rasjed izaziva primicanje ju?nog vrha Apeninskog poluotoka prema Balkanskom poluotoku za oko 0,4 cm godi?nje. Ako se ovakvo kretanje nastavi, Jadransko more ?e se zatvoriti za otprilike 50 do 70 milijuna godina. [56] U Sjevernom Jadranu obala zapadne Istre i Tr??anskog zaljeva konstantno tone. U zadnje dvije stotine godina potonula je oko 1,5 metara. [57] U srednjem Jadranskom bazenu, postoje dokazi o vulkanskoj aktivnosti tijekom razdoblja Perma oko Komi?e na otoku Visu i vulkanskih otoka Jabuke i Brusnika . [58] Potresi se u ovoj regiji bilje?e od davnina. [59] Nedavni ja?i potres ja?ine 7 po Richterovoj ljestvici pogodio je Crnu Goru 1979. godine . [60] Od ostalih ve?ih potresa, u povijesti su zapam?eni potres iz 1627. na poluotoku Gargano i veliki potres u Dubrovniku iz 1667. , oba popra?ena jakim cunamijem . [61] U posljednjih 600 godina, cunamiji su se u Jadranu pojavili petnaestak puta. [62]

Naslage na morskom dnu [ uredi | uredi kod ]

Talog uz talijansku obalu u Jadranskom moru.

U Jadranu su pronađene razne vrste morskog taloga (sedimenta). Sjeverni Jadran je prete?ito plitak i karakteristi?an je po pijesku iz vremena kada je razina vode bila ni?a i to je podru?je bilo obala . U predjelima dubljim od 100 metara, tipi?no je muljevito korito. [20] [63] Jadran je geomorfolo?ki podijeljen na pet jedinica. "Sjeverni Jadran" (do dubine od 100 metara), "Sjeverni Jadran oto?no podru?je" (veliki Kvarnerski otoci) je za?ti?eno od talo?enja sedimenata vanjskim otocima, "Srednji Jadran oto?no podru?je" (veliki Dalmatinski otoci), "Srednji Jadran" (karakterizira ga srednjejadranska depresija) i "Ju?ni Jadran" kojeg ?ini obalni sprud i ju?nojadranska depresija. Sedimenti natalo?eni u Jadranu danas prete?ito dolaze sa sjeverozapadne obale, a nanose ih rijeke Po , Reno , Adige , Brenta , Tagliamento , Piave i So?a . Koli?ina sedimenata koje nose rijeke isto?ne obale, Rje?ina , Zrmanja , Krka , Cetina , Ombla , Dragonja , Mirna , Ra?a i Neretva je zanemariva, jer se ti sedimenti ve?inom talo?e na u??ima tih rijeka. Jadranska zapadna obala je aluvijalna i terasasta, dok je isto?na obala ve?inom kamenita uz izuzetak najju?nijeg dijela u Albaniji koja ima pje??ane uvale i stjenovite rtove . [54]

Obala [ uredi | uredi kod ]

Isto?na obala, osobito hrvatski dio je pored gr?ke obale najrazvedenija obalna linija na Sredozemlju. [64] Ve?ina isto?ne obale karakterizira kr?ka topografija, razvijena vremenskim utjecajem na Jadransku karbonatnu platformu. Karstifikacija je zapo?ela nakon zadnjeg uzdizanja Dinarida u Oligocenu i u Miocenu tijekom kojeg su karbonatne stijene izlo?ene atmosferskim prilikama. Utjecaju atmosfere bilo je izlo?eno i 120 metara obale koja se trenutno nalazi ispod povr?ine mora, a ?inila je obalu tijekom zadnjeg ledenog doba . Procjenjuje se da su se neke kr?ke formacije formirale u ranijim razdobljima niske razine mora, najvi?e tijekom Mesinske krize slaniteta . [53] Kr? se razvio i u Apuliji iz Apulijanske karbonatne platforme. [65]

Najve?i dio isto?ne obale sastoji se od karbonatnih stijena, dok je fli? uvelike prisutan u Tr??anskom zaljevu , osobito uz slovensku Istru gdje je 80 metara visoki Strunjanski klif najvi?a stijena na cijelom Jadranu i jedina takvog tipa na isto?nom Jadranu. [66] Fli? je prisutan i na Biokovu , a mo?e se vidjeti i u Albaniji te na zapadnoj Jadranskoj obali. [67] [68]

Postoje izmjene pomorskog i aluvijalnog sedimenta u delti rijeke Po, na Jadranskoj sjeverozapadnoj obali i prema zapadu do Piacenze , koje datira iz razdoblja pleistocena kada je razina mora rasla i potopila dolinu. Rast razine mora nastupio je nakon zadnjeg ledenog doba, koje je uzdignulo Jadransko more prije otprilike 5500 godina. [69] Od tada se delta rijeke Po ?iri. Od 1000. godine pr. Kr. do 1200. godine prosje?no se ?irila oko 4 metra godi?nje. [70] U 12. stolje?u, delta se ?irila oko 25 metara godi?nje. U 17. stolje?u, delta je postala okoli? kojim upravlja ?ovjek jer je po?eo iskop umjetnih kanala. Od tada se kanalima i novim rukavcima delta rijeke ?iri po godi?njoj stopi od 50 metara. [71] Osim ve? nabrojanih rijeka, u Jadran se samo iz Italije ulijeva vi?e od 20 drugih rijeka, koje također tvore aluvijalnu obalu, [72] uklju?uju?i lagune Venecije, Grada i Caorlea . [73] Na isto?noj obali postoje manje aluvijalne ravnice u deltama rijeka Dragonje, Bojane i Neretve. [74] [75]

Biogeografija i ekologija [ uredi | uredi kod ]

Jadransko more ima jedinstveno vodno tijelo u odnosu na cjelokupnu biokemijsku fizionomiju. Proizvodi anorganske hranjive tvari, a uvozi ?estice organskog ugljika i du?ika kroz Otrantska vrata koja djeluju kao mjesto mineralizacije. Izmjena tvari je mnogo slo?enija zbog batimetrije mora; 75% vode protje?e kroz tjesnac i kru?i oko Palagru?kog praga i Sjeverni Jadran utje?e tek na 3-4% vode u Ju?nom Jadranu. [76] To se reflektira na biogeografiju i ekologiju mora, osobito na sastav i osobine njegovog ekosustava. [77] Glavne biogeografske jedinice su Sjeverni Jadran, Sredi?nji Jadran i Ju?ni Jadran. [78]

Flora i fauna [ uredi | uredi kod ]

Jedinstvena priroda Jadrana bogata je endemima . U Jadranu je identificirano vi?e od 7000 ?ivotinjskih i biljnih vrsta. Srednji Jadran najbogatiji je endemskim vrstama, s 535 identificiranih vrsta zelene , smeđe i crvene alge . [79] ?etiri od pet vrsta mediteranske morske trave pronađene su u Jadranu. Naj?e??e vrste su Cymodocea nodosa i Zostera noltii , dok su Zostera marina i Posidonia oceanica mnogo rjeđe. [80]

Uzdu? isto?ne obale pronađene su mnoge rijetke i za?ti?ene vrste. Razlog tome je ?ista i manje zagađena voda od one na zapadnoj obali, za ?to su zaslu?ne morske struje koje cirkuliraju u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Takav protok vode zna?ajno doprinosi bioraznolikosti dr?ava na isto?noj obali. Dobri dupin je ?esto viđen na isto?nom akvatoriju, a nekad je hrvatska obala pru?ala uto?i?te kriti?no ugro?enoj sredozemnoj medvjedici i morskim kornja?ama. [79]

Sjeverni Jadran osobito je bogat ribljim endemskim vrstama. [81] Oko trideset endemskih vrsta riba nađeno je u samo jednoj ili dvije dr?ave ?ije granice izlaze na Jadran. Razlog tome je kr?ka morfologija obalne i podmorske topografije, uklju?uju?i nastanjena podvodna stani?ta, kr?kih rijeka i podru?ja oko vrulja . [82] Poznato je 45 podvrsta, endema Jadranske obale i otoka. U Jadranu obitava oko 410 vrsta i podvrsta riba, predstavljaju?i pribli?no 70% mediteranske riblje svojte, s barem 7 vrsta koje ?ive samo u Jadranu. Zbog pretjeranog izlova ribe, oko 64 poznatih vrsta je pred izumiranjem. [79] Samo mali djeli? ribe nađene u Jadranu je do?ao procesom lesepsijske migracije i bijegom iz marikultura . [83]

Za?ti?ena podru?ja [ uredi | uredi kod ]

Oto?je Tremiti , za?ti?eno podru?je.

Bioraznolikost u Jadranu velika je i du? obale postoji nekoliko za?ti?enih podru?ja. U Italiji su to Miramare u Tr??anskom zaljevu (Sjeverni Jadran), Torre del Cerrano i oto?je Tremiti u srednjejadranskom bazenu i Torre Guaceto u ju?noj Apuliji . [84] [85] Za?ti?eno podru?je Miramare uspostavljeno je 1986. godine i pokriva oko 30 hektara obale i 90 hektara mora. Podru?je obuhva?a 1,8 kilometara obalne linijeu blizini rta Miramare. [86] Za?ti?eno podru?je Torre del Cerrano osnovano je 2009., a prostire se 5,7 km (3 nauti?ke milje) od obale prema pu?ini uz 7 km dugu obalnu crtu. Razli?ite zone za?ti?enog podru?ja pokrivaju podru?je od 37 km 2 povr?ine mora. [87] Oto?je Tremiti za?ti?eno je od 1989., dok su sami otoci dio Nacionalnog parka Gargano. [88] Za?ti?eno podru?je Torre Guaceto, koje se nalazi blizu Brindisija i Carovinga, pokriva podru?je od 2227 hektara i u blizini Dr?avni rezervat Torre Guaceto koji pokriva 1114 hektara obale i dijeli 8 kilometara obalne linije sa za?ti?enim podru?jem mora. [89] Nadalje na talijanskoj Jadranskoj obali nalazi se 10 međunarodno va?nih mo?varnih podru?ja za?ti?enih Ramsarskom konvencijom . [90]

Nacionalni park Brijuni .

Nacionalni park Brijuni obuhva?a 743,3 hektara arhipelaga i 2651,7 hektara okolnog mora. [91] Progla?en je nacionalnim parkom 1999. godine. [92] Limski zaljev je 10 kilometarski rijas rijeke Pazin?ice . [93] U slovenskom dijelu Istre, morska i obalna za?ti?ena prirodna podru?ja jesu Park prirode Se?ovlje Salina, Park prirode Strunjan, Prirodni rezervat ?kocjan Inlet i spomenici prirode Debeli Rti? , Cape Madona i Jezera Fiesa . [94] [95] Park prirode Se?ovlje Salina osnovan je 1990. i pokriva 721 hektar, te obuhva?a ?etiri prirodna rezervata. [96] [97] Godine 1993., podru?je je za?ti?eno Ramsarskom konvencijom i od međunarodnog je zna?aja za vrste ptica mo?varica. [98] Park prirode Strunjan osnovan je 2004., pokriva 429 hektara i sadr?i dva prirodna rezervata. [94] [96] U sastavu parka nalazi se i 4 km dugi klif, najsjeverniju mediteransku solanu i jedini slovenski sustav laguna. [99] Ujedno je i najsjevernija to?ka na kojoj se uzgajaju neke mediteranske biljke. [100] Prirodni rezervat ?kocjan Inlet osnovan je 1998. i pokriva 122 hektara. [101] Spomenik prirode Debeli Rti? obuhva?a 24 hektara, [102] Spomenik prirode Cape Madona 12 hektara, [103] i Spomenik prirode Jezera Fiesa 2,1 hektar, [104] kao jedino obalno bo?ato jezero u Sloveniji. [105]

U Hrvatskoj je sedam za?ti?enih podru?ja: pored navedenih Brijuna i Limskog zaljeva u hrvatskom dijelu Istre, u Dalmaciji su: Kornati i Tela??ica u srednjejadranskom bazenu, blizu ?ibenika, te Lastovsko oto?je , Malostonski zaljev i otok Mljet u ju?noj Dalmaciji. [84]

Nacionalni park Kornati utemeljen je 1980. i prostire se na 220 k, uklju?uju?i 89 otoka i hridi. Morski okoli?

Nacionalni park Kornati .

obuhva?a tri ?etvrtine ukupne povr?ine parka, dok ukupna duljina obale iznosi 238 km. [106] Nacionalni park Tela??ica nalazi se na Dugom otoku i osnovan je 1998. godine. Park pokriva 69 km obalne linije, 22,95 km 2 kopna i 44,55 km 2 mora. [107] Malostonski zaljev je na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sjevernije od poluotoka Pelje?ca i obuhva?a 48 km 2 morskog podru?ja. [84] Park prirode Lastovsko oto?je je utemeljen 2006. i sadr?i 44 otoka i hridi, 55 km 2 kopna i 143 km 2 mora. [108] Nacionalni park Mljet utemeljen je 1960. i pokriva povr?inu od 24 km 2 . Ramsarskom konvencijom za?ti?ena je delta Neretve kao zna?ajno međunarodno mo?varno podru?je. [109]

Laguna Kravasta u Albaniji.

Albanija je 2010. osnovala svoje prvo za?ti?eno morsko podru?je, Nacionalni park Karaburun-Sazan na poluotoku Karaburun , gdje se spajaju Jadransko i Jonsko more. Park pokriva ukupno 12570 hektara povr?ine. [110] Planirana su jo? dva za?ti?ena morska podru?ja, Rt Rodon i Porto Palermo . [84] U Albaniji su i dva mo?varna rezervata za?ti?ena Ramsarskom konvencijom: laguna Karavasta i Butrint . [111] Bosna i Hercegovina i Crna Gora nemaju planove za uspostavom ikakvih za?ti?enih podru?ja. [84]

Zagađenje [ uredi | uredi kod ]

Ekosustav Jadranskog mora je pod stalnom prijetnjom prekomjernog unosa hranjivih tvari putem drena?a s poljoprivrednih zemlji?ta i otpadnih voda gradova na obali, ali i iz rijeka, osobito rijeke Po. [112] Venecija je najzna?ajniji primjer zagađenja obalnih voda Jadrana, gdje brodovi, polja, tvornice i otpadne vode pridonose zagađenju mora. [113] Rizik predstavljaju i balastne vode koje ispu?taju brodovi, osobito tankeri . No, s obzirom da ve?ina tereta i gotovo svi tankeri dolaze s teretom, a ne odlaze s teretom, rizik od balastnih voda ostaje minimalan. Međutim, predlo?eni terminali za izvoz nafte kritizirani su prvenstveno zbog toga. Glavnu prijetnju predstavlja izlijevanje nafte u more koje bi ozbiljno ugrozilo okoli? i nanijelo ?tetu turizmu i ribarstvu. [114] Procijenjeno je da ako se dogodi ve?i izljev nafte, samo u Hrvatskoj bi gotovo milijun ljudi ostalo bez prihoda. [115] Dodatni rizik predstavljaju rafinerije nafte na delti rijeke Po gdje su se izljevi nafte događali u pro?losti, [116] sre?om bez zna?ajnijih posljedica po okoli?. [117] Od 2006. Italija razmatra izgradnju terminala za ukapljeni zemni plin u Tr??anskom zaljevu, zajedno s plinovodom u neposrednoj blizini granice sa Slovenijom. [118] Slovenska vlada, okolne op?ine i gradovi izrazili su zabrinutost zbog utjecaja tog terminala na okoli?, promet i turizam. [119] [120]

Jo? jedan izvor zagađenja u Jadranu je kruti otpad. Jugo i morske struje znaju nositi sa sobom velike koli?ine krutog otpada, naj?e??e plastike. [121] Na one?i??enje zraka u Jadranu najvi?e utje?u velika industrijska sjedi?ta u porje?ju rijeke Po i velikih industrijskih gradova uz obalu. [122] [123]

Italija i SFRJ su 1977. uspostavile zajedni?ku komisiju za za?titu od one?i??enja Jadrana. Organizacija je nakon raspada SFRJ prenesena na Sloveniju, Hrvatsku i Crnu Goru. [124] Budu?a one?i??enja predviđena su i napravljena je analiza najugro?enijih dijelova koja ?e se sanirati uz pomo? regionalnih projekata i Svjetske banke. Prepoznato je 27 "vru?ih to?aka" do 2011. godine, od kojih ?est zahtijevaju brzu reakciju. [125]

Etimologija [ uredi | uredi kod ]

Porijeklo imena Adriatico (Jadran) povezano je s etru??anskim naseljem Adria , koja najvjerojatnije potje?e od ilirskog adur ?to zna?i voda ili more. [126] U Antici je more bilo znano kao Mare Adriaticum ( Mare Hadriaticum , katkada pojednostavljeno na Adria ) ili rjeđe Mare Superum (gornje more). [127] Ova dva pojma nisu sinonimi. Mare Adriaticum odnosi se op?enito na podru?je Jadranskoga mora i prote?e se od Venecijanskog zaljeva do Otrantskih vrata . Granice su malo striktnije definirali rimski autori. Rani gr?ki izvori postavili su granice između Jadranskog i Jonskog mora na vi?e to?aka, od Venecijanskog zaljeva do ju?nog vrha otoka Peleponeza , isto?ne obale Sicilije i Zapadne obale Krete . [128] Mare Superum u definiciji je obuhva?alo sada?nje granice Jadrana i more ju?no od Apeninskoga poluotoka , sve do Sicilijanskoga prolaza . [129] Jo? jedno ime kori?teno u to vrijeme je Mare Dalmaticum , koje se odnosilo na more uz obalu rimske provincije Dalmacije i Ilirik . [130]

Dr?avne granice [ uredi | uredi kod ]

Italija i Jugoslavija su 1968. dogovorile granice na Jadranu, s dodatnim sporazumom potpisanim 1975. koji se odnosio na pitanje Tr??anskog zaljeva . Granica dogovorena 1968. prote?e se na 654 kilometra i sastoji se od 43 to?ke. Te to?ke povezane su ravnim linijama ili kru?nim segmentima. Granice dogovorene 1975. sadr?e dodatnih 5 to?aka, koje se nastavljaju na zavr?nu to?ku određenu 1968. godine. Sve dr?ave nastale raspadom SFRJ prihvatile su te sporazume. Na najju?nijem dijelu Jadrana granice nisu određene zbog izbjegavanja određivanja to?ke dodira dviju granica s albanskom. SFRJ, Albanija i Italija su teritorijalnim vodama definirale pojas 15 km od kopna, ali je ta udaljenost 1970-ih smanjena na međunarodno standardnih 12 km. Italija i Albanija su dogovorile svoje morske granice 1992. po principu ekvidistance. [131] Prema konvenciji UN-a o zakonima na moru Jadransko more je definirano kao zatvoreno ili poluzatvoreno more. [132]

Jadranska Euroregija [ uredi | uredi kod ]

Jadraska Euroregija utemeljena je u Puli 2006. kako bi se promicala regionalna suradnja na obalama Jadranskog mora i slu?ila kao pomo? u rje?avanju problema u regiji. Jadranska Euroregija sastoji se od 23 regije: Apulija , Molise , Abruzzo , Marche , Emilia-Romagna , Veneto i Friuli-Venezia Giulia u Italiji; slovenska Istra (obala); Istarska , Primorsko-goranska, Li?ko-senjska , Zadarska , Splitsko-dalmatinska i Dubrova?ko-neretvanska ?upanija u Hrvatskoj; Hercegova?ko-neretvanska ?upanija u Bosni i Hercegovini; op?ine Kotor i Tivat u Crnoj Gori; okruge Fier , Valona , Tiran , Skadar , Dra? i Lje? u Albaniji te gr?ke prefekture Tesprocija i Krf . [133]

Sporovi [ uredi | uredi kod ]

Granice republika unutar biv?e SFRJ određene su odlukom AVNOJ-a 1943. i 1945. godine, [134] [135] ali stroge granice nisu bile dogovorene među novonastalim dr?avama, dok morske granice u SFRJ uop?e nisu bile definirane. [136] Primjerice pomorska granica između Albanije i Crne Gore nije bila dogovorena prije 1990-ih . [131]

Hrvatska i Slovenija zapo?ele su pregovore oko dogovaranja pomorske granice u Savudrijskoj vali 1992. Unato? zavr?etku arbitra?e, grani?ni spor je i dalje u tijeku. Obje su zemlje proglasile svoje ekonomske zone u tom podru?ju i one se djelomi?no poklapaju. [131] [137] Pristupni pregovori Hrvatske za ulazak u EU bili su usporeni zbog spora oko te granice. [131]

Pomorska granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske uređena je 1999., ali ostalo je jo? nekoliko pitanja oko poluotoka Klek i dva oto?i?a. Granica Hrvatske i Crne Gore bila je sporna kod Kotorskog zaljeva i na poluotoku Prevlaka . Spor je nastao zbog jugoslavenske okupacije poluotoka tijekom Domovinskog rata . Poluotok je kasnije predan u nadzor UN-ovim promatra?ima koji su se tamo zadr?ali do 2002. godine. Hrvatska je zauzela to podru?je dogovorom s Crnom Gorom. [131]

Gospodarstvo [ uredi | uredi kod ]

Jadransko more
Jadransko more
Ovaj ?lanak ili dio ?lanka sadr?i zastarjele podatke. ( Rasprava )
Nadopunite ?lanak novijim podacima i uklonite ovaj predlo?ak.

Ribarstvo [ uredi | uredi kod ]

U Jadranskom moru je 2000. godine ulov ribe dosegao 110 000 tona ?ive vage. [138] Jedan od najve?ih problema je pretjeran izlov i ?ime su mnoge vrste ugro?ene (primjerice zubatac , ?karpina , grdobina mrkulja , ?anpjer (riba Kova?)), sku?a , kostelj , [139] cipal , trilja , ?kamp , [140] kao i osli? [141] i sardina . [142] Ribarske mre?e ubijaju i zapletene kornja?e i dobre dupine . Kako bi se o?uvala brojnost ribe, 2003. je predstavljen ZERP , ali je njegova primjena za zemlje EU ukinuta 2004. ?ime je izgubio smisao. [143]

Talijanski ribari ulove najve?i dio ribe, s ukupnim ulovom 465 637 tona 2007. godine. [144] Od ukupnog ulova, tijekom 2003. 28,8% bilo je iz Sjevernog i Srednjeg Jadrana i 24,5% iz Ju?nog Jadrana i Jonskog mora. Talijansko ribarstvo zapo?ljava 60 700 ljudi u primarnom sektoru, uklju?uju?i i one ribare koji djeluju izvan Jadrana. Od ukupnog ulova, 40% dolazi iz akvakulture. Ukupna bruto vrijednost ulovljene ribe 2002. iznosi 2 milijarde ameri?kih dolara . [145]

Hrvatski ulov i proizvodnja je 2007. dosegnula 53 083 tona. [144] U 2006. ukupan hrvatski ulov je bio 37 800 tona uz 14 200 tona iz uzgoja. Hrvatsko ribarstvo zapo?ljava oko 20 000 ljudi. Tijekom 2006. morski ulov ribe u hrvatskim vodama ?inile su sardine (44,8%), in?uni (31,3%), tune (2,7%), ostala plava riba (4,8%), osli?i (2,4%), cipli (2,1%), ostale ribe (8,3 %), rakovi (ponajvi?e jastozi i ?kampi) (0,8%), ?koljke (0,3%), sipe (0,6%), lignje (0,2%), hobotnice i ostali glavono?ci (1,6%). Hrvatska morska akvakulturna proizvodnja ?ini prete?no tuna (47,2%), ?koljke (28,2%) i basa i deverika (zajedno 24,6%). [146]

Albanski ribari su 2007. godine ulovili 7505 tona ribe, uklju?uju?i i akvakulturnu proizvodnju, koja je dosegnula 1 970 tona 2006. godine. [144] U istom razdoblju, Slovenski su ribari ulovili 2500 tona s 55% proizvodnje u akvakulturama, ?to predstavlja najvi?i omjer u Jadranu. Crnogorski ribari su iste godine ulovili 911 tona, sa samo 11 tona uzgojenim u akvakulturama. [147] Tijekom 2007. godine, ribarska proizvodnja u Bosni i Hercegovini dosegnula je 9625 tona. [144]

Turizam [ uredi | uredi kod ]

Dubrovnik je glavna turisti?ka destinacija u Hrvatskoj.
Neum i pla?a Zeni?ka u Bosni i Hercegovini.
Rimini je glavno obalno turisti?ko odredi?te u Italiji.
Portoro? je najve?i obalni turisti?ki centar u dijelu Istre u Sloveniji.

Zemlje koje imaju izlaz na Jadransko more zna?ajna su turisti?ka odredi?ta. Najve?i broj no?enja turista u regiji ima Italija, osobito regija Veneto (oko Venecije). Slijede ju regija Emilija-Romanja i hrvatske ?upanije. Hrvatski turisti?ke objekte ?ini 21 000 morskih luka i pristani?ta, a nauti?ke turiste privla?e razli?ite vrste za?ti?enih morskih i priobalnih podru?ja. [84]

Sve zemlje uz obalu Jadrana, osim Albanije i Bosne i Hercegovine sudjeluju u programu Plava zastava koji certificira marine i pla?e koje zadovoljavaju stroge standarde kvalitete uklju?uju?i za?titu okoli?a, kvalitetu vode, sigurnost i razinu turisti?ke usluge. [148] Do 30. sije?nja 2013, Plavom zastavom su nagrađene 103 talijanske Jadranske pla?e i 29 marina, 116 hrvatskih pla?a i 19 marina, 7 slovenskih pla?a i 2 marine i 16 crnogorskih pla?a. [149] Turizam na Jadranu zna?ajan je izvor prihoda zemlje, osobito Hrvatske i Crne Gore. [150] [151] Izravni prihod od tro?kova putovanja i turizma 2011. u Hrvatskoj iznosi 5,1% BDP-a, s ukupnim industrijskim doprinosom od 12,8% BDP-a. [152] Za Crnu Goru, izravan prihod od turizma iznosi 8,1% BDP-a, s ukupnim doprinosom gospodarstvu od 17,2% crnogorskog BDP-a. [153]

Turizam u Hrvatskoj u posljednje vrijeme bilje?i ve?i rast od drugih zemalja na Jadranu. [154]

Turizam na Jadranu [150] [155] [156] [157] [158] [159] [160]
Dr?ava Regija CAF kreveti* Hotelski kreveti Preno?i?ta
Albanija ? ? ? 2 302 899
Bosna i Hercegovina op?ina Neum oko 6000 1810 280 000
Hrvatska Jadranska Hrvatska 411 722 137 561 34 915 552
Italija Furlanija-Julijska krajina 152 847 40 921 8 656 077
Veneto 692 987 209 700 60 820 308
Emilija i Romanja 440 999 298 332 37 477 880
Marke 193 965 66 921 10 728 507
Abruzzo 108 747 50 987 33 716 112
Molise 11 711 6383 7 306 951
Apulija ** 238 972 90 618 12 982 987
Crna Gora ? 40 427 25 916 7 964 893
Slovenija obalne op?ine 24 080 9330 1 981 141
*Kreveti u svim kolektivnim smje?tajnim objektima; uklju?uje hotelske krevete za koje postoje odvojene brojke
**Uklju?uje i jadransku i jonsku obalu

Prijevoz [ uredi | uredi kod ]

Luka Trst , najve?a teretna luka u Jadranskom moru.
Luka Rijeka , najve?a luka u Hrvatskoj.
Luka Dra? .

Na obalama Jadranskoga mora nalazi se ukupno 19 luka u ?etiri razli?ite dr?ave, koje zajedno mogu primiti vi?e od 1 000 000 tona tereta godi?nje. Najve?e teretne luke među njima su u talijanskom Trstu , Veneciji , Ravenni , slovenskom Kopru , [161] te hrvatskoj Rijeci . Najve?e putni?ke luke u Jadranskom moru nalaze se u hrvatskom Splitu i talijanskoj Anconi . [162] [163] [164] [165] U drugim dr?avama, među bitnije luke spadaju Bar kao najve?a crnogorska, [166] odnosno Dra? kao najve?a albanska luka. Godine 2010 . sjevernojadranske luke u Trstu, Veneciji, Ravenni, Kopru i Rijeci osnovale su Udru?enje luka Sjevernog Jadrana s ciljem ostvarivanja boljeg polo?aja u transportnom sustavu EU . [167] [168]

Glavne jadranske luke*
Luka Dr?ava Tona?a tereta Broj putnika
Ancona Italija 10 573 000 1 483 000
Bari Italija 3 197 000 1 392 000
Barletta Italija 1 390 000 -
Brindisi Italija 10 708 000 469 000
Chioggia Italija 2 990 000 -
Dra? Albanija 3 441 000 770 000
Koper Slovenija 17 051 000 100 300
Manfredonia Italija 1 277 000 -
Monfalcone Italija 4 544 000 -
Ortona Italija 1 340 000 -
Plo?e Hrvatska 5 104 000 146 000
Porto Nogaro Italija 1 475 000 -
Rabac Hrvatska 1 090 000 669 000
Ravenna Italija 27 008 000 -
Rijeka Hrvatska 15 441 000 219 800
Split Hrvatska 2 745 000 3 979 000
Trst Italija 39 833 000 -
Venecija Italija 32 042 000 1 097 000
*Uklju?uje luke s vi?e od milijun tona tereta ili milijun putnika godi?nje.
Izvori: Nacionalni institut za statistiku (podaci iz 2007., talijanske luke, napomena: Luka Ancona uklju?uje Anconu i Falconaru Marittimu ; [169] putni?ki promet ispod 200 000 nije naveden), [162] Hrvatski zavod za statistiku (podaci iz 2008., hrvatske luke, napomena: Luka Rijeka uklju?uje terminale Rijeku, Bakar , Br?icu i Omi?alj ; [170] Luka Plo?e uklju?uje terminale Plo?e i Metkovi? ), [163] [171] Dra?ka komora za trgovinu i industriju ? Albanija (podaci iz 2007., Luka Dra?), [164] SEOnet (podaci iz 2011., Luka Kopar) [172]

Ugljikovodici [ uredi | uredi kod ]

Energetske tvrtke temeljem podataka koje je prikupila norve?ka tvrtka Spectrum i INA , smatraju da se u jadranskom podmorju nalaze velika le?i?ta ugljikovodika pogodnih za eksploataciju. Dana 2. travnja 2014. Vlada RH otvorila je javno nadmetanje za istra?ivanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu jadranskog podmorja. Natje?aj je zatvoren 3. studenoga 2014. Na otvaranju javnog nadmetanja u travnju bilo je predstavnika 40-ak energetskih tvrtki: Exxon , Gazprom , Lukoil , Total , Ina, RWE , Edison , Turkish Petroleum , Hellenic Petroleum , Petroceltic , Hunt Oil , JP Nippon i dr. Natje?aj je u djelokrugu ministarstva gospodarstva. Ponuđeno je 29 istra?nih polja, povr?ine od 1000 do 1600 ?etvornih kilometara. Osam istra?nih polja je na Sjevernom Jadranu, a dvadeset i jedno na Srednjem i Ju?nom Jadranu. Ministarstvo procjenjuje da bi ovisno o polju istra?ivanja potencijalnih nalazi?ta nafte i plina u Jadranu trajala od dvije do pet godina. [173]

Ponude ?e biti procijenjene prema onome ?to su ponuđa?i ponudili o predlo?enom programu minimalnog ulaganja u seizmi?ka istra?ivanja, broju predlo?enih rudarskih radova bu?enja i istra?nih bu?otina te o drugim istra?ivanjima, kao i naknadi za potpis ugovora. 70-postotni udio u ocjeni ponude odnosi se na inicijalno trogodi?nje istra?no razdoblje, kad se najvi?e vrednuje broj bu?otina. 20 posto ocjene ponude nose podaci iz ponude za drugo inicijalno istra?no razdoblje od dvije godine. U tom razdoblju najva?niji je broj bu?otina. S 10 posto u procjeni ponude sudjeluje naknada za potpis ugovora. [173]

Projektu eksploatacije su se suprotstavila eko udru?enja, Oceanografski institut , Klub nezavisnih vije?nika s Jadrana i dr. [174] [175]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ a b Jadransko more Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 15. velja?e 2018.)
  2. ↑ a b c d Jadransko more Proleksis enciklopedija (pristupljeno 15. velja?e 2018.)
  3. ↑ Moranta et al. 2008., str. 3.
  4. ↑ a b Cushman-Roisin, Ga?i? & Poulain 2001., str. 1?2.
  5. ↑ a b Limits of Oceans and Seas (PDF) 3 izdanje. International Hydrographic Organization . 1953. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. listopada 2011 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  6. ↑ Lipej & Dul?i? 2004., str. 291.
  7. ↑ Drainage Basin of the Mediterranean Sea (PDF) . United Nations Economic Commission for Europe
  8. ↑ Tuti?, Dra?en; Lapaine, Miljenko. 2011. Cartography in Croatia 2007?2011 ? National Report to the ICA (PDF) . International Cartographic Association
  9. ↑ a b Blake, Topalovi? & Schofield 1996., str. 1?5.
  10. ↑ Ured za statistiku Republike Slovenije . 2011. Territory and climate (Length of the state border) (PDF) . Statistical Yearbook (50): 38. ISSN   1318-5403
  11. ↑ Duplan?i? Leder, Tea; Ujevi?, Tin; ?ala, Mendi. Lipanj 2004. Coastline lengths and areas of islands in the Croatian part of the Adriatic Sea determined from the topographic maps at the scale of 1 : 25 000 (PDF) . Geoadria (disertacija). 9 . Zadar . str. 5?32
  12. ↑ Fari?i?, Josip; Graovac, Vera; ?uka, Anica. 2010. Croatian small islands ? residential and/or leisure area . Geoadria . Sveu?ili?te u Zadru . 15 (1): 145.?185.
  13. ↑ Pravilnik za luku Osor . Luka Lo?inj Authority. 23. prosinca 2005. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 12. velja?e 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  14. ↑ Regan, Kre?imir; Nadilo, Branko. 2010. Stare crkve na Cresu i Lo?inju te okolnim otocima (PDF) . Građevinar . Croatian association of civil engineers. 62 (2). ISSN   0350-2465 . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. srpnja 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  15. ↑ Ba?i?, Ksenija; Sovi?, Ivica; Katu?in, Zvonimir; Cesarec, Ksenija. 2011. Ostro?ki, Ljiljana (ur.). Geographical and Meteorological Data (PDF) . Statistical Yearbook of the Republic of Croatia . Hrvatski zavod za statistiku . 43 : 41. ISSN   1333-3305
  16. ↑ Garwood 2009., str. 481.
  17. ↑ Hughes et al. 2010., str. 58.
  18. ↑ a b Cushman-Roisin, Ga?i? & Poulain 2001., str. 122.
  19. ↑ Bombace 1992., str. 379.-382.
  20. ↑ a b Mannini, Piero; Massa, Fabio; Milone, Nicoletta. Adriatic Sea Fisheries: outline of some main facts (PDF) . FAO AdriaMed
  21. ↑ Del Negro 2001., str. 478.
  22. ↑ Cushman-Roisin, Ga?i? & Poulain 2001., str. 218.
  23. ↑ Valiela 2006., str. 49?56.
  24. ↑ Gower 2010., str. 11.
  25. ↑ Camuffo 2001., str. 107.?108.
  26. ↑ Ferla 2005, str. 101.
  27. ↑ Standish 2011., str. 5?6.
  28. ↑ U Sloveniji more poplavilo obalu . Nova TV . 9. studenoga 2010.
  29. ↑ Zadar: Zbog velike plime more poplavilo obalu . Nova TV . 25. prosinca 2009.
  30. ↑ Jugo i niski tlak: More poplavilo ?ibensku rivu . Vijesti . 1. prosinca 2010.
  31. ↑ Frani?, Zdenko; Petrinec, Branko. 2006. Marine Radioecology and Waste Management in the Adriatic . Archives of Industrial Hygiene and Toxicology . Institute for Medical Research and Occupational Health. 57 (3): 347?352. ISSN   0004-1254 . PMID   17121008
  32. ↑ Taniguchi, Makoto; Burnett, William C; Cable, Jaye E; Turner, Jeffrey V. 2002. Investigation of submarine groundwater discharge (PDF) . Hydrological Processes . John Wiley & Sons . 16 (11): 2115?2159. doi : 10.1002/hyp.1145 . ISSN   1099-1085
  33. ↑ ?umer, Jo?e. 2004. Odkritje podmorskih termalnih izvirov (PDF) . Geografski obzornik ( slovenski ). Association of the Geographical Societies of Slovenia. 51 (2): 11?17. ISSN   0016-7274 ( slov. )
  34. ↑ Cushman-Roisin, Ga?i? & Poulain 2001., str. 145.
  35. ↑ a b c Artegiani, A; Paschini, E; Russo, A; Bregant, D; Raicich, F; Pinardi, N. 1997. The Adriatic Sea General Circulation. Part I: Air?Sea Interactions and Water Mass Structure (PDF) . Journal of Physical Oceanography . American Meteorological Society . 27 (8): 1492.?1514. doi : 10.1175/1520-0485(1997)027<1492:TASGCP>2.0.CO;2 . ISSN   0022-3670
  36. ↑ Zore-Armanda 1979., str. 43.
  37. ↑ Loinello, Malanotte-Rizzoli & Boscolo 2006., str. 47?53.
  38. ↑ Led okovao svjetionik, u Tisnom smrznulo more . RTL Televizija . 16. prosinca 2010. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  39. ↑ Lipej & Dul?i? 2004, str. 293.
  40. ↑ Lipej & Dul?i? 2004, str. 293.
  41. ↑ Lionello, Piero. Mediterranean climate: Background information (PDF) . University of Salento . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. srpnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  42. ↑ ?egota, Tomislav; Filip?i?, Anita. 2003. Koppenova podjela klima i hrvatsko nazivlje . Geoadria . Sveu?ili?te u Zadru . 8 (1): 17?37
  43. ↑ World Weather Information Service . World Meteorological Organization
  44. ↑ Census of Population, Households and Dwellings 2011, First Results by Settlements (PDF) . Statistical Reports . Hrvatski zavod za statistiku . Zagreb. (1441). Lipanj 2011. ISSN   1332-0297 . Pristupljeno 30. lipnja 2011.
  45. ↑ Individual area review ( talijanski ). National Institute of Statistics (Italy) . 2011. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2011 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  46. ↑ Population and Housing Census in Albania (PDF) . Institute of Statistics of Albania. 2011
  47. ↑ Sekuli?, Bogdan; Sondi, Ivan. 1997. Koliko je Jadran doista optere?en antropogenim i prirodnim unosom tvari? . Hrvatski geografski glasnik . Croatian Geographic Society. 59 (1). ISSN   1331-5854
  48. ↑ Facing Water Challenges in the [[Po (river)|Po]] River Basin, Italy: A WWDR3 Case Study . waterwiki.net. 2009. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2009 . Pristupljeno 21. srpnja 2015. Sukob URL-a i wikilinka ( pomo? )
  49. ↑ Raggi, Meri; Ronchi, Davide; Sardonini, Laura; Viaggi, Davide. 4. travnja 2006. Po Basin Case study status report (PDF) . AquaMoney. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. lipnja 2020 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  50. ↑ Technology: Venetians put barrage to the test against the Adriatic . New Scientist magazine (1660). 15. travnja 1989. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2007 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  51. ↑ Venice's 1,500-year battle with the waves . BBC Online News . 17. srpnja 2003.
  52. ↑ ' Moses project' to secure future of [[Venice]] . Telegraph News . 11. sije?nja 2012. Sukob URL-a i wikilinka ( pomo? )
  53. ↑ a b Suri?, Ma?a. 2005. Submerged Karst ? Dead or Alive? Examples from the eastern Adriatic Coast (Croatia) . Geoadria . Sveu?ili?te u Zadru . 10 (1): 5?19. ISSN   1331-2294
  54. ↑ a b Mladen Jura?i?. Geologija mora, Mediteran i Jadran (PDF) . Sveu?ili?te u Zagrebu , Prirodoslovno-matemati?ki fakultet, Geolo?ki odsjek. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. kolovoza 2014 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  55. ↑ Muco 2006 , str. 352.
  56. ↑ Goudarzi, Sara. 25. sije?nja 2008. New Fault Found in Europe; May "Close Up" Adriatic Sea . National Geographic . National Geographic Society
  57. ↑ Antonioli, F; Anzideib, M; Lambeckc, K; Auriemmad, R; Gaddie, D; Furlanif, S; Orrug, P; Solinash, E; Gasparii, A. 2007. Sea-level change during the Holocene in Sardinia and in the northeastern Adriatic (central Mediterranean Sea) from archaeological and geomorphological data (PDF) . Quaternary Science Reviews . Elsevier . 26 (19?21): 2463?2486. doi : 10.1016/j.quascirev.2007.06.022 . ISSN   0277-3791
  58. ↑ Vukosav, Branimir. 30. travnja 2011. Ostaci prastarog vulkana u Jadranu . Zadarski list . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2019 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  59. ↑ Muco 2006 , str. 351.
  60. ↑ Historical Seismicity of Montenegro . Montenegro seismological observatory
  61. ↑ Soloviev et al. 2000 , str. 47?52.
  62. ↑ Pasari?, Mira; Brizuela, B; Graziani, L; Maramai, A; Orli?, M. 2012. Historical tsunamis in the Adriatic Sea . Natural Hazards . International Society for the Prevention and Mitigation of Natural Hazards. 61 (2): 281. doi : 10.1007/s11069-011-9916-3 . ISSN   1573-0840 [ neaktivna poveznica ]
  63. ↑ Schwartz 2005 , str. 575.
  64. ↑ Randi? 2002 , str. 155?156.
  65. ↑ Parise, Mario. 2011. Surface and subsurface karst geomorphology in the Murge (Apulia, Southern Italy) (PDF) . Acta Carsologica . Slovenian Academy of Sciences and Arts . 40 (1): 73?93. ISSN   0583-6050 . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. kolovoza 2011 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  66. ↑ Zavarovano obmo?je narave: Krajinski park Strunjan / Area prottetta: Parco naturale di Strugnano (PDF) . Institute of the Republic of Slovenia for Nature Conservation. 2008. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. o?ujka 2017 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  67. ↑ Beccaluva et al. 1997 , str. 7?16.
  68. ↑ Vezzani, Festa i Ghisetti 2010 , str. 6?56.
  69. ↑ McKinney 2007 , str. 123?132.
  70. ↑ Syvitski, James P M; Kettner, Albert J; Correggiari, Anna; Nelson, Bruce W. 2005. Distributary channels and their impact on sediment dispersal . Marine Geology . Elsevier . 222?223 (15): 75?94. doi : 10.1016/j.margeo.2005.06.030 . ISSN   0025-3227
  71. ↑ Geological processes in the [[Anthropocene]]: the [[Po (river)|Po]] [[River Delta]] . Theseus Project Sukob URL-a i wikilinka ( pomo? )
  72. ↑ Barrocu 2003 , str. 210.
  73. ↑ Renato Sconfietti. 2003. Ecological indicators of estuarine features on hard substrata in the large North Adriatic lagoons (PDF) . Proceedings of the International Conference on Southern European Coastal Lagoons: The Influence of River Basin-Coastal Zone interactions . Institute for Environment and Sustainability Inland and Marine Waters Unit
  74. ↑ Rapid assessment of the Ecological Value of the Bojana-Buna Delta (PDF) . EURONATUR. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  75. ↑ Mu?ini?, Jasmina. 2007. The Neretva Delta: Green Pearl of Coastal Croatia . Croatian Medical Journal . Medicinska Naklada. 48 (2). PMC   2121601
  76. ↑ Ga?i?, Civitarese i Ursella 1999 , str. 356.
  77. ↑ Lipej i Dul?i? 2004 , str. 291-300.
  78. ↑ Bianchi 2007 , str. 10.
  79. ↑ a b c Chemonics International Inc. 31. prosinca 2000. Biodiversity assessment for Croatia . Natural Resources Management & Development Portal. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  80. ↑ Koce, Jasna Dolenc; Vilhar, Barbara; Bohanec, Borut; Dermastia, Marina. 2003. Genome size of Adriatic seagrasses (PDF) . Aquatic Botany . 77 : 17?25. doi : 10.1016/S0304-3770(03)00072-X . ISSN   0304-3770
  81. ↑ Bombace 1992 , str. 379-382.
  82. ↑ Vuk?i?, Ivana. 18. svibnja 2009. Fourth national report of the Republic of Croatia to the Convention on Biological Diversity (PDF) . Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
  83. ↑ Lipej i Dul?i? 2004 , str. 300.
  84. ↑ a b c d e f The potential of Maritime Spatial Planning in the Mediterranean Sea ? Case study report: The Adriatic Sea (PDF) . Europska unija . 5. sije?nja 2011.
  85. ↑ Dove Siamo (hrv. "Gdje smo " . Torre del Cerrano ( talijanski ). 2010 ( tal. )
  86. ↑ La Riserva ( talijanski ). La Riserva Marina di Miramare. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 18. rujna 2004 . Pristupljeno 2. srpnja 2022. ( tal. )
  87. ↑ The Marine Protected Area . Marine Protected Area Torre Cerrano. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  88. ↑ Riserva Marina delle Isole Tremiti ( talijanski ). tremiti.eu ( tal. )
  89. ↑ Protected Area . Consorzio di Gestione di Torre Guaceto
  90. ↑ The Annotated Ramsar List: Italy . Ramsarska konvencija
  91. ↑ General Info . Brijuni national park. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 14. sije?nja 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  92. ↑ Documents and reports . Brijuni national park [ neaktivna poveznica ]
  93. ↑ Limski kanal . City of Rovinj ( hrv. )
  94. ↑ a b Vidmar, Barbara; Turk, Robert. 2011. Marine protected areas in Slovenia: How far are we from the 2012/2020 target? (PDF) . Varstvo narave . Nature Conservation Institute of the Republic of Slovenia. Suppl. (1): 159?170. ISSN   0506-4252 . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. o?ujka 2017 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  95. ↑ Naravni spomenik Jezeri v Fiesi . Nature Conservation Institute of the Republic of Slovenia. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 10. o?ujka 2007 . Pristupljeno 2. srpnja 2022. ( slov. )
  96. ↑ a b Ured za statistiku Republike Slovenije . 30. lipnja 2011. Territory and climate (PDF) . Statistical Yearbook (50): 38. ISSN   1318-5403
  97. ↑ Pipan, Primo?. Se?oveljske soline . ?mid Hribar, Mateja; Torkar, Gregor; Gole?, Mateja; Podjed, Dan; Kladnik, Drago; Erharti?, Bojan; Pavlin, Primo?; Jerele, Ines (ur.). Enciklopedija naravne in kulturne dedi??ine na Slovenskem ? DEDI ( slov. )
  98. ↑ Report of the Republic of Slovenia on the implementation of the Agreement in the period 2005?2007 (PDF) . Agreement on the Conservation of African-Eurasian Migratory Waterbirds . 2008. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. studenoga 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  99. ↑ Bratina Jurkovi?, Nata?a. 2011. Landscape Management Methodologies: Synthesis report of thematic studies (PDF) . United Nations Environment Programme . str. 286?291. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. rujna 2015 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  100. ↑ Putrle, Dejan. 2011. Landscape Park Strunjan (PDF) . Varstvo narave . Nature Conservation Institute of the Republic of Slovenia. Suppl. (1): 187. ISSN   0506-4252 . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. o?ujka 2017 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  101. ↑ Osebna izkaznica . Bird Watching and Bird Study Society of Slovenia ( slov. )
  102. ↑ Zavarovana obmo?ja: Debeli rti? . Geopedia.si . Agencija RS za okolje; Zavod Republike Slovenije za varstvo narave; Synergise, d. o. o. 2007
  103. ↑ Zavarovana obmo?ja: Rt Madona v Piranu . Geopedia.si . Agencija RS za okolje; Zavod Republike Slovenije za varstvo narave; Synergise, d. o. o. 2007
  104. ↑ Zavarovana obmo?ja: Jezeri v Fiesi . Agencija RS za okolje; Zavod Republike Slovenije za varstvo narave; Synergise, d. o. o. 2007
  105. ↑ Krivograd Klemen?i?, Aleksandra; Vrhov?ek, Danijel; Smolar-?vanut, Nata?a. 31. o?ujka 2007. Microplanktonic and Microbenthic Algal Assemblages in the Coastal Brackish Lake Fiesa and the Dragonja Estuary (Slovenia) . Natura Croatica . Croatian Natural History Museum. 16 (1)
  106. ↑ Welcome back to the National Park Kornati . Kornati national park. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2011 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  107. ↑ Nature Park Tela??ica . Tela??ica nature park. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2009 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  108. ↑ About Us . Lastovo nature park. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  109. ↑ The Annotated Ramsar List: Croatia . Ramsarska konvencija
  110. ↑ Vendim per shpalljen "Park Kombetar" te ekosistemit natyror detar prane gadishullit te Karaburunit dhe ishullit te Sazanit ( albanski ). shqiperia.com ( alb. )
  111. ↑ The Annotated Ramsar List: Albania . Ramsarska konvencija
  112. ↑ Chin 2006 , str. 5?6.
  113. ↑ Woes of Venice Lagoon tackled in U.S. CNN . 23. rujna 1999. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2010 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  114. ↑ Jelavi?, Vedran; Radan, Damir. 2004. Ecologic risks from crude oil tankers in Croatian part of Adriatic Sea (PDF) . Zagreba?ko sveu?ili?te . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  115. ↑ Trajkovi?, Sergej; Horvat, Nevenka. 14. svibnja 2010. Tankerska havarija u Jadranu bez prihoda bi ostavila milijun ljudi . Jutarnji list . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 12. sije?nja 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022. ( hrv. )
  116. ↑ Environmental disaster warning as oil spill reaches the Po, Italy's biggest river . The Guardian . 24. velja?e 2010.
  117. ↑ Budimir, M. 22. rujna 2009. Havarija tankera na Hvaru: pijani kormilar vozio, kapetan boravio u ? zahodu . Slobodna Dalmacija ( hrv. )
  118. ↑ Mala?i?, Faganeli i Malej 2008 , str. 375?376.
  119. ↑ Coastal Town Mayors Protest over Italy's Gas Terminal . STA: Slovenian Press Agency . 25. srpnja 2011. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 9. sije?nja 2015 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  120. ↑ Slovenia slams Italy's Trieste LNG plans . United Press International . 11. kolovoza 2011.
  121. ↑ Kalajd?i?, Ahmet. 26. prosinca 2011. Nevrijeme i Bo?i?ni blagdani: sme?e u starom Portu . Slobodna Dalmacija ( hrv. )
  122. ↑ Rosenthal, Elisabeth. 11. lipnja 2007. Made in Italy: Fashion, food, Fiat, pollution . The New York Times
  123. ↑ Glavan, Marinko. 12. listopada 2011. Kvaliteta zraka u Rijeci: Mlaka, Urinj i Vi?evac crne to?ke zagađenja . Novi list ( hrv. )
  124. ↑ The Joint Commission for the protection of the Adriatic Sea and coastal area from pollution . Ministarstvo za?tite okoli?a, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske . 2008. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  125. ↑ Addressing Adriatic Hot Spots: A Proposed Adriatic Environmental Program (PDF) . Western Balkans Investment Framework. 2011. Ina?ica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. travnja 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  126. ↑ Room 2006 , str. 20.
  127. ↑ Playfair, James. 1812. System of Geography . The British Critic . F. and C. Rivington. 40 : 504
  128. ↑ Calmet i Taylor 1830 , str. 53?54.
  129. ↑ Anthon 2005 , str. 20.
  130. ↑ Tacitus 1853 , str. 380.
  131. ↑ a b c d e Klemen?i?, Mladen; Topalovi?, Du?ko. 2009. The maritime boundaries of the Adriatic Sea . Geoadria . Sveu?ili?te u Zadru . 14 (2): 311?324. ISSN   1331-2294
  132. ↑ Vukas 2006 , str. 205.
  133. ↑ About the Adriatic Euroregion . Adriatic Euroregion
  134. ↑ Kraljevi?, Egon. 2007. Prilog za povijest uprave: Komisija za razgrani?enje pri Predsjedni?tvu Vlade Narodne Republike Hrvatske 1945. ? 1946 (PDF) . Arhivski vjesnik . Hrvatski dr?avni arhiv (50). ISSN   0570-9008
  135. ↑ Tomai?, Tatjana. 2011. Kriza međunarodnih odnosa ? studija slu?aja: Hrvatska i Slovenija ? granica u Istri . ?asopis za suvremenu povijest . Croatian Institute of History. 43 (2): 391?414. ISSN   0590-9597 ( hrv. )
  136. ↑ Vukas 2007 , str. 553-566.
  137. ↑ Chronology of Events 2005 (PDF) . Government Communication Office, Republic of Slovenia. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. srpnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  138. ↑ Mannini, Piero; Massa, Fabio; Milone, Nicoletta. Adriatic Sea Fisheries: outline of some main facts (PDF) . FAO AdriaMed
  139. ↑ Damir Herceg. 29. travnja 2011. Talijanski ribari optu?uju hrvatsku flotu da im kradu ribu . Vjesnik . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  140. ↑ Houde et al. 1999 , str. 344.
  141. ↑ Lola Wright. 26. kolovoza 2003. U Jadranu je 40 posto manje ribe . Slobodna Dalmacija
  142. ↑ Prosvjed zbog prekomjernog izlova srdele . Nova TV . 30. rujna 2011.
  143. ↑ Bajru?i, Robert. 6. prosinca 2007. ZERP je nepotrebna avantura . Nacional . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  144. ↑ a b c d Fishery and Aquaculture Statistics (PDF) . FAO yearbook . Food and Agriculture Organization . Rome. 2011. ISSN   2070-6057 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= ( pomo? )
  145. ↑ Fishery and Aquaculture Country Profiles ? Italy . Food and Agriculture Organization
  146. ↑ Fishery Country Profiles ? Croatia (PDF) . Food and Agriculture Organization . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. svibnja 2017 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  147. ↑ Country Fishery Information . FAO AdriaMed
  148. ↑ FEE is . Foundation for Environmental Education . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2008 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  149. ↑ Blue Flag Beaches and Marinas . Foundation for Environmental Education . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2011 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  150. ↑ a b Tourism . Statistical office of Montenegro
  151. ↑ Krasi?, Davor; Gatti, Petra; Gledec, Mladen; Jugovi?, Alen; Kesi?, Blanka; Klari?, Zoran; Kre?i?, Damir; Kunst, Ivo; Ku?en, Eduard. 2011. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske (PDF) . Institute for Tourism (Croatia) ( hrv. )
  152. ↑ Croatia ? Key Facts at a Glance . World Travel and Tourism Council
  153. ↑ Montenegro ? Key Facts at a Glance . World Travel and Tourism Council
  154. ↑ Quintiliani, Fabio. International tourism in the coastal regions of five Mediterranean countries (PDF) . The Rimini Centre for Economic Analysis
  155. ↑ Eurostat ? Tourism . Eurostat
  156. ↑ Intervju: Na?elnik op?ine [[Neum]] dr. ?ivko Matu?ko za BH. Privrednik . Neum municipality. 17. listopada 2011. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2017 . Pristupljeno 2. srpnja 2022. Sukob URL-a i wikilinka ( pomo? )
  157. ↑ Pregled sektora turizma (PDF) . Chamber of Economy of the Federation of Bosnia and Herzegovina. 2011. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  158. ↑ Treguesit statistikore te turizmit ( albanski ). Ministry of Tourism, Cultural Affairs, Youth and Sports (Albania) . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 19. sije?nja 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022. ( alb. )
  159. ↑ Ured za statistiku Republike Slovenije. 2011. Tourism (PDF) . Statistical Yearbook of the Republic of Slovenia . ISSN   1318?5403 Provjerite vrijednost parametra |issn= ( pomo? ) . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. svibnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  160. ↑ Ured za statistiku Republike Slovenije. 27. rujna 2011. Tourism ? Hotels, Slovenia, 2008?2010 ? final data (PDF) . Statisti?ne informacije ? Rapid Reports . 16 : 5. ISSN   1854-1275 . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. sije?nja 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  161. ↑ Transport (PDF) . Ured za statistiku Republike Slovenije . 2011. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. svibnja 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  162. ↑ a b Trasporti e telecomunicazioni (PDF) ( talijanski ). Istituto Nazionale di Statistica . Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. kolovoza 2011 . Pristupljeno 21. srpnja 2015. ( tal. )
  163. ↑ a b Traffic of ships, passengers and goods by harbour master's offices and statistical ports, 2008 (PDF) . Croatian Bureau of Statistics
  164. ↑ a b Durres, a good business choice (PDF) . Durres' Chamber of Commerce and Industry ? Albania. str. 14. Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. svibnja 2013 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  165. ↑ Slovenia's Luka Koper 2011 Cargo Throughput Up 11% . limun.hr . Raiffeisen Zentralbank . 17. sije?nja 2012. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  166. ↑ Serbia eyes Montenegro's largest port . B92 . 26. kolovoza 2009. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2009 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  167. ↑ Signed the founding of the NAPA in Trieste, Rijeka is expected to join in . Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture . Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske . Zagreb. 2. o?ujka 2010. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2012 . Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  168. ↑ Port of Rijeka ? Fifth Star of NAPA . North Adriatic Ports Association . 29. studenoga 2010.
  169. ↑ Rapporto statistico 2011 (PDF) ( talijanski ). Port of Ancona Authority
  170. ↑ General information . Port of Rijeka Authority. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 9. sije?nja 2015 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  171. ↑ Capacities . Port of Plo?e Authority. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 21. sije?nja 2012 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  172. ↑ Ladijski pretovor v letu 2011 . Port of Koper. 17. sije?nja 2012. ( slov. )
  173. ↑ a b Zavr?ava natje?aj za istra?ivanje nafte i plina na Jadranu , Poslovni.hr/Hina, 3. studenoga 2014.
  174. ↑ Mladen Volari?. 21. velja?e 2015. Sin?i?: Projekt eksploatacije nafte iz Jadrana je sulud i protupravan . liderpress.hr. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 22. velja?e 2015 . Pristupljeno 21. srpnja 2015.
  175. ↑ Magdalena Renduli?, "Jadran nije Vladin privatni vrt, građani trebaju odlu?iti" , 24sata.hr, 5. o?ujka 2015.

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Sestrinski projekti [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi Jadransko more
Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Jadransko more

Mre?na sjedi?ta [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jadransko_more&oldid=6941303 "