Ivan I. Cimisk
(
gr?.
?ω?ννη? Τσıμıσ???,
I?ann?s I Tzimisk?s
) (
Carigrad
, o.
924.
? Carigrad,
10. sije?nja
976.
),
bizantski car
od
969.
i najsposobniji bizantski
vojskovođa
svojega doba.
Bio je potomak
armenske
aristokratske
obitelji. Sudjelovao je zajedno s caricom Teofano u umorstvu prethodnika
Nikefora II. Foke
, nakon ?ega ga je vojska izglasala za novoga cara. Međutim, carigradski patrijarh
Polieukt
nije ga htio okruniti za cara sve dok ne progna caricu Teofano i ne kazni careve ubojice, svoje pomaga?e. Tek kada je to u?inio patrijarh ga je sve?ano okrunio za cara.
Kako bi zadovoljio princip legitimiteta vlast, Cimisk se o?enio
Teodorom
, k?erkom cara
Konstantina VII.
i tetkom malodobnih carevi?a
Bazilija
i
Konstantina
, zbog ?ega je ujedno postao i njihovim skrbnikom i za?titnikom.
Rodbina ubijenog cara, pod vodstvom njegova ne?aka
Barde Foke
i kurpalata Lava Foke digla je pobunu protiv Cimiskove vlast, no ugu?io ju je carev ?urjak
Barda Skler
, te je zatvorio uzurpatora i njegovu obitelj u samostan na otoku Hiju, a kuropalatu Lava je dao oslijepiti.
[1]
Budu?i da je
Kijevska Rus
predstavljala veliku opasnost po Bizant, bilo sama ili u savezu s
Bugarskom
, Cimisk je odlu?io organizirati ratni pohod protiv Bugarske. U
travnju
971.
godine, Cimisk je ostvario blistavu pobjedu nad bugarskom vojskom kod Velikog Preslava te osvojio bugarsku prijestolnicu i zarobio svrgnutog cara
Borisa II.
Odmah nakon toga pohitao je s vojskom prema podunavskom gradu Silistriji te je opkolio grad, a s
Dunava
ga je napadala bizantska flota bacaju?i
gr?ku vatru
. Nakon
te?kih borbi
, knez
Svjatoslav
se kona?no predao u
srpnju
971. godine, nakon ?ega je obe?ao da ?e se povu?i iz Bugarske, da se vi?e ne?e pojavljivati na Balkanu i da ?e pomagati Bizantu u obrani od drugih neprijatelja. Tom velikom pobjedu, Bizant se rije?io nezgodnog suparnika i ujedno stavio Bugarsku pod vlast
Bizantskog Carstva
.
[2]
Car Ivan Cimisk krenuo je
972.
godine u rat protiv
Arapa
na istoku Carstva, gdje je od
Fatimida
osvojio
975.
godine
Siriju
i dio
Palestine
. U Siriji se razbolio, vjerojatno od
tifusa
te se u Carigrad vratio u te?kom stanju. Umro je po?etkom 976. godine, nakon samo ?est godina vladavine, a naslijedio ga je sin cara
Romana II.
, Bazilije II. Bugaroubojica s kojim je Carstvo do?ivjelo svoj drugi vrhunac.
- ↑
Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 170.
- ↑
Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 171.-172.
- Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. ? 1453., Golden marketing-Tehni?ka knjiga, Zagreb, 2006.
ISBN
953-212-297-4