Iranska revolucija

Izvor: Wikipedija
Iranska revolucija
Dio hladni rat

Masovni prosvjedi u Teheranu 1979.
Vrijeme 1979.
Lokacija Iran
Ishod *Svrgavanje ?aha
  • Uspostava Islamske Republike Iran
  • Naglo i drasti?no pogor?anje odnosa između SAD i Irana
Vođe
Mohammed Reza Pahlavi Imam Homeini

Iranska revolucija ( perz. ?????? ??????, poznata i kao Islamska revolucija u Iranu ) odnosi se na nagle i nasilne politi?ke promjene u Iranu između 1977. i 1979. godine koji su preobrazile zemlju iz prozapadne monarhije pod vodstvom M. Reze Pahlavija u Islamsku republiku ?iji je vrhovni autoritet postao Imam Homeini , odnosno institucija Vrhovnog vođe Irana. [1] [2]

Kontekst [ uredi | uredi kod ]

?ah Mohammed Reza Pahlavi

Nakon ?kolovanja u ?vicarskoj, ?ah Mohammed Reza Pahlavi preuzeo je iransko prijestolje 1941. godine. Sredinom pedesetih godina 20. stolje?a, Iran je bio dr?ava bogata naftom, ali i zna?ajna regionalna vojna sila. [3]

Bijela revolucija [ uredi | uredi kod ]

Po?etkom ?ezdesetih, ?ah je pokrenuo program ambicioznih gospodarskih reformi pod imenom Bijela revolucija zbog kojih je Iran između 1960-ih i 1980-ih ostvario zna?ajan gospodarski rast, za ?to su se, između ostalog koristila sredstva dobivena od prodaje nafte . Reforme su bile usmjerene na modernizaciju poljoprivrede, sekularizaciju zemlje, izjedna?avanje prava glasa kod mu?karaca i ?ena itd. [3] U zemlju je sve vi?e po?ela dolaziti zapadnja?ka kultura poput filmova, pornografskih ?asopisa i odje?e. [4] ?ah je također po?eo raditi na pretvaranju Irana u nuklearnu silu. [5] S druge, pak strane, ?ahov autoritarni re?im vlast u zemlji odr?avao je pomo?u beskompromisne tajne policije SAVAK i Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava . Unato? reformama, sve ve?a dru?tvena nejednakost u zemlji i korumpiranost re?imskog aparata ubrzo je po?ela generirati nezadovoljstva u dru?tvu. [3]

Imam Homeini [ uredi | uredi kod ]

Jedan od najistaknutijih kriti?ara ?ahova re?ima bio je klerik Imam Homeini, predstavnik tradicionalnih slojeva dru?tva, kojemu je osobito smetalo davanje glasa ?enama i suradnja s Izraelom . Zbog svojih kritika Imam Homeini je zavr?io u zatvoru odakle je prognan u Tursku i Irak . Ondje je jo? ?e??e nastavio kritizirati ?aha nazivaju?i ga: " ?idovskim agentom i ameri?kom zmijom ". Nakon ?to ga je Sadam Hussein dao izbaciti iz Iraka, Homeini se smjestio u Francuskoj . [6] [7]

Promjena re?ima [ uredi | uredi kod ]

Povratak Imama Homeinija u Iran

Nakon ?to su jedne novine objavile ?lanak u kojem je napadnut Imam Homeini, u Teheranu su po?eli prosvjedi protiv ?aha na koje su policija i vojska odgovorili pucanjem po prosvjednicima ?to je izazvalo jo? ve?e prosvjede. SAD je tra?io od ?aha da probleme u dr?avi rije?i tako da prosvjede prvo na silu ugu?i, a zatim provede reforme koje bi trebale udovoljiti zahtjevima prosvjednika. Imam Homeini je dao upute revolucionarima da vojnicima dijele cvije?e (dok ovi pucaju po njima) zbog ?ega su mladi ro?nici iz vojske po?eli masovno dezertirati. ?ah je bio neodlu?an dok su prosvjedi kontinuirano rasli pa je u sije?nju 1979. godine Pahlavi zajedno sa svojom suprugom Farah odlu?io oti?i iz zemlje, a vođenje vlade ostavio je ministru Shapouru Bakhtiaru . [8] Nekoliko tjedana kasnije, Imam Homeini se iz Pariza vratio u Teheran gdje su ga do?ekali milijuni ljudi.

Sljedbenici Imama Homeinija tada su po?eli napadati policijske stanice i vojarne i prikupljati sve vi?e oru?ja. Monarhija je slu?beno okon?ana 11. velja?e 1979. kada je iranska vojska (ranije vjerna Pahlaviju) proglasila neutralnost. [8] ?ahov premijer Bakhtiar je uskoro također pobjegao iz zemlje [8] a ljudi iz krugova bliskih ?ahu su pogubljeni. Sama revolucija je zavr?ila 1. travnja kada je nakon referenduma pobjedom od 98,2% progla?ena Islamska Republika Iran . Novi ustav donesen je u prosincu iste godine, a u njemu su bili stopljeni elementi republike i teokracije . U novom politi?kom sustavu, iako postoje institucije predsjednika i parlamenta, vrhovni vođa Irana postala je osoba s najve?im politi?kim i vjerskim autoritetom u dr?avi; odnosno institucija koja nadgleda ?efove pravosuđa, postavlja vrhovne vojne zapovjednike, postavlja ?efove televizije, odobrava kandidature za predsjednika i ima pravo veta na odluke parlamenta. [1]

Tala?ka kriza ameri?kog diplomatskog osoblja [ uredi | uredi kod ]

Dvoje ameri?kih taoca nakon zauzimanja veleposlanstva

Nedugo nakon ?to je napustio Iran, ?ah je javno objavio da boluje od raka. U egzilu je neko vrijeme proveo u Egiptu , ali je u kona?nici zatra?io azil u SAD-u kako bi se ondje mogao lije?iti, ?to mu je odobreno. Nove iranske vlasti su, međutim, tra?ile od SAD izru?enje ?aha u ?emu su Amerikanci otezali. Kako bi pove?ala pritisak na SAD, na valu antiamerikanizma koji je zahvatio zemlju, gomila revolucionarnih studenata provalila je u ameri?ko veleposlanstvo u Teheranu i zarobila ameri?ke diplomate i marince koji su ondje radili. [9] S taocima je potom svakodnevno paradirano na televiziji, ?to je izazvalo zgra?anje u SAD-u i dodatno pove?alo pritisak na predsjednika Cartera kojeg je republikanska oporba ionako konstantno optu?ivala za mlaku politiku prema Sovjetima .

Operacija Orlova kand?a [ uredi | uredi kod ]

Kako bi razrije?io neugodnu situaciju s taocima, Jimmy Carter je odobrio pokretanje Operacije Orlova Kand?a. Idejni koncept zami?ljao je da ameri?ke specijalne snage Delta Force u osam helikoptera budu preba?ene s nosa?a zrakoplova USS Nimitz u Perzijskom zaljevu do Teherana, gdje su trebali spasiti taoce. Zbog velike udaljenosti koje su helikopteri trebali preletjeti, plan je predviđao slijetanje u pustinji radi tankiranja. Jednom kada je operacija pokrenuta, ameri?ki helikopteri uletili su u pustnjsku oluju zbog koje je dio helikoptera bio o?te?en. Kada je ostatak doletio do predviđenog mjesta za dotankiravanje, jedan od helikoptera se sudario s tankerima EC-130, pa je u eksploziji poginulo osam vojnika i pilota. Zbog takvih okolnosti, operacija je prekinuta a predsjednik Carter do?ivio je zna?ajno politi?ko poni?enje. [10]

Oslobađanje taoca [ uredi | uredi kod ]

Nakon ?to je Carter izgubio izbore od Reagana , te 444 dana nakon inicijalnog zarobljavanja, ameri?ki taoci su otpu?teni, [9] a Iranci su ih preko Al?ira prebacili u Zapadnu Njema?ku .

Posljedice [ uredi | uredi kod ]

Prizor s iranskih ulica nakon sukoba vojske i prosvjednika - tzv. "Crni petak", 7. rujna 1978.

Revolucija je bila jedinstvena po iznenađenju koje je proizvela u svijetu jer je nedostajala ve?ina uobi?ajenih ?imbenika revolucije kao ?to su poraz u ratu, gospodarska kriza, pobuna seljaka ili nezadovoljna vojska. Do promjena je do?lo velikom brzinom i zba?en je re?im za kojeg se smatralo da ga ?vrsto ?uva bogato financirana vojska i obavje?tajne slu?be.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Wikimedijski zajedni?ki poslu?itelj:

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Iranska revolucija

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. a b Centar za za?titu i pomo? tra?ilaca azila ( srpski ) . Pristupljeno 15. kolovoza 2019. . POLITI?KO-PRAVNI SISTEM: Nakon islamske revolucije koja je sprovedena 1979.godine, sva mo? u dr?avi je skoncentrisana u rukama ?vrhovnog vjerskog vođe", koji ima najva?niju poziciju u raspodjeli politi?ke mo?i unutar iranskog politi?kog sistema. Vrhovni vođa je zadu?en da definira i nadgleda vođenje ukupne politike Irana. Glavna ovla??enja vrhovnog vođe su: imenovanje ?efa pravosuđa, imenovanje pola ?lanova Vije?a ?uvara, imenovanje zapovjednika svih oru?anih snaga, imenovanje direktora iranske dr?avne televizije i radija, imenovanje ?lanova Vije?a za nacionalnu sigurnost. Vrhovni vođa je također zadu?en za potvrđivanje rezultata predsjedni?kih izbora. On ima i pravo veta na zakone koje izglasa Parlament Irana, a tradicionalno odobrava kandidaturu predsjedni?kim kandidatima.
  2. Engleski prijevod iranskog ustava ( engleski ) . Pristupljeno 15. kolovoza 2019.
  3. a b c Beguin, Bernard. 11. listopada 1961. Un roi entre les Grands . Pristupljeno 15. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  4. Girgis, Monique. 1996. Iran Chamber Society: Iranian Society: Women in pre-revolutionary, revolutionary and post-revolutionary Iran [Chapter Two] . Pristupljeno 15. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  5. Esfandiari, Golnanz. 3. srpnja 2015. The Father Of Iran's Nuclear Program Recalls How It All Began . Radio Free Europe . Pristupljeno 15. kolovoza 2019.
  6. Frederick Valloire. 15. velja?e 2013. L'Iran, de la "revolution blanche" a la revolution tout court ( francuski ). Valeurs . Pristupljeno 15. kolovoza 2019.
  7. Homeini, Ruholah Musavi | Hrvatska enciklopedija . Pristupljeno 17. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  8. a b c Katouzian, Homa. 4. kolovoza 2018. Shapour Bakhtiar: posljednji premijer Irana iz doba Pahlavija . The Independent ( engleski ) . Pristupljeno 17. kolovoza 2019.
  9. a b Simi?, Sanja. 5. listopada 2010. ' ARGO JE PUN IZMI?LJOTINA' Ekskluzivna ispovijest diplomata po kojem je snimljen blockbuster . Jutarnji list . Pristupljeno 15. kolovoza 2019.
  10. Grenier, Robert. 25. travnja 2010. Sje?anje na Operaciju Orlova kand?a . Al Jazzera ( engleski ) . Pristupljeno 15. kolovoza 2019.