Hrvatski knji?evni jezik funkcionalni je stil hrvatskoga standardnog jezika . Knji?evni jezik, za razliku od standardnog jezika, upotrebljava i nestandardne i supstandardne idiome . ^[1] Hrvatski knji?evni jezik nastao je prije jezi?nog standarda ("nadređen je hrvatskome standardnom jeziku po dijakroniji"); za?eci mu se?u u 9. ili 10. stolje?e.

Povijest uporabe pojma hrvatski knji?evni jezik [ uredi | uredi kod ]

Povijest hrvatskoga jezika duga je i slo?ena: u novom vijeku rabljeni su nazivi hrvatski jezik , ilirski , slavenski , slovinski , hrvatski ili srpski , hrvatskosrpski , na? jezik pa ?ak i hrvatskosrpskoslovenski kra?e ili dulje vrijeme. Iz politi?kih razloga bilo je oportuno jezik nazivati zajedni?kim i promicati nepostoje?u jedinstvenost hrvatskoga i srpskoga jezika, ili barem isticati genetsku srodnost rabe?i isklju?ivo dvoimeni naziv. O pritiscima na jezikoslovce Dalibor Brozovi? pi?e: U sedamdesetim godinama, kada je 1978. objavljen navedeni rad, bilo je veoma te?ko i nezahvalno raditi u kroatistici (i slavistici i lingvistici uop?e), morala se vagati svaka rije? - mo?e li ipak nekako pro?i u javnosti ili ne. ^[2]

Radoslav Kati?i? parafrazira Brozovi?a u predgovoru knjizi "Neka bitna pitanja hrvatskoga jezi?nog standarda": ^[3]

 ≫...Ali je isto tako ?injenica da ti govori, govori Hrvata, svi pripadaju cjelini jezi?ne izra?ajnosti koja je oblikovana izgradnjom knji?evnoga jezika i njegovom standardizacijom, koja kao izraz jezi?noga vrijednosnog opredjeljenja nosi sva obilje?ja posebnoga i vlastitog, jasno prepoznatljivoga ju?noslavenskog jezika, upravo hrvatskoga. No kako god je to nedvojbeno tako, govorio je dalje Brozovi?, malo je u nas, a i u svijetu, onih koji su pripravni bez agresivne reakcije, otvorene ili ne?to prigu?ene, makar samo i ?uti obje te istine, a kamo li izgovoriti ih obje kao pozitivno utvrdive ?injenice, ?to one obje ipak nedvojbeno jesu. ?ele slu?ati i govoriti samo jednu od njih.≪

Tako je tekst 5. amandmana na Ustav Socijalisti?ke Republika Hrvatske, objavljen 6. o?ujka 1972. godine glasio ovako: U Socijalisti?koj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski knji?evni jezik standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski... U Socijalisti?koj Republici Hrvatskoj autenti?ni su tekstovi saveznih zakona i drugih saveznih op?ih akata koji se objavljuju u slu?benom listu Socijalisti?ke Federativne Republike Jugoslavije na hrvatskom knji?evnom jeziku, latinicom. , ^[4] ?ime se uvodi naziv "hrvatski knji?evni jezik" za ono ?to danas zovemo hrvatski standardni jezik . Poslije 1990. godine nema vi?e politi?koga pritiska u Hrvatskoj na naziv jezika, danas su pojmovi hrvatski jezik , hrvatski knji?evni jezik i hrvatski standardni jezik op?epoznati i prihva?eni.

Izvori [ uredi | uredi kod ]