Kralj
Judeje
Herod I. Veliki
(
73. pr. Kr.
?
4. pr. Kr.
) vladao je
37. pr. Kr.
?
4. pr. Kr.
Sin rimskog saveznika, namjesnika
Idumeje
Antipatera
. Rimski senat imenovao ga je za vazalskog kralja (rex socius) 40. pr. Kr., nakon ?to je Judeju uz pomo?
Perzije
zauzeo, i proglasio se za kralja,
Antigon Matatije
, sin kralja
Aristobula II.
iz dinastije
Hasmonejaca
, kojeg su Rimljani svrgnuli
63. pr. Kr.
U ratu 39. ? 37. pr. Kr. rimske trupe i Herodovi saveznici zauzeli su Judeju i Herod je zavladao kao kralj. Podr?avaju?i prvo
Marka Antonija
i
Kleopatru
, a zatim
Oktavijana Augusta
, stekao je veliki teritorij i znatnu autonomiju. Prihva?ao je
helensku
i rimsku kulturu i elemente religije, otvoreno se hvale?i da su mu Grci bli?i od ?idova. Vladao je surovo, kao samodr?ac. Organizirao je djelotvornu tajnu policiju koja je sprje?avala pobune. Dao je ubiti i svoju suprugu i svoja tri sina, zbog sumnje u zavjeru.
Evanđelje po Mateju
Prije dolaska na vlast
[
uredi
|
uredi kod
]
Herod je bio mlađi sin namjesnika (
prokuratora
)
Idumeje
Antipatera
. Na po?etku građanskog rata između
Pompeja
i
Cezara
, koji je zapo?eo 49. pr. Kr., Antipater je podr?avao Pompeja, koji je kontrolirao isto?ni dio Carstva. Nakon ?to je 9. kolovoza 48. pr. Kr. Pompej pretrpio poraz u
bitki kod Farsala
, Antipater hitro mijenja stranu. Sudjeluje u borbama u
Egiptu
i poziva tamo?nje ?idove da podupru Cezara. U tome mu podr?ku pru?a
Hirkan II
, sin kraljice
Salome Aleksandre
, koji se 63. pr. Kr. morao odre?i kraljevske titule i zauzvrat od Rimljana postavljen za velikog sve?enika i etnarha u Jeruzalemu. Nakon pobjede nad Pompejem, zahvalni Cezar Antipateru dodjeljuje rimsko građanstvo i naslov prokuratora Judeje, a Hirkana potvrđuje kao etnarha. Međutim, energi?ni Antipater postaje stvarno jedini vladar Judeje.
Uz to Cezar obilato iskazuje svoju zahvalnost ?idovima. Judeja je oslobođena poreza, kao i nova?enja regruta za rimsku vojsku, kao i obaveze ukona?ivanja vojske. Vratio joj je i lu?ki grad Jaffu te dozvolio obnovu razorenih zidina Jeruzalema. ?idovskim zajednicima u dijaspori Cezar odobrava unutra?nju autonomiju. Sve te mjere, naravno, pogodovale su Antipaterovom ugledu, iako sa stanovnici Judeje smatraju strancem.
Svojeg sina Heroda Antipater je imenovao za namjesnika (stratega)
Galileje
, u kojoj i dalje traje gerilski rat prista?a Hasmonejaca protiv Rimljana i njihovih saveznika (Grka, Sirijaca i "izdajni?kih" ?idova) pod vodstvom Ezekije, (starijeg sina Fazaela imenovao je strategom Judeje). Herod je na tom zadatku pokazao svoju sposobnost, kao i svoju surovu narav: godine 47. pr. Kr. uspijeva razbiti trupe pobunjenika i zarobiti Ezekiju i njegove ?etovođe, te ih dade smaknuti, proglasiv?i ih obi?nim banditima.
Time je prekr?io zakon da samo jeruzalemski
Sinedrij
mo?e izricati smrtne presude. Galilejom i Judejom ?iri se val negodovanja. Pozvan pred Sinedrij da se opravda, Herod se, oslanjaju?i se na podr?ku rimskog namjesnika i Hirkana, drsko pojavljuje u purpurnom ogrta?u i s vojnim oznakama, okru?en vojnicima, umjesto po obi?aju u crnoj odori i pognute glave. Osim ?to je suo?en s prijetnjama, Sinedrij je i unutar sebe podijeljen na stranke
farizeja
i
saduceja
, te naravno posebne klike. Poglavar Sinedrija, farizej
?amaja
, ukorio je Heroda, ali mu je ipak istovremeno pru?io podr?ku. Suo?en s prijetnjom da ga Sinedrij ipak osudi, Herod bje?i u Damask, gdje mu Rimljani dodjeljuju naslov podnaslova plodne doline između Libanona i Antilibanona.
Nakon Cezarovog ubojstva 44. pr. Kr., jedan od urotnika,
Kasije
, pobjegao je u Siriju i preuzeo zapovjedni?tvo nad tamo?njim legijama, spremaju?i se za pohod na Rim. Antipater, Fazael i Herod, koji svoje polo?aje duguju Cezaru, sada pru?a pomo? Kasiju i silom utjeruju porez u Judeji, kr?e?i Cezarovu odredbu o oslobođenju od poreza. Stanovnici ?etiri grada koji nisu uspjeli skupiti tra?eni novac prodani su u roblje.
Godine 43. pr. Kr. Antipater biva otrovan. Sljede?e godine Kasije i
Brut
do?ivljavaju poraz protiv vojske novih trijumvira
Marka Antonija
,
Oktavijana
i
Lepida
. Fazael i Herod iskazuju odanost
Marku Antoniju
i od njega dobivaju titule
tetrarha
. Time titula etharha, koju jo? uvijek nosi Hirkan II, posve gubi na zna?aju.
Kralj rimskom milo??u
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine 40. pr. Kr. Perzijanci osvajaju Siriju (koju je Pompej osvojio za Rim 25 godina ranije). S njima su i jedinice ?idova iz Mezopotamije, kojima je na ?elu
Antigon Matatije
, sin Aristobula II., posljednjeg kralja Judeje iz dinastije Hasmonejaca, (67 - 63. pr. Kr.). On osvaja Judeju i ulazi u Jeruzalem. Svojem stricu, Hirkanu II, dade odsje?i u?i i po?alje ga u zarobljeni?tvo. Fazael je zarobljen i u zarobljeni?tvu po?ini samoubojstvo. Antigon se progla?ava kraljem i vrhovnim sve?enikom.
Herod uspijeva pobje?i pred pobjedni?kom perzijskim i Antigonovom vojskom. Dolazi u Rim, gdje dobiva podr?ku Marka Antonija i Oktavijana, te ga Senat imenuje za kralja Judeje kao rimskog vazala i saveznika. Sljede?e, 39. g, Herod se vra?a u Judeju i zarati protiv Antigona. Nakon dvije godine, uz pomo? rimskih legija koje su u međuvremenu ponovo osvojile Siriju, osvaja Jeruzalem. Antigon je zarobljen i Marko Antonije ga dade ubiti;
Strabon
bilje?i da je Marko Antonije prvi Rimljanin koji je dao ubiti jednog kralja.
Tako je Herod godine 37. pr. Kr. zavladao kao kralj Herod I, kasnije zbog svojeg energi?nog vladanja od rimskih povjesni?ara nazvan "Veliki" (ali ne i od ?idova). To je prvi puta da je ?idovima zavladao svjetovni kralj, koji ne samo da nije sve?eni?kog porijekla, nego ga Judejci smatraju strancem (jer je iz Idumeje). Uspjevat ?e svladati svaki otpor i vladati do 4. godine na?e ere.
U odnosu na Rim ima polo?aj kralja saveznika (rex socius). U?ivao je stvarnu unutarnju samostalnost i bio oslobođen pla?anja poreza, ali je bio podlo?an Rimu u vanjskoj politici te je bio du?an u vrijeme rata davati ?ete za carsku vojsku.
Potpuno prihva?a gr?ko-rimski na?in ?ivota. Svoje sinove je dao odgojiti u Rimu. Njegov najbli?i prijatelj i savjetnik je gr?ki povjesni?ar
Nikola Damascenski
, koji ga podu?ava filozofiji i retorici. Herod se otvoreno hvali da je bli?i Grcima nego ?idovima.
Okrutni i paranoidni vladar
[
uredi
|
uredi kod
]
Nad svim zbivanjima u zemlji bdije vojska dou?nika, te i najmanja pobuna biva silom u korijenu sasje?ena. Tjelesna stra?a i pla?eni?ke ?ete sastavljene su od Tra?ana, Gala i Germana.
Odmah po dolasku na vlast, dao je pogubiti ili protjerati sve ?lanove
Sinedrija
, osim dvojice, koji su mu bili pru?ili podr?ku u suđenju zbog ubojstva Ezekije i njegovih ?etovođa: ?amaja, koji je bio poglavar Sinedrija, i njegovog zastupnika Abtaljona. Sinedrij je zamijenjen Kraljevskim vije?em, u koje Herod imenuje svoje rođake i poslu?nike. Vrhovni sve?enik je postao samo figura pod potpunom Herodovom kontrolom.
?amaja i Abtaljon ipak su odbili polo?iti prisegu odanosti Herodu i osnovali "alternativni" Sinedrij (vidi ?lanak:
?idovski sinedrij
.
Hirkana II, koji se bio sklonio u Partiju, namami da se vrati u Jeruzalem i tamo ga dade ubiti. Dinastija Hasmonejaca, međutim, i dalje u?iva velik ugled u narodu. Da bi stekao određeni kontinuitet s ranijim vladarima, ?eni se godine 37. pr. Kr. s hasmonejskom kneginjom Marijamnom.
Herodovo je vladanje obilje?eno krvlju i u krugu vlastite porodice. Bio je sumnji?ave naravi, osjetljiv na svoju vlast i okrutan protiv svakoga tko bi je poku?ao osporiti. Po?etkom godine 35. pr. Kr. na nagovor svoje ?ene Marijamne postavio je njenog brata Aristobula (iz kraljevske porodice Hasmonejaca) za velikog sve?enika; ve?i krajem iste godine potakao je njegovog ubojstvo.
Godine 29. pr. Kr. dao je pogubiti i samu Marijamnu zbog optu?be da je po?inila preljub. Sljede?e godine bila je osuđena na smrt njegova punica Aleksandra pod optu?bom da spletkari protiv njega. Zatim je, godine 7. pr. Kr., dao zadaviti vlastite sinove Aleksandra i Aristobula, koje mu je rodila Marijamna, pod optu?bom da kuju zavjeru protiv njega. Nekoliko dana prije smrti dao je pogubiti svog sina Antipatra.
Poznata je sarkasti?na primjedba cara Oktavijana Augusta da je "bolje biti Herodova svinja nego Herodov sin!", jer kao semit nije jeo svinjetinu, ali je "pojeo" vlastite sinove.
Spretna politika prema Rimu
[
uredi
|
uredi kod
]
U građanskim ratovima koji su potresali Rimsko Carstvo, pokazao je, kao i njegov otac, umje?nost da zadovolji onoga tko je ja?i, i da u pravom trenutku promijeni stranu. Godine 32. na zahtjev
Kleopatre
uspje?no ratuje protiv Nabatejaca, koji su stali na stranu Oktavijana. To je bila povoljna okolnost, jer se nije direktno sukobio s rimskim trupama u slu?bi Oktavijana.
Nakon poraza Antonija i Kleopatre kod Akcija godine 31. pr. Kr., u prolje?e sljede?e godine polazi na Rod da se pokloni Oktavijanu, te ga ovaj potvrđuje za ?idovskog kralja. Dalje ratuje na Oktavijanovoj strani protiv Egipta. Oktavijan ga nagrađuje pripajaju?i njegovom kraljevstvu dodatne teritorije. Sve so dvoje smrti, Herod je ?irio svoju vlast, tako da je vladao Judejom, Idumejom, Samarijom, Galilejom, obalnim podru?jem do Cezareje itd.
Herod je bio veliki graditelj. U zdanjima ?to ih je podigao izrazio je svoje divljenje gr?kom duhu i odanost caru Augustu. U helenisti?kim gradovima podigao je hramove u ?ast Augustu. Obnovio je Samariju, nekada?nji kraljevski grad Sjeverne dr?ave (Izraela) i dao joj ime Sebasta (gr?ki "Sebastos" zna?i uzvi?eni, tj. August). Iznova je sagradio Stratonovu utvrdu i dao joj ime Cezareja (grad koji ?e kasnije postati sjedi?te rimskog prokuratora).
U Jeruzalemu je za sebe sagradio veliku pala?u na zapadnoj strani grada i tvrđavu Antoniju na sjevernoj strani hramske uzvisine. Sagrađeni su amfiteatar, vi?e vje?bali?ta (gymnasia), kazali?ta i trkali?ta u Jeruzalemu, kao i u drugim gradovima. Sve te građevine utjelovljuju helenisti?ko-rimski duh i institucije, i izazivaju ogor?enje pobo?nih ?idova. ≫S novim građevinama i perivojima, rasko?ju i sjajem Herodova kraljevskog dvoraa u oduvijek po?tovani grad u?la je i svjetovna buka, vreva s natjecanja i kazali?nih predstava. U uskim i tihim uli?icama, na kojima su se stolje?ima mogle zapaziti samo gomile pobo?nih hodo?asnika, sada se gura ?areno mno?tvo atleta i njihovih u?itelja, komedija?a i gladijatora, muzi?ara i artista.≪ (Keller, str. 34)
Da bi zadovoljio vjerske osje?aje svojih podanika, godine 20. pr. Kr. otpo?eo je najambiciozniji pothvat: dogradnju
Hrama
, s idealom da se obnovi nekada?nji izgled Prvog hrama, kojeg je sagradio Salomon. Taj pothvat nije bio gotov ni 46 godina nakon toga, ?to se spominje i u
Evanđelju po Ivanu
: ≫?etrdeset i ?est godina gradio se ovaj Hram≪
( Iv. 2:20)
. Radovi su zavr?eni tek 64. godine poslije Krista, da bi samo ?est godina kasnije hram bio razoren (vidi ?lanak
Zeloti
).
Herodova smrt i nasljednici
[
uredi
|
uredi kod
]
Samo nekoliko tjedana prije svoje smrti Herod je naredio da se iznad ulaza u
Hram
postavi pozla?eni orao, simbol Rima. Pobo?ni ?idovi s u?asavanjem i bijesom reagiraju na oskrvnjenje svetog mjesta paganskim simbolima. Grupa rabinskih u?enika sru?ila je orla. Bili su osuđeni na smrt odrubljivanjem glava, a dvojica njihovih u?itelja su ?ivi spaljeni. To je bio uvod u pobunu koja je izbila ubrzo nakon Herodove smrti.
Umro je u Jerihonu u o?ujku ili travnju godine 4. prije Krista, a sahranjen je u tvrđavici Herodiumu kod Betlehema. Odmah nakon njegove smrti dolazi do ustanka u Jeruzalemu za vrijeme pashe, te u Galileji i drugim pokrajinama. Međutim, ustanicima nedostaje jedinstveni plan i ?esto se pretvaraju u bande koje se međusobno bore i plja?kaju stanovni?tvo, tako sa su ih Rimljani s vremenom suzbili.
Kraljevstvo je podijelio između svoja tri sina: Arhelaja, kojeg je imenovao svojih nasljednikom, te Antipe i Filipa. Jedna je ?idovska delegacija oti?la u Rim pred Augusta i zahtijevala da se Arhelaja ne prizna za kralja, nego da Judeja zadobije prava autonomne zemlje s republi?kim ustavom pod upravom rimskog prokuratara. August nije prihvatio njihove zahtjeva, ali nije ni priznao Arhelaju kraljevsku titulu, nego samo titulu etnarha Idumeje, Judeje i Samarije, podlo?nog legatu Sirije, dok su Antipa i Filip progla?eni tetrarsima.
Judeja ?e jo? jednom, nakratko, postati kraljevina, kada car Klaudije imenuje za kralja svojeg prijatelja, Herodovog unuka
Heroda Agripu
, koji je vladao 41. ? 44. poslije Krista.
Herod Antipa i herodovci
[
uredi
|
uredi kod
]
Herodov sin Antipa ili Antipas (nazivan i
Herod Antipa
) je osoba koja se u
Evanđelju po Marku
, 6:14, spominje kao "kralj Herod"; zapravo je bio samo tetrarh Galileje i Pereje, od smrti svog oca 4. pr. Kr. sve do 39. poslije Krista;
Evanđelje po Luki
3:1 i 9:7 pravilno ga navodi kao tetrarha.
Kada evanđelja govore o "herodovcima" ili Isus upozorava ≫?uvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova≪ (Mk 8:14) to se odnosi na Herodove potomke i druge rođake i prista?e, koji, tridesetak godina nakon njegove smrti, jo? uvijek dominiraju u pokrajinama koje ?idovi naseljavaju. Oni su ?inili jezgru stranke
saduceja
. (Isus i pisci evanđelja, kao predstavnici ni?ih slojeva, uvijek zajedno spominju saduceje i
farizeje
, ina?e o?tro sukobljene.)
Apostol Pavao u
Poslanici Rimljanima
16:11 upu?uje pozdrave svojem rođaku po imenu
Herodion
, ?to mo?da upu?uje da je i sam Pavao (izvorno Savao) bio kraljevskoga roda. To bi bilo u skladu s ?injenicom da je iako mladi? (
Djela apostolska
7:58) obavljao vrlo visoke du?nosti i odgovarao samom velikom sve?eniku (
Dj
8:3 i 9:1-2).
Poklonstvo mudraca i pokolj dojen?adi u Betlehemu
[
uredi
|
uredi kod
]
Matej i Luka spominju da se Isus rodio ≫u dane kralja Heroda≪ (Mt 2:1, Lk 1:5), misle?i na Heroda I. S obzirom na to da je ovaj umro 4. g. pr. Kr., smatra se da je Isus rođen godinu ili dvije prije toga.
Matej 2:1?18 donosi pri?u o poklonu mudraca i pokolju novorođen?adi u Betlehemu i okolici, koje nema u ostalim evanđeljima. Saznav?i od mudraca s Istoka da se rodio novi ?idovski kralj, Herod se silno uznemirio. Sve?eni?ki glavari i pismoznanci upu?uju ga da se Krist (tj. mesija), po prorocima, treba roditi u Betlehemu Judejskome. On uputi mudrace u Betlehem, s molbom da mu jave kada ga pronađu, da mu se i on pokloni; dakako, zapravo ga ima namjeru ubiti. Mudraci, nakon ?to su prona?li Josipa i Mariju s novorođen?etom i predali darove, upu?eni od anđela ne vrate se Herodu, nego se drugim putem vrate u svoju zemlju. ≫Vidjev?i da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dje?ake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nani?e ? prema vremenu ?to ga razazna od mudraca.≪ (Mt 2:16) Isus je međutim pre?ivio, jer je anđeo u snu javio da s obitelji pobjegne u Egipat; tamo su ostali do Herodove smrti. U spomen na taj događaj Katoli?ka Crkva obilje?ava blagdan nevine dje?ice 28. prosinca, ponekad (regionalno) zvan
Herode?evo
.
Pri?a izvrsno odgovara Herodovom karakteru, koji je gore prikazan. Međutim, pokolj dojen?adi u Betlehemu i okolici nigdje se u rimskim ili ?idovskim izvorima ne spominje. Te?ko je vjerovati da bi Herodovi neprijatelji, koji su napisali ve?inu sa?uvanih svjedo?enja o njemu, tako ne?to propustili.
- Harrington, Wilfrid J:
Uvod u Novi zavjet
, Zagreb: Kr??anska sada?njost, 1993
[
neaktivna poveznica
]
, str. 18-21.
- Hrvatski enciklopedijski rje?nik
- Keller, Werner:
Povijest ?idova. Od biblijskih vremene do stvaranja Izraela
, Zagreb: Naprijed, 1992. (
Und wurden zerstreut unter alle Volker. Die nachbibliche Geschichte des juischen Volkes
, Zurich: Buchklub Ex Libris, 1970.), str. 25?40.
- Op?a enciklopedija JLZ