Hector Berlioz
(
La Cote-Saint-Andre
,
11. prosinca
1803.
?
Pariz
,
8. o?ujka
1869.
),
francuski
skladatelj.
Berlioz je kao i njegov otac ?elio biti lije?nik, pa je prvo studirao medicinu. 1826. se premjestio na Conservatoire de Paris. 1830. je dobio Rimsku nagradu za kantatu "Sardanapale". Od 1839. je bio knji?ni?ar u konzervatoriju.
Berlioz je prema svojim izvje??ima bio jedan od prvih dirigenata koji je koristio metronom tijekom probe kao pomagalo.
Praizvedba njegovih djela mu je ?esto zadavalo probleme, jer je za neka djela trebao do tisu?u glazbenika i pjeva?a.
Berlioz je putovao nekoliko puta u Njema?ku. Mnogi njema?ki glazbeni teoreti?ari su imali problem s obja?njavanjem Berlioza - "francuskog fenomena".
Odnos s Richardom Wagnerom je bio vrlo napet. Izgledalo je da su po?tovali i javno i u pismima su kritizirali druge skladatelje poput Franza Liszta i Roberta Schumanna. Dok se Liszt pona?ao diplomatski, Schumann je objavio je u "Neuen Zeitschrift fur Musik" jedan tekst, u kojem naziva Berlioza "beskrajno dosadnim". Također se izrazio negativno prema "Fantasti?noj simfoniji" i rekao "Nigdje nije forma lijepa".
U svojim posljednjim godinama je pretrpio nepodno?ljive bolove, koje su ga onesposobile. 1862. pi?e Ferradu: "Ja se ?urim da sve konope presje?em, i tako da uvijek mogu smrti re?i: kada ?eli?". Na svojem posljednjem putovanju u Nicu je pretrpio dva sr?ana udara. Nakon du?eg odmora se vratio u Pariz, gdje je umro 8. o?ujka 1869. godine. Kao ?lan "Instituta de France" je pokopan na groblju Montmarte. Izvorni nadgrobni spomenik je zamijenjen monumentalnim nadgrobnim spomenikom.
Opere i dramatske legende
[
uredi
|
uredi kod
]
- 1826./1834. Les francs juges op.3 (opera u tri ?ina; mnogi dijelovi opere su izgubljeni)
- 1834./1838. Benvenuto Cellini op.23 (opera u tri ?ina)
- 1846. La damnation de Faust (Faustovo prokletstvo) op.24 (dramatska legenda u ?etiri ?ina)
- 1860. ? 1862. Beatrice et Benedict op.27 (komi?na opera u dva ?ina)
- 1856. ? 1858. Les Troyens (Trojanci) op.29 (opera u pet ?inova)
Orkestralna glazba (uvertire i simfonije)
[
uredi
|
uredi kod
]
Uvertire za orkestar:
- 1826./1828. Waverly (velika uvertira)
- 1831. Intrada di Rob-Roy MacGregor
- 1831. Le Roi Lear op.4 (velika uvertira prema Shakespearovoj tragediji)
- 1843./1844. Le carnaval romain (Rimski karneval) op.9
- 1844. Le Corsaire op.21
Simfonije
- 1830. Symphonie fantastique (Fantasti?na simfonija) op.14 (epizode iz ?ivota jednog umjetnika u pet dijelova)
- 1831. Lelio ou le retour a la vie op.14b (melolog u ?est dijelova; nastavak fantasti?ne simfonije i attacca)
- 1834. Harold en Italie (Harold u Italiji) op.16 (simfonija u ?etiri djela i viola kao solisti?ki instrument)
- 1839. Romeo et Juliette (Romeo i Julija) op.17 (dramatska simfonija sa solistima i zborom)
Djela za puha?ka glazbala
[
uredi
|
uredi kod
]
- 1840. Grande Symphonie funebre et triomphale op.15 (za puha?ki orkestar)
- Marche Funebre
- Oraison Funebre
- Apotheose
- 1824. Messe solennelle ,za soliste, zbor i orkestar
- 1837. Requiem (Grande Messe des morts) op.5
- 1. Requiem et Kyrie (Introit)
- 2. Dies irae (Prose)
- 3. Quid sum miser
- 4. Rex tremendae
- 5. Quaerens me
- 6. Lacrimosa
- 7. Offertoire
- 8. Hostias
- 9. Sanctus
- 10. Agnus Dei
- 1848./1849. Te Deum (Himna) op.22
- 1850. La Fuite en Egypte i 1853./1854. L'Enfance du Christ, zajedno op.25