Grgur Bizanti ( Kotor , oko 1720. ? Kotor, oko 1790. ), ^[1] hrvatski pisac i pjesnik iz Crne Gore. Pisao je prozu i stihove na talijanskome i latinskome , ostavio rukopisnu zbirku stihova, koja je danas izgubljena. ^[2] Bio je sve?enik i povjesni?ar. Bavio se doma?om povije??u. ^[1]

Iz obitelji Bizanti , plemi?ke obitelji Hrvata ^[3] iz Kotora .

O ovom ?lanu plemi?ke obitelji Bizanti postoje ?ture vijesti. Navodi se da je filozofsko-teolo?ke studije svr?io u Padovi . Potom je neko vrijeme ?ivio u Mlecima i ondje ga je sumje?tanin Tripo Vra?en , tajnik i dr?avni savjetnik Mleta?ke Republike, anga?irao da sastavi diplomatski elaborat, koji je Republika uputila papi Benediktu XIV. Zainteresirav?i se za Grgura, papa mu je ponudio ispra?njeno mjesto kotorskoga biskupa (vjerojatno 1744.), ?to on, iz skromnosti ? kako isti?u stariji pisci ? nije prihvatio. ? Spominje se da je zarana, ve? za padovanskih studija, pisao stihove i prozu. Od njegovih uop?eno spominjanih radova na latinskom i talijanskom jeziku prona?ao je U. Raffaelli autografsku zbirku stihova raznolike tematike i versifikacije. Ona je, među ostalim, sadr?avala epigram i sonet posve?en vojskovođi Angelu Emu i njegovoj uspje?noj ekspediciji protiv sjevernoafri?kih gusara (1784. ? 1789.), epigram u ?ast generalnoga providura Dalmacije (1786. ? 1789.) Angela IV Memma , ?est pohvalbenih nabo?nih pjesmica i dr. Iz te, danas izgubljene zbirke, objavio je Raffaelli jednu elegiju , upu?enu Grgurevu suvremeniku Pera?taninu Andriji Balovi?u (La Dalmazia, 1846, 19). Ponajvi?e se spominje kao priređiva? i izdava? nove (tre?e) prerađene verzije ?asoslova Officium sanctissimi Triphonis martyris, civitatis Catherensis patroni (Venecija 1783. i Split 1901), posve?ena kotorskomu crkvenom za?titniku. Tome molitveniku dodao je Grgur nekoliko svojih pjesama među kojima je svojedobno bila vrlo popularna L’inno sacro a S. Trifone s po?etnim stihom ≫Inclytum Christi celebremus hymnis≪ . ? Bavio se i doma?om povije??u, ?to se vidi iz njegove klasi?nim stilom pisane korespondencije. U?ivao je glas erudita i dobra latinskog pjesnika koji je pisao po uzoru na klasi?nu rimsku literaturu. ^[1]

LIT.: Franjo Marija Appendini : Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro. Dubrovnik 1811, 17?18. ? Urbano Raffaelli (U. R.): Cenni intorno alcuni individui della famiglia Bisanti di Cattaro. Gregorio Bisanti. La Dalmazia, 2(1846) 19, str. 147?149. ? ?ime Ljubi? : Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Be? 1856. ? Josip Gel?i? : Memorie storiche sulle Boche di Cattaro. Zadar 1880, 196. ^[1]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

	Napomena :	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mre?ne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK
		http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7942
		koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.hr/upute.aspx
		ozna?en slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Dopusnica nije va?e?a! Sav sadr?aj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje .

	Napomena :	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mre?ne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK
		http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2015
		koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
		ozna?en slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Dopusnica nije va?e?a! Sav sadr?aj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje .