Gregorijanski napjev
ozna?ava jednoglasno srednjovjekovno
liturgijsko
pjevanje
Katoli?ke Crkve
na
latinskom jeziku
.
Gregorijanski napjev predstavlja pjevanu rije? Bo?ju. Kao sastavni dio liturgijskog djelovanja sadr?i bogatu glazbenu ba?tinu kr??anske crkve od njenog za?etka, tijekom srednjeg vijeka do pojave vi?eglasnog pjevanja.
Ime je dobio po
Grguru Velikom
, koji je bio
papa
između 590. i 604.
Ovaj stari sakralni oblik glazbe je va?nim je dijelom
liturgijske glazbe
. Ovo je jednoglasno i nepromjenjivo crkveno pjevanje. Zbirku takvih misnih napjeva sastavio je i pro?istio u suradnji sa svojim
benediktincima
u knjigu Antifonarij
papa
Grgur I.
, te ga mo?emo nazvati reformatorom liturgijske glazbe.
[1]
Iz Rima se takvo pjevanje pro?irilo po cijelom kr??anskom svijetu, ?emu je pomogao i
Karlo Veliki
.
Po novim je spoznajama gregorijansko pjevanje zapravo nastalo u Frana?koj (dana?nja Francuska) prema moralnom uzoru rimske Crkve. U samom se Rimu u to doba pjevalo starorimsko pjevanje koje je druga?ije od gregorijanskog.
- ↑
Dra?enko Marijanovi? i Dragan Filipovi?: "Bogu na slavu, Pjeva?i u mostarskoj katedrali";
Crkva na kamenu
,
Mostar
2008.
Poglavlje
Povijest crkvenog pjevanja