Ovaj ?lanak ili jedan njegov dio zahtijeva jezi?nu i pravopisnu doradu . ?lanak treba preurediti u skladu s gramati?kim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika .

Gr?ki rat za neovisnost
Odlu?na pomorska bitka kod Navarina .
Vrijeme 1821. ? 1830. Lokacija Balkan , najve?im dijelom u Gr?koj i Egejskom moru . Ishod Gr?ka pobjeda, uspostavljena Kraljevina Gr?ka Casus belli Gr?ka ?elja za osamostaljenjem od osmanske vlasti
Sukobljeni
Gr?ka Rusko Carstvo Britansko Carstvo Francuska	Osmansko Carstvo Egipatski kedivat Vilajet Tunis
Vođe
Aleksandar Ipsilantis Teodoros Kolokotronis Georgios Karaiskakis Andreas Vokos Miaoulis	Mahmud II. Omar Vrioni Mahmud Dramali-pa?a Re?id Mehmed-pa?a Ibrahim-pa?a

Gr?ki rat za neovisnost (znan i kao Gr?ka revolucija ) ( gr?ki : Ελληνικ? Επαν?σταση Elliniki Epanastasi ; turski : ????? ?????? Yunan ?syanı ) bio je rat za neovisnost koji su vodili gr?ki revolucionari od 1821. do 1829. , uz pomo? velikih europskih sila, protiv Osmanskog Carstva , kojem su u pomo? pritekli njegovi vazali , Egipatski Kedivat .

Ustanak [ uredi | uredi kod ]

Prvo razdoblje rata (1821. ? 1824.) [ uredi | uredi kod ]

Ustanku je prethodilo osnivanje tajne revolucionarne organizacije Filiki Eteria ? Heterija ( gr?ki : Φιλικ? Εταιρε?α, Dru?tvo prijatelja) 1814. u Odesi , gradu s brojnom gr?kom zajednicom. ^[1] Organizaciju su osnovali gr?ki nacionalisti; N.Skoufas, E. Xanthos i A. Tsakalov s ciljem oslobođenja Gr?ke od Osmanskog Carstva. Godine 1818. Heterija se preselila u Carigrad . Uz pomo? mnogobrojnih Grka, i gr?kih iseljenika koji su ?ivjeli u emigraciji (Velika Britanija, Amerika, Italija), kao i uz pomo? tada?njih velikih sila (Britanija, Francuska, Rusija) Heterija je radila na organizaciji ustanka gr?kog naroda.

Ustanak u je izbio 6. o?ujka 1821. u dunavskom kraju kada je Aleksandros Ipsilantis (gr. Αλ?ξανδρο? Υψηλ?ντη?) predsjednik Heterije, sa svojim odredom od 2000 ljudi, sastavljenim ve?inog od gr?kih dragovoljaca koji su bili na slu?bi u ruskoj carskoj vojsci, pre?ao rijeku Prut i u?ao na teritorij Osmanskog Carstva u dana?njoj Moldaviji i podigao ustanak u gradu Ia?iju . Njegov ustanak je vrlo brzo razbijen od strane turskih snaga.

Ustanak je u međuvremenu, 17. o?ujka 1821 ., izbio i na Ju?nom Peloponezu (Moreji), kada su ustanici iz grada Areopolija objavili rat Turcima. Njihova je vojska, pod komandom Petrosa Mavromichalisa , napala i osvojila poslije dvodnevne borbe, 21. o?ujka , grad Kalamatu .

Veliki poticaj ustanku na Peloponezu zbio se 25. o?ujka 1821. kada je patrijarh grada Patrasa, Germanos, blagoslovio zastavu ustanika u manastiru Velika Lavra ( Agia Lavra ) na planini Helmos . Ovaj dan ima simboli?ko zna?enje u Gr?koj te se on se slavi kao Dan dr?avnosti. U sljede?a tri mjeseca ustanak je zahvatio cijeli Peloponez , dobar dio kontinentalne Gr?ke, otok Kretu , Cipar i jo? neke egejske otoke. Ustanici su uspjeli pod vodstvom Teodorosa Kolokotronisa zauzeti tada?nji glavni grad osmanskog Peloponeza, Tripoli . Time je otpo?elo prvo razdoblje rata za nezavisnost Gr?ke (1821. ? 1824.) u kojem ustanici ni?u uspjehe uz pomo? europskih dobrovoljaca i podr?ku velikih sila. Dana 22. sije?nja 1822. ustanici u Epidauru progla?uju nezavisnost, donose prvi gr?ke ustav i osnivaju prvu vladu na ?elu s Dimitrijem Ipsilantisom.

Nakon toga otpo?eli su međusobni sukobi između ustanika, zbog rivalstva nad kontrolom oslobođenih teritorija i borbe za vodstvo u budu?oj vlasti. Te razmirice su prerasle u građanski rat između ustanika koji se razbuktao u dva navrata 1823. ? 1824. i 1824. ? 1825. Ovi sukobi imali su podlogu i u odnosu velesila i podozrivosti Velike Britanije na tada?nju Carsku Rusiju i njezin utjecaj na pravoslavne ustanike Gr?ke.

Drugo razdoblje rata (1824. ? 1827.) [ uredi | uredi kod ]

Turcima je u pomo? pristigla izvje?bana vojska egipatskog pa?e Mehmeta Alija koji je poslao svog brata Ibrahima s 10.000 pje?aka i 1000 konjanika. Njihova vojska je posve izmijenila polo?aj na rati?tu.

Nakon 12 mjeseci opsade, pao je 22. travnja 1826. grad Mesolongi u ruke Ibrahim pa?e. Masakr i su?anjsto preostalih gr?kih branjenika (od toga 3000 ? 4000 ?ena i djece) izazvali su brojne reakcije solidarnosti po cijeloj Europi. ^[2] Nakon toga Turci ulaze u Atenu , a nedugo je zatim i ?itava kopnena Gr?ka ponovno pod njihovom vla??u.

Tre?e razdoblje rata (1827. ? 1829.) [ uredi | uredi kod ]

Uz podr?ku Velikih sila, 1827. odr?ana je narodna skup?tina godine u Troezeneu . Ova je skup?tina donijela novi ustav i izabrala za predsjednika vlade grofa Kapodistrija. Nakon turskog odbijanja zahtjeva Velike Britanije, Francuske i Rusije da Gr?koj da autonomiju, saveznici su se po?eli otvoreno uklju?ivati u sukob.

Nakon vijest da zajedni?ka egipatsko-turska flota plovi prema otoku Hidra , saveznici su uputili zajedni?ku flotu koja je trebala presresti osmanske brodove. Nakon tjedan dana mira u zaljevu kod grada Navarina , zbila se pomorska bitka u kojoj je potpuno razbijena tursko-egipatska flota.

Nakon toga Francuska je na Peloponez poslala jedan ekspedicijski korpus pod zapovijedanjem Nicolasa Josepha Maisona, koji se iskrcao na Peloponezu 30. kolovoza 1828. kod mjesta Petalidi . Ovaj je korpus pomogao ustanicima izbaciti egipatske postrojbe s Peloponeza do 30. listopada. Rusija je slu?beno objavila rat Turskoj, i po?ela s napadima na njezine sjeverne granice. ^[3]

Ustanici su htjeli tijekom 1828. , prije potpisivanja primirja, zauzeti ?to vi?e ozemlja sredi?nje Gr?ke. Posljednja ve?a bitka ovog rata odvila se kod mjesta Petra, u sjevernoj Atici . Ovaj su pus dobro uvje?bani i opremljeni, gr?ki ustanici pod vodstvom Dimitrija Ipsilantisa, napali i porazili trupe Aslan-bega. Pora?ena turska strana morala je u zamjenu za siguran prolaz iz sredi?nje Gr?ke, napustiti ?itavo podru?je od mjesta Livadeia do rijeke Spercheios .

Uslijed poraza u Rusko-turskom ratu 1828. ? 1829. , Porta je pristala na Savezni?ke zahtjeve za autonomijom Gr?ke, koji su prethodno dogovarani 1827. i 1829. u Londonu. Turska je potpisivanjem mira u Drinopolju 1829. morala priznati ograni?enu nezavisnost Gr?ke.

U svibnju 1832. god., odr?ana je Londonska konferencija na kojoj su Velike sile ( Ujedinjeno Kraljevstvo , Francuska i Carska Rusija ) ponudile gr?ko kraljevsko prijestolje bavarskom princu Ottu von Wittelsbachu , bez da su Grke uop?e pitali za mi?ljenje.

Dana 21. srpnja 1832. , diplomatski su predstavnici Velikih sila pri Visokoj Porti u Carigradu potpisali s osmanskim predstavnicima Carigradski sporazum (1832.) , kojim su utvrđene granice novonastale Kraljevine Gr?ke .

Povijesne okolnosti ustanka [ uredi | uredi kod ]

Gr?ki je rat za neovisnost bio samo jedan u nizu ustanaka protiv osmanske vlasti. Prvi se zna?ajniji ustanak, s ciljem obnove Bizantskog Carstva zbio 1603. na Peloponezu (Morea).

Cijelo XVII st. zbivale su se pobune protiv Turaka po Peloponezu i ostaloj Gr?koj; takvi su bili ustanci koje je vodio Dionizije Filozof 1600. i 1611. u Epiru . ^[4] Osmanska vlast nad Peloponezom (Moreom) prekinuta je Morejskim ratom , za vrijeme kojeg je punih 30 godina poluotokom vladala Mleta?ka republika . Prvi ve?i ustanak nakon toga bio je pod ruskim uplivom, takozvana Orlova pobuna, 1770. godine koja je ugu?ena brzo nakon po?etnih uspjeha. Nakon slamanja ustanka, tursko-albanske jedinice su terorizirale veliki dio kontinentalne Gr?ke. ^[5] Za vrijeme Rusko-turskog rata 1787. ? 1792. , zajednica gr?kih trgovaca iz Trsta opremila je manju flotu koju je vodio Lambros Katsonis, i poslala je u Gr?ku, gdje je ometala tursku plovidbu. To je istovremeno pove?alo i broj hajduka i drugih odmetnika po Gr?koj. ^[6]

Istovremeno su brojni Grci bili najvi?i osmanski carski du?nosnici i u?ivali brojne privilegije. Gr?ki sve?enici kontrolirali su sve poslove pravoslavne crkve preko Carigradske ekumenske patrijar?ije . Tako su oni, uz pomo? osmanskog upravnog sistema podjele na milete vladali nad svim pravoslavnim podanicima. ^[7]

?kolovani i utjecajni ?lanovi velike gr?ke dijaspore imali su veliku ulogu u pripremi gr?kog ustanka, ?irenjem ideja Francuske revolucije i sna?enjem nacionalnog osje?anja, takvi su bili Adamantios Korais i Anthimos Gazis.

Mu?ka smrt pjesnika Rige od Fere imala je veliki utjecaj na nacionalno buđenje Grka. On je u svojim pjesmama, a i pisanjem po tada?njim novinama, nagovje?tao potrebu velikog ustanka balkanskih naroda. ^[8]

Slika Eugene Delacroixa , inspirirana turskim masakrom nad stanovni?tvom otoka Hija, imala je veliki utjecaj na europsko javno mijenje i pridonijela uspjehu ustanka.

Veliki engleski pjesnik Byron , ulo?io je sav svoj imetak, slavu i ugled za uspjeh gr?kog ustanka. On je organizirao prikupljanje pomo?i, slanje brodova u Gr?ku te je na kraju je umro od groznice u Mesolongiju 1824. ^[9]

Masakri za vrijeme ustanka [ uredi | uredi kod ]

Odmah po izbijanju ustanka, otpo?eli su i krvavi osvetni?ki masakri nad nedu?nim civilima koje su ?inile obje strane.

Gr?ki revolucionari masakrirali su Turke , Muslimane i ?idove , mahom ?itelje Peloponeza i Atike gdje su gr?ke snage bile ja?e i gdje su ?rtve poistovje?ivali s osmanskom vla??u. S druge pak strane Turci su masakrirali Grke po Anatoliji , Kreti , Carigradu i po Egejskim otocima.

Najpoznatiji od tih masakara s Turske strane su Pokolj na Hiju i Razaranje Psare , a s gr?ke strane to su Opsada Tripolica i Navarinski masakr . Kao ?rtva neobuzdanih ratnih strasti pao je ekumenski patrijarh Carigrada Grgur V. obje?en u pobuni turskih stanovnika.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Gr?ki rat za neovisnost

Sestrinski projekti

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Gr?ki rat za neovisnost

v  • u Rusko-turski (osmanski) ratovi Rusko-turski rat (1568. ? 1570.) ? Rusko-krimski rat (1571. ? 1572.) ? Rusko-turski rat (1676. ? 1681.) ? Rusko-turski rat (1686. ? 1700.) ? Krimske bitke (1687. ? 1689.) Rusko-turski rat (1710. ? 1711.) ? Rusko-turski rat (1735. ? 1739.) ? Rusko-turski rat (1768. ? 1774.) ? Rusko-turski rat (1787. ? 1792.) ? Rusko-turski rat (1806. ? 1812.) ? Gr?ki rat za neovisnost (1821. ? 1829.) ? Rusko-turski rat (1828. ? 1829.) ? Krimski rat (1853. ? 1856.) ? Rusko-turski rat (1877. ? 1878.) ? Kavkaska bitka (1914. ? 1917., Prvi svjetski rat) ? Sovjetsko-turski rat (1917. ? 1918.)