Giovanni Branca ( 22. travnja 1571. , Sant'Angelo in Lizzola ? 24. sije?nja 1645. , Loreto ) bio je talijanski in?enjer i arhitekt , zapam?en do danas po uređaju kojeg neki komentatori smatraju prete?om parne turbine .

?ivot [ uredi | uredi kod ]

Branca je rođen 22. travnja 1571. u Sant'Angelo in Lizzola . Od 1616. Branca je radio u Svetoj ku?i (ku?a u kojoj je prema vjerovanju ukazala Isusova majka - Marija) u Loretu . Imenovan je građaninom Rima 1622. Umro je 24. sije?nja 1645. u Loretu ^[1]

Le Machine [ uredi | uredi kod ]

Branca je osmislio mnogo razli?itih mehani?kih uređaja te je određeni broj posvetio Cenciju, guverneru Loreta . Objavio ih je u Rimu 1629. godine u formi knjige naslova Le machine . ^[2] Knjiga sadr?i 63 gravure s opisima na talijanskom i latinskom te slu?i kao primjer Theater of machines ?anra, nazvanog prema Bessonovom djelu Theatrum Instrumentorum iz 16. stolje?a. Također valja naglasiti da, iako je Bessonova knjiga lijepo ilustrirana s gravurama, Brancino djelo je mala knjiga ilustrirana relativno lo?om kvalitetom drvoreza.

Za razliku od drugih autora, Branca nije tvrdio da je izumitelj mnogih uređaja te je ?ak u jednom trenutku nesiguran na koji na?in funkcionira određeni uređaj.

Brancin takozvani parni stroj pojavljuje se 25. po redu u djelu Le Machine . Sastoji se od kota?a s ravnim lopaticama (sli?nom mlinskom kota?u) kojeg okre?e vodena para proizvedena u zatvorenom kotlu te vođena do lopatica pomo?u cijevi (iz tog razloga prihvatljivije bi bilo nazivati takav uređaj parnom turbinom ). Branca je predlagao da se stroj koristi za pokretanje mlinova, drobilica, podizanje vode te sje?u drva. Ne postoji dokaz da je ovaj stroj poslu?io kao predlo?ak kasnijim konstrukcijama parnog stroja te ne predstavlja veliki napredak nad Heronovim aeolipileom . ^[3]

Manuale d’Architettura [ uredi | uredi kod ]

Brancino djelo Manuale d’Architettura , izdano 1629. , smatra se prvim d?epnim arhitektonskim vodi?em za planiranje i konstruiranje. Iskustvo arhitekta stekao je na nadgledaju?i radove pri gradnji Svete ku?e u Loretu. Na tu poziciju postavio ga je vojvoda Urbina . ^[4] Ponovno ju je izdao Leonardo de Vegni 1772. godine. ^[5]

Branca je komunicirao s Benedettom Castellijem te u zadnjem poglavlju vodi?a spominje njegov rad. Castellija mnogi smatraju osniva?em hidrodinamike pa ne ?udi da je zadnje poglavlje Manuale d’Architettura o rijekama. Jednom prilikom Branca je pisao Castelliju o mlaznici za sifon fontane. Castelli je također svjedo?io o nevinosti Brancinog djela Le Machine pred inkvizicijom .

Utjecaj Brancinog rada [ uredi | uredi kod ]

Nije u potpunosti jasno koliko je bio utjecajan Brancin rad, no poznato je da je Robert Hooke posjedovao Brancina djela. ^[6]

Izvori [ uredi | uredi kod ]