Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo Maria Puccini
(
Lucca
,
22. prosinca
1858.
?
Bruxelles
,
29. studenog
1924.
),
talijanski
skladatelj
.
Nakon
Verdija
najugledniji
talijanski
operni
skladatelj. Vlastiti posve individualni stil temeljio je na zanimljivoj kombinaciji elemenata opernoga izraza kasnoga
romantizma
i novih strujanja u
realizmu
ranoga 20. stolje?a. Svjetsku slavu stekao je operama
Manon Lescaut
,
La Boheme
,
Tosca
,
Madama Butterfly
i
Turandot
.
Operom
La Boheme
dao je prototip talijanske opere lirsko-sentimentalnoga, građanskog karaktera na izmaku 19. stolje?a. Urođenim teatarskim osje?ajem odabirao je, ve?inom sam, sadr?aje svojih opera i pridavao najve?u va?nost njihovu dramatskom oblikovanju. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji - pjevno, neodoljivo privla?no, u velikim arijama isprepli?u se lirska osje?ajnost, senzualni ?ar i sugestivna dramatska snaga s izrazito puccinijevskom melankolijom. Umro je nekoliko dana nakon operacije raka grla.
Puccini je rođen u gradu
Lucca
u talijanskoj pokrajini
Toscani
, u obitelji koja je stolje?ima bila tu nastanjena. Bio je drugi u obitelji nazvan Giacomo, a također je bio i peti glazbenik potekao iz nje. Svoje rano glazbeno obrazovanje duguje lokalnom sve?eniku koji mu je davao satove
klavira
. Ipak, za poziv glazbenika se odlu?io kada je u
Pisi
?uo
Verdijevu
Aidu
.
Zahvaljuju?i posredovanju jedne dvorske dame, maj?ine prijateljice, dvadesetogodi?nji Puccini dobiva kralji?inu stipendiju. ?ive?i u
Milanu
s jednim bratom, upoznao se sa ?ivotom koji ?e kasnije prikazati u operi
La Boheme
. ?kolovao se na konzervatoriju u Milanu, gdje je bio u?enik i
Amilcarea Ponchiellija
. U tijeku studija sklada dvije opere,
Vilise
(
tal.
Le Villi
)
1883.
i
Edgar
1889.
, koje su postigle velik, ali kratkotrajan uspjeh, ?to mu je osiguralo financijsku sigurnost i dalo volju da nastavi skladati. Ve? sljede?a njegova opera,
Manon Lescaut
iz
1893.
bila je zavidne kvalitete i odr?ala se na repertoaru operskih scena do dana?njih dana. Zahvaljuju?i ovoj operi, bio je u mogu?nosti da u okolini rodne Lucce kupi zemlju i na njoj izgradi najprije skromnu ku?u, a kasnije i vilu u kojoj je proveo ve?i dio svog ?ivota. Strastveni zaljubljenik u lov i prirodu ovdje je imao mir potreban za njegov stvarala?ki rad.
Plakat za praizvedbu
Tosce
Svjetsku slavu i veliko bogatstvo je stekao dvjema operama koje se ubrajaju među nekoliko najboljih opera ikada napisanih, a to su
La Boheme
i
Tosca
. Ipak, po?to je bio perfekcionist koji je ?elio stvarati savr?ena djela, jako te?ko je podnio kada je opera
Madama Butterfly
izvi?dana na premijeri u milanskoj Scali
1904.
godine. Sam Puccini je ovaj neuspjeh pripisao pretjeranoj du?ini drugog ?ina i prerađuje operu koja do?ivljava svoju novu premijeru
1905.
godine. Od tog trenutka opera, kao i
La Boheme
i
Tosca
, postaje dio tzv. 'stalnog opernog repertoara'. No, mo?da se neuspjeh mo?e i pripisati tome ?to je skladana pod utjecajem francuskog skladatelja
Claudea Debussyja
, odnosno njegove opere
Pelleas i Melisande
, i kao takva bila previ?e 'moderna' za talijanski ukus.
SAD i povratak u Italiju
[
uredi
|
uredi kod
]
Puccini odlazi na putovanje u
SAD
da bi prisustvovao postavljanju opere
"La Boheme"
u Metropolitan operi u
New Yorku
. Tamo dolazi na ideju, koja ?e se pokazati ne ba? sjajnom, da sklada operu kakva do tada nije postojala. On odabire temu s Divljeg Zapada i tako nastaje opera
?edo Zapada
(tal.
La Fanciulla del West
), praizvedena
1910.
godine u Metropolitan operi pod dirigentskom palicom
Artura Toscaninija
i s
Enricom Carusom
u glavnoj mu?koj ulozi. Opera sjajno prolazi u SAD-u, najprije u
New Yorku
, a zatim i u
Bostonu
i
Chicagu
, ali drugdje, posebno u Europi, ona nikada nije postala popularna. Dugo godina nakon ovoga, Puccini traga za novim libretom. Godine
1914.
dobiva primamljivu ponudu da za be?ku scenu pi?e operetu
Lastavica
(tal.
La Rondine
). Ali, izbija rat i ovo djelo do?ivljava praizvedbu tek
1917.
i to, zbog tada?njeg ratnog antigermanizma, u
Monte Carlu
. Iste godine Puccini se seli iz Lucce i svoje vile
Dvorac na jezeru
, jer je u blizini vile podignuta tvornica koja ga ometala u radu. Seli se kraj mora gdje pi?e triptih jedno?inki :
Pla?t
(tal.
Il Tabarro
),
Sestra Angelica
(tal.
Suor Angelica
) i
Gianni Schicchi
, od kojih je ova tre?a njegova jedina komi?na opera.
Turandot
i kraj karijere
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
1919.
odlu?uje se na skladanje opere
Turandot
prema jednom popularnom kazali?nom komadu, a radnja opere se odvija u
Kini
. ?eli stvoriti operu koja ?e biti vrhunac opernog stvarala?tva, veli?anstveni spektakl. Naporno radi na tome, dugo nezadovoljan libretom, ali uspijeva napisati dva ?ina i dio tre?ega usprkos te?koj bolesti koja ga mu?i. Svjestan da ne?e zavr?iti djelo, pada u te?ku depresiju. U jednom pismu govori:
≫Ova opera me pro?ima, mu?i dan i no?. Pored nje, sva moja do sada napisana glazba izgleda mi blijeda i smije?na. Ipak, bojim se da je ne?u uspjeti zavr?iti, a ako tako bude, svijet ?e biti uskra?en za najljep?i ljubavni duet svih vremena.≪
Tako je i bilo. Poslije pet verzija libreta za duet Calafa i Turandot, mnogih skica i nacrta melodija, opera ostaje nedovr?ena. Puccini umire u
Bruxellesu
29. studenog
1924.
, po?to mu je otkazalo srce nakon operacije raka grla. Skladatelj koji je svijetu podario neke od najljep?ih opernih arija, zavr?io je svoj ?ivot bez glasa. Vijest o Puccinijevoj smrti do?la je u
Rim
tijekom izvedbe
La Bohemea
. Izvedba opere je odmah obustavljena, a
orkestar
je za?uđenoj publici odsvirao
Chopinov
Posmrtni mar?
. Pokopan je u Milanu.
Puccinijeva je ?elja bila da
Turandot
dovr?i kompozitor Ricardo Zandonai. Njegov zet, jedan od najve?ih dirigenata u povijesti,
Arturo Toscanini
, daje skladatelju
Francu Alfanu
da dovr?i operu na osnovu Puccinijevih nacrta, a kada ovaj to u?ini, sam Toscanini dorađuje zavr?etak. Premijera je odr?ana
1926.
godine u milanskoj Scali. Toscanini je dirigirao, i nakon smrti robinje Liu u tre?em ?inu prekida izvedbu, okre?e se publici i ka?e:
≫Ovdje zavr?ava djelo maestra.≪
Publika je shvatila i u ti?ini oti?la iz kazali?ta. Sutradan je opera izvedena u cjelini i od onda je stalni dio postavke mnogih operskih ku?a. Mnogi se muzikolozi i kriti?ari sla?u da operom
Turandot
zavr?ava razdoblje klasi?ne opere.