Friedrich Wilhelm Joseph Schelling
F.W.J. Schelling
Zapadna filozofija
Filozofija 19. stolje?a
Rođenje	27. sije?anj , 1775. ( Leonberg , Njema?ka )
Smrt	20. kolovoz , 1854. ( Ragatz , ?vicarska ) (79 godina)
?kola/tradicija	Njema?ki idealizam
Glavni interesi	Nathurphilosophie , Prirodne znanosti , Estetika , Religija , Metafizika , Epistemologija
Utjecaji	Platon , Bohme , Spinoza , Leibniz , Kant , Jacobi , Herder , Goethe , Holderlin , Fichte
Utjecao na	Hegel , Coleridge , Kierkegaard , Heidegger , Tillich , Peirce
Portal o ?ivotopisima

Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling ( 27. sije?nja 1775. ? 20. kolovoza 1854. ) njema?ki filozof

Standardne povijesti filozofije tvore ga kao sredi?nju to?ku u razvoju njema?kog idealizma smje?taju?i ga između Fichtea , njegovog u?itelja prije 1800. godine i Hegela . Interpretiranje Schellingove filozofije je te?ko zbog njene ?esto mijenjaju?e prirode. Neki u?enjaci ga karakteriziraju kao promjenljivog mislioca koji iako briljantan prelazio s jedne teme na drugu i kojemu je nedostajala mo? sinteze potrebna da dođe to cjelokupnog filozofskog sistema. Ostali preispituju tvrdnju da je Schellingova misao ozna?ena dubokoumnim napredcima i umjesto toga tvrde da je njegova filozofija uvijek usredoto?ena na nekoliko uobi?ajenih tema osobito ljudska sloboda, apsolut i odnos između ?ovjeka i prirode.

Schellingova misao je ?esto bila zanemarena. To ne potje?e samo od uzvi?enja Hegela, ?ija zrela djela prikazuju Schellinga samo kao obi?nu fusnotu u razvoju idealizma nego i iz njegove Naturphilosophie koju su pozitivisti?ki znanstvenici ?esto ismijavali zbog smije?nog analogiziranja i nedostatka empirijske orijentacije. Posljednjih godina u?enjaci Schellingova dijela sna?no napadaju takvo zanemarivanje Schellinga.

?ivot [ uredi | uredi kod ]

Schelling je rođen u Leonbergu na podru?ju Wuttenberga. Polazio je samostansku ?kolu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, u?ao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. 1792. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1773. doprinio dijelu Memorabilien Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovr?io je tezu za svoju diplomu iz teologije De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore . Istovremeno, po?eo je izu?avati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva Uber die Moglichkeit einer Form der Philosophie uberhaupt . To djelo je bilo prihva?eno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder uber das Unbedingte im menschlichen Wissen objavljeno 1798., iako jo? unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udru?i Spinozine poglede s njom.

Nakon dvije godine podu?avanje dvoje mladih jedne aristokratske obitelji, i samo 23 godine star, Schelling je bio pozvan za izvanrednog profesora u Jeni 1798. Ve? je pridodao ?lanke i recenzije Fichteovu dnevniku, i posvetio se prou?avanju fizikalnih i medicinskih znanosti. Od 1796. datiraju Briefe uber Dogmatismus und Kritizismus, kritika Kantovskog sistema; od 1797. esej , koji je anticipirao Fichteov tretman u Grundlage des Naturrechts. Njegove studije fizikalnih znanosti su urodile plodom u Ideen zu einer Philosophie der Natur (1797.) i u raspravi Von der Weltseele (1798).

Schellingovo vrijeme u Jeni (1798. ? 1803.) stavilo ga je u sredi?te intelektualnog kome?anja romantizma. Schelling je bio prisan s Goetheom , koji je cijenio pjesni?ku kvalitetu Naturphilosophie. Na drugu ruku, bio je odbijen Schillerovom manje ekspanzivnom dispozicijom, i bio je neprijazan prema eti?kom idealizmu koje je pokretalo Schillerov rad.

Schelling je postao priznati vođa romanti?arske ?kole, koji je po?eo odbijati Fichteovu misao kao hladnu i apstraktnu. U Schellingu, pozdravljali su li?nost pravog romanti?ara. Schelling je bio osobito blizak s Augustom Wilhelmom von Schlegelom i njegovom ?enom Karolinom. Vjen?anje između Schellinga i Karolinine k?eri, Auguste Bohmer, je bilo planirano. Auguste je umrla od dizenterije 1800. za ?to su mnogi krivili Schellinga, koji je nadgledao tretman. Augustina smrt je zbli?ila Schellinga i Karolinu jo? vi?e. Schlegel se preselio u Berlin , i razvod je bio dogovoren (s Goetheovom pomo?i). 2. lipnja, 1803. Schelling i Karolina su se vjen?ali, i Schellingovo vrijeme u Jeni je do?lo kraju.

Od rujna 1803. do travnja 1806. Schelling je bio profesor na sveu?ili?tu u Wurzburgu. Ta perioda je bila ozna?ena osjetnom promjenom njegovih pogleda i kona?nim raskidom s Fichteom i Hegelom. U Wurzburgu, Schelling je imao mnogo neprijatelja među kolegama i vlasti. Preselio se u Munchen 1806. gdje je na?a polo?aj kao dr?avni slu?benik, prvo kao ?lan akademije znanosti i tajnik akademije umjetnosti, kasnije tajnik filozofske sekcije akademije znanosti. Bez davanje ostavke njegovog slu?benog polo?aja, predavao je kratko vrijeme u Stuttgartu , i sedam godina u Erlangenu (1820. ? 1827.) 1809. Karolina umire, i tri godine kasnije Schelling je o?enio jednu od njenih bliskih prijateljica Pauline Gottler u kojoj je na?ao vjernog druga.

Tijekom dugog prebivanja u Munchenu (1806. ? 1841.) Schellingova knji?evna aktivnost je stupnjevito do?la to prestanka. Aforizmi o Naturphilosophie sadr?ani u Godi?njacima medicine kao znanost (1806. ? 1808.) su ve?inom odlomci iz predavanja u Wurzburgu; Denkmal der Schrift von den gottlichen Dingen des Herrn Jacobi je bio izazvan specijalnim incidentom Jacobijeva rada. Jedino pisanje neke va?nosti je " Philosophische Untersuchungen uber das Wesen der menschlichen Freiheit und die damit zusammenhangenden Gegenstande ", koje se pojavilo u Philosophische Schriften. vol. I . (1809),i koja prenosi, s pove?anom tendencijom prema misticizmu, misli prija?njeg djela, Philosophie und Religion. To djelo parafrazira Kantovu podjelu između razumljivog i empirijskog karaktera. Druga?ije re?eno, Schelling je sam zvao slobodu ≪kapacitet za dobro i zlo≫.

Rasprava Uber die Gottheiten zu Samothrace se pojavila 1815., navodno dio ve?ega djela, Die Weltalter , ?esto najavljeno kao spremno za izdavanje, ali od koje je vrlo malo napisano. Mogu?e je da je golema snaga i utjecaj Hegelijanskog sistema sputavalo Schellinga, jer je tek 1834., nakon Hegelove smrti, u predgovoru Cousinovog djela, javno izrekao antagonizam prema Hegelijanstvu i svojoj ranoj filozofiji. Antagonizam tada nije bila nova ?injenica; Erlangen?ka predavanja o povijesti filozofije iz 1822. izra?avaju isto na o?tar na?in, i Schelling je ve? po?eo postupak s mitologijom i religijom koje su u njegovim o?ima tvorili pozitivnu nadopunu negativnoga logi?ke i spekulativne filozofije.

Javna pozornost je bila jako privu?ena s tim nejasnim migovima novog sistema koji je obe?avao ne?to pozitivno, osobito u njegovom tretmanu religije, nego o?itih rezultata Hegelovog u?enja. Jer pojava kriti?kih spisa Straussa, Feuerbacha i Bauera, i o?ita razdvojenost u samoj Hegelskoj ?koli je otuđilo je simpatije od mnogih od tada dominantne filozofije. U Berlinu, glavnom centru Hegelijanizma, ?elja je na?la izra?aj u poku?ajima da dobiju slu?beno od Schellinga postupak novoga sistema za ?to se smatralo da ima u rezervi. Ostvarenje tih ?elja nije se dogodilo do 1844. kada je imenovanje Schellinga kao ?lan pruskog dr?avnog vije?a i ?lana berlinske akademije dalo mu pravo, pravo koje je on zatra?io, da predaje na tom sveu?ili?tu. Među njegovim slu?ateljima su Søren Kierkegaard, Mikhail Bakunin, i Friedrich Engels . Uvodno predavanje je bilo pra?eno od velike i odu?evljene publike. Neprijateljstvo njegovog starog protivnika, H.E.G. Paulusa, zao?treno od na prvi pogled Schellingovog uspjeha, vodilo je to potajnog izdavanja doslovnog izvje?taja predavanja filozofije Otkrivenja i kako Schelling nije uspio u dobivanju slu?benog legalnog osuđivanja i potiskivanja piratstva, prestao je 1845. s ikakvim javnim predavanjima. Nikakve autenti?ne informacije o prirodi pozitivne filozofije nisu dobivene sve do njegove smrti kada su njegovi sinovi zapo?eli izdavanje skupljenih pisanja s ?etiri sveska Berlinskih predavanja: Svezak Br. 1 Uvod u filozofiju Mitologije (1856); Br. 2 Filozofija Mitologije (1857); Br. 3 i 4. Filozofija Otkrivenja (1858).