Friedrich Wilhelm Nietzsche
(
Rocken
,
Prusija
,
15. listopada
1844.
?
Weimar
,
25. kolovoza
1900.
)
njema?ki
je
filozof
,
pjesnik
,
skladatelj
i klasi?ni
filolog
koji je postao najprovokativniji i jedan od najutjecajnijih mislilaca
19. stolje?a
. Tvrdi da ?ovjeka u ?ivotu tjera "?elja za mo?i" te da ?e se dru?tvo razviti u "nadljude".
[1]
Rođen je 15. listopada 1844. u mjestu Rocken u Prusiji. Imao je dvije godine kada mu se rodila sestra
Elisabeth
i tri kada mu se rodio brat. Njegov otac, luteranski sve?enik, umro je (od bolesti mozga) u srpnju
1849.
godine kada je mladom Nietzscheu bilo pet godina. Stoga ga je odgojila majka unutar obitelji u kojoj su s njima bili jo? i njegova baka, dvije tetke i sestra. Brat mu umire u sije?nju naredne godine (1850.). Nietzsche je gledao godinu dana oca kako umire u u?asnim mukama, ?to je bio odlu?an ?initelj u njegovim sumnjama u kr??anstvo jer nije mogao sebi objasniti za?to je njegov otac ka?njen, a slu?io je
Bogu
. Stoga ?e kasnije
Charles Darwin
postati njegov uzor. Nakon bratove smrti obitelj se seli u
Naumburg
, a Nietzschea ?alju u internat u mjestu Pforti (poznat po strogom vjerskom odgoju), udaljenom osam kilometara od Naumburga.
?kolski su ga drugovi u internatu zafrkavali zbog njegove ozbiljnosti, a Nietzsche ?e kasnije tvrditi kako se tada najbolje osje?ao kada je bio sam. U svjedod?bi mu pi?e da je bio marljiv, uzornog pona?anja te da je s lako?om u?io i pokazivao interes za vjerski odgoj. Nakon zavr?enog ?kolovanja u internatu upisao je studij
teologije
u
Bonnu
kane?i postati sve?enik, kao i njegov otac. Na
Uskrs
1865.
godine odbija se pri?estiti u crkvi u Naumburug. Potkraj godine odustaje od sve?eni?kog zvanja i posve?uje se studiju klasi?ne filologije. Na studiju prve uzore nalazi u ?ivotu i filozofiji starih Grka prije pojave
Sokrata
. Zahvaljuju?i svome znanju imenovan je profesorom klasi?ne filozofije na sveu?ili?tu u Baselu s 24 godine (
1869.
). Smatra se da se u to doba kao student zarazio sifilisom u jednoj od javnih ku?a koje je posje?ivao.
Godine
1870.
sudjeluje u njema?ko-francuskom ratu kao bolni?ar dobrovoljac. Tada je obolio od dizenterije i difterije. Nakon rata putuje po
?vicarskoj
i
Italiji
te sklapa nova prijateljstva. No, misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija osamljuje Nietzschea pa mnoge prija?nje osobne i filozofske simpatije (npr.
Schopenhauer
) sada napu?ta. Jedno se vrijeme bavio glazbom i prijateljevao s
Richardom Wagnerom
, ali razo?aran Wagnerovom
kr??anskom
orijentacijom i sklonosti ka starogermanskom kultu, prekida s njime sve odnose.
Niz godina bavio se prirodnoznanstvenim problemima, a uz eminentna filozofska djela, pisana izvanredno lijepim njema?kim jezikom, pi?e i pjesme. Vidno bolestan (cijeli ?ivot imao je lo? vid i migreni?ne glavobolje) prisiljen je povu?i se u mirovinu
1879.
godine, te se seli u ?vicarske Alpe. Zimi s Alpa silazi na talijansku ili
francusku
rivijeru.
Godine
1888.
Nietzsche silazi s Alpa u
Torino
, po?inje se potpisivati kao
Dioniz
ili ponekad
Razapeti
. U sije?nju
1889.
na torinskim ulicama sa?alio se nad konjem i do?ivio du?evni slom. Uskoro je smje?ten u du?evnu bolnicu u Torinu, a potom u maj?inu ku?u u Njema?koj. Tada je progla?en umobolnim. Posljednje je godine ?ivota bio na skrbi svoje sestre Elisabeth u
Weimaru
. Umire pomra?ena uma od kapi u Weimaru
25. kolovoza
1900.
godine, a njegova djela tiska i djelomi?no grubo falsificira (osobito pisma)
rasisti?ki
nastrojena sestra
Elisabeth Forster-Nietzsche
. Ona je - kako je u drugoj polovici
XX. stolje?a
otkrio K. Schlechta - mnogo pridonijela tome ?to se Nietzscheova filozofija ?iroko propagirala i zloupotrebljava u
Tre?em Reichu
. Nakon bratove smrti vilu u kojoj je umro Elisabeth je pretvorila u Nietzscheovo sveti?te za Nietzscheov kult, kult njegove osobe i filozofije. Tu su zalazili mnogi
nacisti?ki
intelektualci, a jednom ?ak i
Hitler
. Stoga se ona pobrinula da Nietzsche postane slu?beni mislilac Tre?eg Reicha.
Nietzsche je bio strastveni kriti?ar tada vladaju?eg morala i vjerovanja. Smatrao je kako su i
religija
i moral osigurani na nemoralnim sredstvima te da nisu drugo nego slu?enje la?noj transcendentnoj ideji, pojmu, ne?emu ?to izvan konkretnog ovozemaljskog egzistiranja ?eli propisivati vje?ne zakone. Nietzsche je smatrao da ovaj ?ivot nije nemoralan, nego da je bjesomu?na borba u kojoj je umro Bog, a pobjeđuju ja?i, sposobniji, smjeliji. Stoga je on smatrao kako se umjesto tradicionalnih, trebaju stvoriti nove vrijednosti.
Pred kraj ?ivota Nietzsche je pozvao
Vatikan
i kralja Italije
Umberta I.
da na smrt osude njema?kog cara
Vilima II.
i sve antisemite. Tada se to ?inilo mo?da besmislenim ali dolazak nacizma na vlast 30-ak godina kasnije pokazat ?e kako je Nietzsche na vrijeme osjetio dah
antisemitizma
koji ?e preplaviti Njema?ku. Oni kojima eventualno Nietzscheova biografija nije dovoljna, mogu pro?itati neke poznatije re?enice iz njegovih djela ili pak ono ?to je Nietzsche nazvao
10 zapovijedi slobodnog uma
.
Postumno objavljena djela
[
uredi
|
uredi kod
]
- ↑
"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.145