Fovizam
(
fra.
fauvisme
, od
fauve
- zvijer) je naziv za na?in slikanja umjetni?ke skupine
francuskih
umjetnika koja je osnovana
1905.
godine u
Parizu
. Vođe pokreta bili su
Henri Matisse
i
Andre Derain
.
[1]
Naziv
fovizam
dolazi od francuskog kriti?ara
Louisa Vauxcellesa
koji ih je nazvao "les fauve" (
fra.
zvijeri
) na ?to su
fovisti
s odu?evljenjem prihvatili taj naziv.
Osim Matissea i Derain, ostali umjetnici fovizma su:
Albert Marquet
,
Charles Camoin
,
Louis Valtat
,
Henri Evenepoel
,
Maurice Marinot
,
Karl Parsimagi
,
Jean Puy
,
Maurice de Vlaminck
,
Henri Manguin
,
Raoul Dufy
,
Othon Friesz
,
Georges Rouault
,
Jean Metzinger
,
Kees van Dongen
i
Georges Braque
(
naknadno
Picassov
suradnik u
kubizmu
).
[1]
Glavno obilje?je fovisti?ke umjetnosti je ?estina
boja
i deformacija likova. Na slikama se primje?uje i odsutnost
perspektivnih
zakona. U djelima njegovih najistaknutijih predstavnika i osniva?a (
Georges Rouault
,
Henri Matisse
,
Maurice de Vlaminck
,
Andre Derain
) mogu se ipak vidjeti iskustva
impresionista
? ?iste boje bez crne, toplo-hladne boje za svjetlo i sjene. Također se mo?e prepoznati i utjecaj
Gauguina
i
Van Gogha
u smjelosti i ?vrsto?i poteza kistom. Fovisti su rabili isklju?ivo ?iste boje iz tube i postavljali su razne sna?ne boje jednu uz drugu. Sam fovisti?ki
nesklad
forme i ?istih boja nije bio tako "divlji"; on se osnivao na spoju kvalitativnih i kvantitativnih komplementarnih osobina boja. Dakle, oblici su bili prilagođeni bojama.
Fovizam je posredovao pojavu
kubizma
, potakao razvoj njema?kog ekspresionizma. Osmi toga, utjecao je i na talijanski
futurizam
i omogu?io pojavu
apstraktne umjetnosti
te stvorio preduvjete pojavi
nadrealizma
.
[2]
