Dvorac
Veliki Tabor
Feudalizam
je naziv za oblik
dru?tvenog odnosa
koji je prevladavao u
srednjem vijeku
(ali i dobar dio
novoga vijeka
) a ?inili su ga feudalci (zemljoposjednici - nasljednici
robovlasnika
u robovlasni?kim dru?tvima odnosno plemenskih poglavara u
plemenskim zajednicama
), zakupnici i
feudi
- zemlja koju su seljaci zakupljivali od feudalaca.
Feudalizam je bio oblik dru?tva u kojemu su se razlikovale dvije klase: feudalci (
plemi?i
) i kmetovi (seljaci). Feudalci su vlasnici zemlji?ta, a kmetovi im obrađuju zemlju i daju dio (uglavnom devetinu) uroda. Feudalno dru?tvo nastalo je na ru?evinama robovlasni?tva. Feudalizam je u ve?em dijelu Europe kona?no ukinut
1848.
godine.
Osnovna obilje?ja feudalizma
[
uredi
|
uredi kod
]
U feudalizmu zemlja je osnovna vrijednost, pa se prema veli?ini zemlji?nog prostora mjeri i dru?tveni utjecaj njegova vlasnika. Zbog toga, vladari, kao vrhovni gospodari zemlje (seniori), ?ele?i ?to ?vr??e vezati za sebe svoje velika?e, dijele im zemlju i pravo iskori?tavanja kmetova. Tako kupuju njihovu privr?enost u obra?unu s drugim vladarima i feudalcima, no, veliki feudalci otimlju zemlju i jedan drugome. U tim borbama moraju imati ?to vi?e svojih prista?a koji ?e im prisko?iti u pomo?. Na radu kmetova-seljaka temelji se ?itava zgrada feudalnog dru?tva. Kmetovi su se bunili zbog iskori?tavanja, a vladari i feudalci krvavo su ugu?ivali pobunjenike.
Dru?tveno raslojavanje je u novim
germanskim
dr?avama teklo vrlo brzo. Nakon seobe plemenske starje?ine i ugledniji ?lanovi zajednice dobili su ve?e posjede. Tijekom
8.
i
9. stolje?a
na takvim velikim posjedima radi raznolika radna snaga. Uređeni zemlji?ni posjed nazivao se feud (
lat.
Feudum, starogermanski feod) i bio je podijeljen na dva dijela. Ve?i dio je vlasnik feuda, feudalac, dao u zakup seljacima (naseljenik, zakupnik, lat. Colonus), a manji dio na kome se nalazio i feudal?ev dvor, ostavio je za sebe. Seljaci ? zakupnici bi se obavezali da ?e uz zakupljenu parcelu, određeni dio dana u godini raditi na feudal?evom dijelu posjeda s kojeg je sav prihod pripadao feudalcu. Takav rad se nazivao
tlakom
.
U nemirnim vremenima sitni su posjednici tra?ili za?titu mo?nijih, a isto bi se događalo i za nerodnih godina kakve su bile ?este u uvjetima slabo razvijenog na?ina zemljoradnje. Predaju?i se u za?titu veleposjedniku, seljak bi mu predavao svoju zemlju. Odmah bi je i dobivao nazad, ali ne vi?e kao svoje vlasni?tvo. Tako bi stekao za?titu, a veleposjednik ga je pomagao sjemenjem, alatom i ostalim potrep?tinama. Iako je ostao osobno slobodan, postao bi ovisan o gospodaru. Takvi seljaci su nazvani
kmetovima
. Vremenom su i seljaci zakupnici pretvoreni u kmetove pa je nestalo razlika u njihovom polo?aju.
S dijela posjeda ?to ga je sam obrađivao, kmet je bio du?an vlastelinu davati određeni dio proizvoda u obliku stalnih podavanja. Veli?ina podavanja ovisila je o pogodbi između feudalca i kmeta. U ranom srednjem vijeku Europa je bila slabo naseljena, smrtnost stanovni?tva je bila velika, a ?este epidemije kuge te provale osvaja?kih naroda poput
Mađara
i
Normana
. Nerijetki su bili sukobi velika?a i pretendenata na kraljevsko prijestolje, pri ?emu su najvi?e stradavali seljaci. Zbog toga je na vlastelinstvima ?esto nedostajalo kmetova, pa su feudalci nastojali privu?i kmetove susjednih
vlastelina
, nude?i im bolje uvjete.
Do kraja
11. stolje?a
proces feudalizacije je bio uglavnom dovr?en u Zapadnoj i velikom dijelu Srednje
Europe
, pa se razdoblje od 9. do 11. stolje?a naziva razdobljem klasi?nog feudalizma.
Jedno od glavnih obilje?ja srednjovjekovnog dru?tva ?inio je
vazalsko
seniorski odnos, uzajamni odnos vjernosti između dvoje slobodnih ljudi. ?inom stavljanja u za?titu bila je stvarana do?ivotna veza između mo?nijeg pojedinca (senior) koji bi u za?titu uzimao slabijeg pojedinca (vazal). Senior bi se svome vazalu obvezao na razne vidova za?tite, primjerice zastupanjem pred sudom, osiguravao pomo? u hrani i odje?i, ?esto i stan ili zemlji?ni posjed. Vazal bi zauzvrat morao slu?ati seniora i vr?iti za njega razne druge usluge, to?no određene ugovorom, koje su uklju?ivale i vojnu slu?bu u slu?aju potrebe.
Vazal
je mogao imati i svoje vlastite vazale kojima bi on bio senior.
Vazalska je obveza zna?ila podlo?nost senioru uz po?tovanje koje se prvenstveno manifestiralo kroz vanjske znakove ?tovanja. Kako u razdoblju ranog srednjeg vijeka nije bilo novca, svaka se slu?ba, osobito vojna, pla?ala darovanjem zemlje. Tako bi, nakon polo?ene vazalske prisege, senior svome vazalu ustupio zemlji?ni posjed, feud. Veli?ina posjeda je varirala u odnosu na mo? seniora i va?nost vazala. Najve?e feude svojim vazalima je davao kralj, ali bilo je i feuda sitnih plemi?a koji su imali jednog ili dva kmeta.
Sredinom XIII. stolje?a feudalni je poredak zapao u krizu razvojem gradova i ja?anjem kraljevske vlasti, a tijekom XV. stolje?a u Zapadnoj Europi postaje nestajati kao dominantna, iako su se neki oblici zadr?ali do XVIII. stolje?a.
Pojmovi iz feudalnog prava
[
uredi
|
uredi kod
]