Ferdinand VII.
(
?panjolski
Fernando VII
),
?panjolski
kralj od
1813.
do
1833.
godine.
Rođen je u
Madridu
(San Lorenzo de El Escorial),
14. listopada
1784.
, kao najstariji sin kralja
Karla IV.
i Marije Lujze od
Parme
. Na prijestolje je do?ao nakon pada
Napoleonovog
brata
Josipa Bonapartea
1813.
godine, a vladao je sve do smrti. Umro je u Madridu,
29. rujna
1833.
Kako nije imao mu?kog nasljednika, nasljedila ga je k?er iz ?etvrtog braka, kraljica
Izabela II.
, ?to je bio povod za po?etak
karlisti?kih ratova
.
Problem oko nasljednika
[
uredi
|
uredi kod
]
Ferdinand VII. ?enio se ?etiri puta: s Marijom Antonijom od
Napulja
, Izabelom od
Portugala
, Marijom Josipom Amalijom od
Saske
, ali iz tih brakova nije imao djece. Godine
1829.
o?enio se sestri?nom Marijom Kristinom. Godine
1830.
omogu?io je stupanje na snagu
Pragmati?ke sankcije
, koju je donio jo? njegov otac Karlo IV.
1789.
godine, ali tada nije stupila na snagu ponajprije zbog vanjskopoliti?kih razloga. Pragmati?ka sankcija uvela je praksu da ako kralj nema mu?kog potomka, prijestolje nasljeđuje njegova najstarija k?i. Time je prakti?no Ferdinand onemogu?io svom bratu, infantu Don Carlosu, dolazak na prijestolje, jer se nedugo nakon dono?enja Pragmati?ke sankcije Ferdinandu rodila k?i.
1832.
Ferdinand se te?ko razbolio. Prista?e Don Carlosa uzaludno su ga poku?avali nagovoriti ga napi?e
oporuku
u korist brata. Nakon propalog poku?aja da sebi priskrbi prijestolje nakon bratove smrti, Don Carlos bje?i u Portugal. U međuvremenu je Marija Kristina, koja je imenovana regenticom za vrijeme te?ke bolesti supruga (nasljednica Izabela imala je jedva tri godine), inicirala pribli?avanje liberalnoj struji, ?to ?e dovesti do radikalnog zaokreta prema liberalizmu nakon Ferdinandove smrti.
Ferdinand je umro
1833.
godine bez mu?kog potomka. Uz Izabelu, imao je jo? samo jednu k?er, infantu Luisu Fernandu. Infante Don Carlos, zajedno sa svojim prista?ama koji su ga smatrali legitimnim nasljednikom, zapo?eli su
Prvi karlisti?ki rat
s namjerom da zbace regenticu Mariju Kristinu, koja je vladala u ime malodobne Izabele II. Time je otvoren put
karlizmu
(po Don Carlosu; prista?e se nazivaju karlistima), koji ?e imati zna?ajnu ulogu u ?panjolskoj politici u idu?ih stotinjak godina (karlisti su, kao konzervativna monarhisti?ka politi?ka struja, bili va?na sastavnica
Francove
vojske u
?panjolskom građanskom ratu
).