Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva

Izvor: Wikipedija
Ferdinand I.
Ferdinand I. Habsburg
rimsko-njema?ki car
Vladavina 5. sije?nja 1558. ? 25. srpnja 1564.
Krunidba 11. sije?nja 1558. , Aachen
Prethodnik Karlo V.
Nasljednik Maksimilijan II.
ugarski kralj i hrvatski kralj
Vladavina 16. prosinca 1526. ? 25. srpnja 1564.
Krunidba 3. studenog 1527. , Stolni Biograd
Prethodnik Ludovik II.
Nasljednik Maksimilijan II.
?e?ki kralj
Vladavina 24. listopada 1526. ? 25. srpnja 1564.
Krunidba 24. velja?e 1527. , Prag
Prethodnik Ludovik II.
Nasljednik Maksimilijan II.
nadvojvoda Austrije
Vladavina 21. travnja 1521. ? 25. srpnja 1564.
Prethodnik Karlo V.
Nasljednik Maksimilijan II. (Donja Austrija)
Karlo II. (Unutra?nja Austrija)
Ferdinand II. (Gornja Austrija)
Supruga Ana Jagelovi?
Djeca Elizabeta, kraljica Poljske
Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva
Ana, bavarska princeza
Ferdinand II., nadvojvoda Prednje Austrije
Marija, kneginja Julich-Cleves-Berga
nadvojvotkinja Magdalena
Katarina, kraljica Poljske
Eleanora, kneginja Mantue
nadvojvotkinja Margareta
Barbara, kneginja Ferrare
Karlo II., nadvojvoda Unutarnje Austrije
Ivana, velika vojvotkinja Toskane
Dinastija Habsburg
Otac Filip I. Lijepi
Majka Ivana Luda
Rođenje 10. o?ujka 1503. , dvorac Alcala de Henares kod Madrida
Smrt 25. srpnja 1564. , Be?
Vjera rimokatolik

Ferdinand I. (dvorac Alcala de Henares kod Madrida , 10. o?ujka 1503. ? Be? , 25. srpnja 1564. ), austrijski nadvojvoda (1521. ? 1564.), ?e?ki kralj (1527. ? 1564.), ugarsko-hrvatski kralj (1526/1527. ? 1564.), rimsko-njema?ki car (1556. ? 1564) iz dinastije Habsburg . Njegovim dolaskom na vlast stupa na prijestolje dinastija koja ?e vladati Hrvatskom i Ugarskom sve do 1918. godine.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Djetinjstvo i mladost [ uredi | uredi kod ]

Ferdinand je bio sin austrijskog nadvojvode i kastilskog kralja Filipa Lijepog († 1506.), nasljednika habsbur?kih zemalja i kastiljske kraljice Ivane Lude († 1555.), nasljednice Kastilije i Aragona. S o?eve je strane bio unuk cara Maksimilijana I. (1486. ? 1519.), a s maj?ine aragonskog kralja Ferdinanda II. Katoli?kog (1479. ? 1516.) i kastiljske kraljice Izabele I. (1474. ? 1504.).

Tijekom djetinjstva, koje je proveo na dvoru svoga djeda Ferdinanda Katoli?kog, odgajan je za vladara Kastilije i Aragona , na ?to je bio predodređen kao drugorođeni sin po roditeljskom bra?nom sporazumu. Njegov stariji brat Karlo trebao je postati njema?ko-rimski car i austrijski nadvojvoda.

Ipak, kao posljedica tragi?nih obiteljskih okolnosti taj prvobitni sporazum o nasljeđivanju zemalja propada i njegov brat nasljeđuje sve zemlje, zavr?no s 1519. godinom. Na kraju, da bi olak?ao upravljanje golemim carstvom, Karlo V. (1519. ? 1556.) ipak ustupa bratu Ferdinandu 1521. austrijske zemlje, koje su uz austrijski obuhva?ale i teritorij dana?nje Slovenije . [1] Ferdinand je međutim pri preuzimanju svoga posjeda nai?ao na te?ko?e, jer niti je znao njema?ki , niti je poznavao obi?aje zemlje. Austrijski stale?i, ?ija je prava Ferdinand poku?avao ograni?iti, pru?ili su mu otpor. Na najve?i otpor Ferdinand je nai?ao u Be?u. Ali kada je dao pogubiti osam predvodnika otpora, Be? i ostala Austrija su mu se pokorili.

Hrvatski kralj [ uredi | uredi kod ]

Sudbina ovoga tada neva?nog austrijskog nadvojvode naglo se pobolj?ala katastrofalnom bitkom kod Moha?a 1526. kada su trupe Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva uni?tene od Turaka i u kojoj je poginuo i ugarsko-hrvatski i ?e?ki kralj Ludovik II. (1516. ? 1526.). Ferdinand je sada pretendirao na ta prijestolja, sukladno sporazumu o međusobnom nasljeđivanju. Njegov djed, car Maksimilijan I., je naime jo? 1491. godine, a ?to je ponovo potvrđeno 1515. sklopio s tada?njim ugarsko-hrvatskim i ?e?kim kraljem Vladislavom II. nasljedni ugovor prema kojemu su Vladislava, umre li bez mu?kog potomka, u njegovim zemljama trebali naslijediti Habsburgovci . Ugovor je zape?a?en i Ferdinandovim vjen?anjem 1521. s Anom Jagelovi? , k?erkom Vladislava II. te Ferdinandove sestre Marije za Vladislavova sina i budu?eg kralja Ludovika.

Ferdinand je 1. sije?nja 1527. na saboru u Cetingradu izabran za hrvatskoga kralja. Hrvatsko plemstvo , koje je tom prigodom izdalo Cetingradsku povelju , jednu od najva?nijih isprava u hrvatskoj povijesti, pri izboru se najvi?e vodilo prakti?nim razlozima. O?ekivalo je naime da ?e Ferdinand braniti Hrvatsku tada te?ko ugro?enu od Turaka . U Ugarskoj se stanje zakompliciralo. Manji dio plemstva izabrao je Ferdinanda 16. prosinca 1526. u Po?unu za ugarskog kralja, dok se ve?i dio zemlje zajedno sa Slavonijom priklonio erdeljskom vojvodi Ivanu Zapolji . Ferdinand je bez problema 24. listopada 1526. godine izabran za ?e?kog kralja i okrunjen 24. velja?e 1527. u Pragu . [2]


Rat sa Zapoljom [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. ? 1538.

U Ugarskoj i Slavoniji planuo je 1527. građanski rat između Ferdinanda i Zapolje. Ferdinand se pokazao ja?im, na?to je Zapolja potra?io pomo? od Turaka koji su 1529. opsjeli Be? . Ferdinand je pobjegao u ?e?ku smatraju?i da je sve izgubljeno. Turci su ipak uspje?no odbijeni. Njihovom pomo?u Zapolja je iste godine u Budimu okrunjen za kralja, ali u vazalskom odnosu prema Osmanskom Carstvu . Građanski rat se tako otegao godinama. Turci su u ljeto 1532. poduzeli novi pohod protiv Be?a, ali je mala utvrda Kiseg , koju je energi?no branio hrvatski plemi? Nikola Juri?i? , pru?ila uspje?an otpor , tako da su se Turci morali povu?i. Kona?no, 1538. sklopio je Ferdinand sa Zapoljom mir u Velikom Varadinu . Tim mirom priznao je Ferdinand Zapolju za vladara u onom dijelu Ugarske koji je dr?ao, ali ga je nakon njegove smrti trebao naslijediti Ferdinand. Time je građanski rat zavr?en.

Međutim, nakon Zapoljine smrti 1540. njegova je udovica Izabela zatra?ila za svog maloljetnog sina Ivana Sigismunda o?evu ba?tinu i na?la potporu kod Turaka. Turski sultan Sulejman I. provalio je u Ugarsku i 1541. osvojio Budim, dok je Ivanu Sigismundu prepustio Transilvaniju . Ferdinandu je tako na kraju ostala samo zapadna Ugarska s Po?unom jer su najve?i dio Ugarske osvojili Turci.

5. sije?nja 1531. njema?ki izborni knezovi izabrali su Ferdinanda za rimskoga kralja. Otada je zamjenjivao svoga brata Karla u Njema?koj kao namjesnik ( Staathalter ) jer je ovaj ?esto bio odsutan. U Njema?koj se u to doba odvijala reformacija . Iako vatreni katolik Ferdinand je brzo uvidio da je nemogu?e uni?titi protestantizam u Njema?koj. Stoga je vodio politiku kompromisa u ?emu se pokazao tolerantnijim od svoga brata. No, u Austriji je Ferdinand s uspjehom suzbijao protestantizam zbog ?ega je Austrija za razliku od Njema?ke ostala ve?inski katoli?ka zemlja.

Uređenje Habsbur?ke Monarhije [ uredi | uredi kod ]

Sve zemlje koje je Ferdinand stekao ujedinile su se tako u novu dr?avu Habsbur?ku Monarhiju koja je, 1867. preimenovana u Austro-Ugarsku , postojala sve do 1918. Te zemlje su međutim u Ferdinandovo doba bili prili?no nejednoliko razvijene, međusobno povezane zapravo samo Ferdinandovom osobom. ?e?ki, ugarski i hrvatski stale?i u Ferdinandu su naime gledali samo zajedni?koga vladara ina?e nezavisnih kraljevina, dok je Ferdinand sve zemlje kojima je vladao smatrao jednom dr?avom. On zbog toga, ?ele?i oja?ati svoju dr?avu iznutra i izvana, provodi upravnu reformu kojima poku?ava centralizirati vlast u jednome sredi?tu Be?u. U Ferdinandovo doba nalazimo tek po?etke centralizacije, dok ?e njegovi nasljednici imati u tome puno vi?e uspjeha.

Jo? 1. sije?nja 1527. Ferdinand je objavio dvorski red. Ovim je uređenjem organizirana centralna uprava, koja se u ponekim osnovama zadr?ala sve do 1848., i koja je ja?e povezala Austriju, ?e?ku, Ugarsku i Hrvatsku. Od novih je ureda najvi?i rang imalo Tajno vije?e ( Geheimrat ), koje se bavilo vanjskom i unutra?njom politikom.

Dvorsko vije?e ( Hofrat ), ?ija je djelatnost 1537. ograni?ena na austrijske zemlje i Sveto Rimsko Carstvo , imalo je pod svojom nadle?no??u i sudstvo. Dvorska kancelarija ( Hofkanzlei ) bila je va?na, ali podređena slu?ba; provodila je naredbe upravnih tijela. Na po?etku je bila podijeljena na tri odjeljenja, za Austriju, ?e?ku i Ugarsku (s Hrvatskom i Slavonijom), ali su 1559. njezine nadle?nosti ograni?ene na austrijske zemlje; ?e?ka i Ugarska dobile su vlastite kancelarije.

Dvorska komora ( Hofkammer ) bila je pak nadle?na za financije, a bile su joj podređene zemaljske komore u Be?u, Innsbrucku , Pragu i Po?unu . Njezin su rad ?esto znatno ometali stale?i (najvi?e ugarski i hrvatski), koji su imali pravo sudjelovanja u dono?enju odluka. To je paraliziralo njen rad, jer je prilikom financiranja turskih ratova opskrba vojske novcem, streljivom i ?ive?nim namirnicama odmah zahtijevala financijska sredstva. Dr?avna je blagajna zbog toga ?esto bila prazna tako da Ferdinand nije mogao pru?iti ve?u pomo? ni Ugarskoj ni Hrvatskoj u obrani Turaka, na ?to se prilikom izbora za hrvatskog kralja bio obvezao. Ni njegov brat Karlo nije mu, zauzet ?panjolskim i talijanskim problemima, ratom s Francuskom te ratom protiv protestanata u Njema?koj , mogao pru?iti gotovo nikakvu vojnu i financijsku pomo?. Turci su tako u Ferdinandovo doba osvojili veliki dio Hrvatske i Ugarske. Ne mo?e se re?i da se Ferdinand nije trudio da u?ini sve ?to mo?e u obrani protiv Turaka. Tako je godine 1556. osnovao Dvorsko ratno vije?e ( Hofkriegsrat ) kao sredi?nji ured za potrebe vezane za obranu zemlje od Turaka.

Nakon potpisivanja Augsbur?kog mira , Karlo V. ke abdicirao s carskog prijestolja, zato ?to nije htio prihvatiti ?injenicu vjerskog raskola u Njema?koj. Na carskom prijestolju naslijedio ga je brat Ferdinand koji je i okrunjen za njema?ko-rimskog cara 1558. godine. Nastavio je voditi kompromisnu politiku prema protestantima.

Ferdinand I. umro je 25. srpnja 1564. u Be?u.

Ferdinand kao vladar i ?ovjek [ uredi | uredi kod ]

Ferdinand je u svojemu dugom, a unato? brojnim preokretima, u osnovi uspje?nom razdoblju vladavine uspio zadobiti povjerenje naroda u ?ije je zemlje dolazio kao stranac. Pro?irenje habsbur?ke vlasti na ?e?ku, Ugarsku i Hrvatsku, uvođenje dobre sredi?nje uprave, vođenje obrambenih ratova protiv Turaka glavna su obilje?ja njegove vladavine. Unato? ograni?enim financijskim mogu?nostima Ferdinand je mnogo doprinio za obranu Hrvatskog Kraljevstva od Turaka zbog ?ega se razdoblje njegovine vladavine smatra pozitivnim za Hrvatsku.

Njegovi interesi za duhovne sadr?aje bili su korisni za habsbur?ke zbirke, dvorsku biblioteku i be?ko sveu?ili?te. Da bi Dvorska kapela u Be?u mogla nesmetano djelovati, Ferdinand joj je uvijek darivao znatnu nov?anu potporu. Zanimao se i za umjetnost. U Innsbrucku je dao dograditi veliki grobni spomenik svoga djeda Maksimilijana u dvorskoj crkvi i poljep?ati tamo?nje nadvojvodske dvore; jednako je pro?irio i dogradio kraljevske dvore na Hrad?anima u Pragu i Be?u.

Ferdinand nije i pored velikih prednosti svoga duha i zna?aja bio osoba koja imponira. Bio je tek srednjega rasta, prije malen, zatim vrlo mr?av, a za mlađih godina i blijedog lica. Nos mu je bio velik, usnice (osobito donje) debele, a podbradak izbo?en, iako ne tako jako kao u brata mu Karla. Premda naoko slaba?an ipak je bio vje?t jaha?, elegantan borac na turnirima i stravstven lovac.

Ferdinand je ?ivio prili?no jednostavnim ?ivotom i odlikovao se najve?om umjereno??u. Ljeti je na u?as stranih diplomata, koji bi ga pratili na putovanjima, ustajao u zoru, a zime dva ili tri sata prije zore. Svoju ?enu Anu Jagelovi? vrlo je volio. Ona mu je do smrti 1547. rodila petnaestoro djece od kojih je devetero pre?ivjelo.

Obitelj i nasljednici [ uredi | uredi kod ]

Ferdinand se o?enio Anom Jagelovi? 25. svibnja 1521. godine u gradu Linzu u Austriji . S njim je imao dvanestero djece:

Godine 1554. Ferdinand je zapo?eo s podjelom svojih zemalja. Najstariji sin, Maksimilijan dobio je austrijske dunavske pokrajine, a osigurane su mu i krune ?e?ke , Ugarske i Hrvatske i jo? je za o?eva ?ivota okrunjen u ovim zemljama 1562. i 1563. godine. Godine 1562. također je izabran za rimskoga kralja , da bi nakon o?eve smrti postao i njema?ko-rimski car.

Ferdinandov drugi sin, Ferdinand, dobio je Gornju Austriju ( Tirol i stare posjede), a njegov tre?i sin Karlo Unutra?nju Austriju ( ?tajersku , Koru?ku i Kranjsku ) zajedno s Trstom , Pa?inskom kne?ijom u Istri , Rijekom i kvarnerskim otocima .

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Ferdinand I. - Hrvatska op?a enciklopedija
  2. ↑ Ferdinand I. - Proleksis enciklopedija

Literatura [ uredi | uredi kod ]

  • Vjekoslav Klai? , Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr?etka XIX stolje?a, svezak 5, Zagreb 1980. Internetski oblik Archive.org Vjekoslav Klai? : Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svretka XIX. stolje?a (oblik u formatu .pdf, pregledniji, 45,7 MB)
  • Ferdo ?i?i? , Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I., Zagreb 1938.
  • Erich Zollner - Therese Schussel, Povijest Austrije, Zagreb 1997.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]


Prethodnik: Hrvatsko-ugarski kralj (1527. - 1564.) Nasljednik:
Ludovik II. ( 1516. ? 1526. ) Maksimilijan II. (1564. - 1576.)
Prethodnik: Rimsko-njema?ki car car (1556. - 1564.) Nasljednik:
Karlo V. Maksimilijan II. (1564. - 1576.)
Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ferdinand_I.,_car_Svetog_Rimskog_Carstva&oldid=6597532 "