Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann
(
Kalinjingrad
,
24. sije?nja
1776.
?
Berlin
,
25. lipnja
1822.
) poznatiji pod
pseudonimom
E. T. A. Hoffmann (Ernst Theodor Amadeus Hoffmann)
je najpoznatiji predstavnik
njema?ke
romanti?arske
novelistike
. Pisao je pripovijetke s elementima strave i fantazije. Bio je svestran umjetnik, koji je bio i skladatelji, glazbeni kriti?ar, slikar i karikaturist. Hoffmannovo je stvarala?tvo izvr?ilo znatan utjecaj i na mnoge europske pripovjeda?e
XIX. stolje?a
(
Scott
,
Balzac
,
Gogolj
,
Poe
,
Baudelaire
,
Kafka
i dr.)
Njegovi preci i s maj?ine i s o?eve strane bili su pravnici. Otac mu je bio pravnik, ali također i pjesnik i glazbenik amater. Ernst se rodio kao najmlađi od troje djece. Roditelji su mu se rastali
1778.
Otac mu je ?ivio s najstarijim sinom, a majka je ostala u Kalinjingradu s rođacima, dvije tetke i s ujakom.
Do
1792.
pohađao je luteransku ?kolu u kojoj se dosta pa?nje poklanjalo klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir, ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni entuzijazam za nove umjetni?ke ideje koje su se tada pojavile u
Njema?koj
. No, ipak je rado ?itao
Schillera
,
Goethea
,
Swifta
,
Sternea
,
Rousseua
i
Jean Paula
, a napisao je i dio romana.
Oko
1787.
sprijateljio se s
Theodorom Gottliebom von Hippelom
.
[1]
Tijekom
1792.
pohađao je i neka Kantova predavanja.
Tijekom
1794.
zaljubio se u udatu ?enu Doru Hatt, koja je bila deset godina starija od njega. Njena obitelj je
1796.
tome se protivila, pa je morao oti?i u provinciju kod jednoga ujaka u
?leskoj
.
Nakon polaganja ispita posjetio je
Dresden
, gdje je bio odu?evljen slikama u galeriji, posebno
Rafaelom
i
Corregiom
. Njegov ujak je
1798.
dobio promaknu?e i posao na dvoru u
Berlinu
, pa je Hoffmann oti?ao s njim u grad. Tu je Hoffmann po prvi put poku?ao postati skladatelj, pa je napisao operetu
Maske
i poslao ju je kraljici Luizi od
Prusije
. Slu?beni odgovor da se obrati kraljevskom teatru stigao mu je s izvjesnim zaka?njenjem. Do vremena kada je stigao odgovor Hoffmann je polo?io tre?i krug ispita i sa svojim prijateljem Hippelom je putovao u
Pozna?
, a usput su se zaustavili i u Dresdenu da vide galeriju.
Od
1800.
do
1803.
radio je u pruskim provincijama u podru?ju Mazovije. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala
1802.
Na balu su podijeljene karikature ?asnika, koje je on nacrtao, ?to se ubrzo saznalo. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu nisu htjeli o?tro kazniti mladog slu?benika, pa ga premje?taju u
Płock
u
Novoj Isto?noj Prusiji
. Kada se smjestio u zaba?enom Płocku, vratio se u Pozna? da se o?eni s Mariannom Teklom Rorer. U Płock su se vratili u kolovozu
1802.
Płock je bio dosta izoliran, ?to je Hoffmann iskoristio za pisanje i skladanje. Tu se natjecao i za nagradu u jednom ?asopisu.
Po?etkom
1804.
dobio je slu?bu u
Var?avi
.
Hoffmann je vrijeme provedeno u
Poljskoj
smatrao najljep?im dijelom svoga ?ivota. U Var?avi je bila ista atmosfera koju je osje?ao u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa
Zachariasom Wernerom
, a sreo se i s Juliusom Itzigom, koji je bio ?lan berlinske knji?evne grupe
Nordstern
(
njema?ki
sjeverna zvijezda
).
Napoleonova
vojska je
28. studenog
1806.
zauzela Var?avu, pa je Hoffmann, kao slu?benik Prusije, odmah izgubio posao. Vratio se u Pozna? i tu je razmi?ljao o odlasku u
Be?
ili u
Berlin
. Bolest je odlo?ila put, a francuske vlasti su zahtijevale da svi dotada?nji slu?benici prisegnu na odanost ili da napuste zemlju. Po?to mu nisu dali putovnicu do Be?a morao je u Berlin.
Sljede?ih petnaest mjeseci predstavljali su najgore razdoblje njegova ?ivota. Napoleonova vojska je okupirala i Berlin, pa je ?ivio od vrlo oskudnih prihoda. Neprestano je posuđivao novce od prijatelja, no i dalje je bio gladan. Sa suprugom je
1. rujna
1808.
do?ao u
Bamberg
, gdje je dobio posao upravitelja kazali?ta. Hoffmann nije uspijevao pobolj?ati standarde izvođenja, a kasnije su se pojavile i spletke protiv njega pa je izgubio posao. Poslije toga bio je glazbeni kriti?ar u jednim novinama u
Leipzigu
.
Hoffmann je ostvario uspjeh
1809.
kada je objavio pri?u
Vitez Gluck
, o jednom luđaku koji je vjerovao da je skladatelj
Christoph Willibald Gluck
. Tada je po?eo koristiti
pseudonim
E.T.A. Hoffmann, tvrde?i kako je ono "A" u ?ast
Wolfganga Amadeusa Mozarta
.
Zapo?ljava se
1810.
u kazali?tu u Bambergu kao dekorater i
scenarist
, a davao je i privatne satove glazbe.
Prusija je
16. o?ujka
1813.
objavila rat
Francuskoj
, tako da je putem imao pote?ko?a. Opera u kojoj se zaposlio premjestila se u Leipzig. Nije mogao na?i transport do Leipziga jer je bio rat. Stigao je kona?no
23. svibnja
. Po?to je primirje progla?eno
4. lipnja
, opera se vratila u Dresden. Međutim nakon zavr?etka primirja
22. kolovoza
morali su se seliti iz predgrađa u sam grad jer trajala je
bitka kod Dresdena
. Grad se predao
11. studenog
, a opera je
9. prosinca
putovala u Leipzig. U velja?i
1814.
posvađao se s ravnateljem opere koji mu je nakon toga dao otkaz.
U rujnu
1814.
vratio se u Berlin i ponovo je dobio dobar polo?aj.
Hoffmann je alkoholom uni?tavao zdravlje, a imao je i
sifilis
. Takvo stanje ga je
1822.
dovelo do paralize. Svoje posljednje radove diktirao je tajnici ili ?eni. Umro je
25. lipnja
1822.
u 46. godini ?ivota.
Izbor iz djela Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmanna.
- Knji?evnost
- Fantazije u Callotovoj maniri I?IV (Fantasiestucke in Callot’s Manier I?IV)
(1814. ? 1815.), zbirka novela i pri?a
- đavlovi eliksiri I?II (Die Elixiere des Teufels I?II)
(1815. ? 1816.), roman
- No?ne zgode (Nachtstucke)
(1817.), fantasti?ne i jezovite pripovijetke
- Serapionova bra?a I?IV (Die Serapions-Bruder I?IV)
(1819. ? 1821.), zbirka novela i knji?evnih bajki
- ?ivotni pogledi ma?ka Murra I?II (Lebens-Ansichten des Katers Murr I?II)
(1820. ? 1822.), sadr?e autobiografske elemente
- Glazba
- Arlequin
(1811.), balet
- Undine
(1816.), opera
- Bilje?ke i literatura
- Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus
,
Hrvatska enciklopedija
, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 22. prosinca 2015.
- E.T.A. Hoffmann
,
Encyclopaedia Britannica Online
, www.britannica.com, pristupljeno 22. prosinca 2015.
- Ivan Lazarovi?,
E.T.A. Hoffmann, Mimesis kao egzistencijalna manifestacija
,
Crkva u svijetu
, Vol.2 No.5, listopad 1967.,
Hr?ak
, hrcak.srce.hr, pristupljeno 22. prosinca 2015.