Epikur
(
gr?
.
?π?κουρο?, Epikouros
, Samos,
341. pr. Kr.
- Atena,
270. pr. Kr.
), bio je
filozof
iz helenisti?ko-rimskog razdoblja. Znano??u se po?inje baviti s ?etrnaest godina. Napisao je oko 300 znanstvenih radova.
Njegova djela nisu sa?uvana u cjelini. O njemu je najvi?e pisao njegov sljedbenik iz
Rima
:
Tit Lukrecije Kar
. Njegovo poznato djelo je "O prirodi stvari". Mjesto gdje je Epikur predavao zvalo se "Epikurov vrt".
Epikur je govorio da svijet postoji objektivno i nezavisno od svijesti.
Tvrdio je da se sve sastoji od atoma i praznog prostora, i tu nalazimo sli?nost između njegovog u?enja i u?enja anti?kih gr?kih atomista
Leukipa
i
Demokrita
(doktorska disertacija
Karla Marxa
bila je razlika između u?enja Epikura i
Demokrita
). Epikur je uveo novine u atomisti?ko u?enje govore?i o slu?ajnom skretanju atoma.
Epikur je u svom u?enju tvrdio i da su sve pojave u prirodi uzrokovane unutra?njim zakonima i da nema nikakvih misti?nih sila. Za njega svijet je vje?an, materijalan i jedinstven. Poznata je njegova izreka: " Svemir je uvijek bio takav kakav jest i uvijek ?e takav biti".
Teorija spoznaje (kanonika)
[
uredi
|
uredi kod
]
Za Epikura centralni problem je istina. U spoznaji on polazi od osjeta, jer oni odra?avaju objektivni svijet, pa ?ulima treba vjerovati. Do zablude mo?e do?i zbog poreme?aja u na?im ?ulima ili trenuta?ne promijene u skladu atoma.
Epikur je govorio i da lik predmeta preko osjeta prodire u na?e misli, i u toj tvrdnji je sli?an
Demokritu
i njegovoj "teoriji sli?ica".
Epikurova etika je materijalisti?na i individualna i kao takva antireligiozna. Za njega je najve?e dobro bla?enstvo i u?ivanje, i govorio je da sva bi?a izbjegavaju patnju. Zadatak filozofije je da pronađe put do sre?e. Tvrdio je da je pravo u?ivanje, a samim time i pravi put do sre?e, duhovno u?ivanje, a to je: prijateljstvo i znanje. Tvrdio je da je dru?tvo skup individua, i da pravednost utvrđuju ljudi, ona ne postoji sama od sebe.
Epikur je vjerovao da bogovi postoje, jer nikako druga?ije nije mogao objasniti ?iroku rasprostranjenost vjerovanja u njih. No, njegov stav je bio da se oni ne mije?aju u na? svijet. Naime, bogovi znaju da je ugoda dobro, a patnja zlo. Suklado time, bogovi ?ive odvojeni od svijeta, poput Epikura koji s prijateljima provodi vrijeme u svome vrtu, jer je svako uplitanje, svaki poku?aj upravljanja svijetom neizbje?no izvor patnje.
Epikur u svome u?enju govori da je du?a neodvojiva od tijela, zastupaju?i atomisti?ku fiziku Demokrita. Dobro je i zlo u osje?anju, a sa smr?u prestaje osje?anje. Stoga je besmislen strah od smrti. "Dok smo mi, nema smrti, a kada nastupi smrt, tada vi?e nema nas."
- O Prirodi
- O atomima i praznom prostoru
- O cilju
- O bogovima